Tko sam ja i što trebam biti? Odgovaram li svome mužu, svojoj djeci, roditeljima, šefu ili... sebi? Za početak, odredite prioritete!
Svaka četvrta žena financijski je zlostavljana, a uglavnom toga nisu ni svjesne. Informirajte se o svojim pravima i uzmite stvar u svoje ruke!
Žene su danas sve prisutnije u poslovnom i javnom životu, stupnjem obrazovanja pretekle su muškarce. Stopa zaposlenih žena raste... No ipak nije sve idealno! Istražili smo kako živi žena 2020.
Premda se u svijetu 8. mart slavi još od dvadesetih godina prošlog stoljeća, najvažniji trenutak u povijesti žena na ovim prostorima bio je 1945. godine kada su u Jugoslaviji dobile pravo glasa. Teško je zamisliti da žene prije nisu imale mogućnosti kakve imaju danas
Žena iz 21. stoljeća treba shvatiti da vrijedi, zaslužuje sve i da je dovoljno dobra. Svoja postignuća i ciljeve treba zamijeniti unutarnjim mirom i osjećajem ispunjenosti. Ne trebamo ništa, ne moramo ništa, osim reći "dosta" starom načinu funkcioniranja svijeta. Vrijeme je za novo doba! Kada pričamo o poduzetništvu, prilike u Hrvatskoj su odlične. Naša zemlja divna je za život, a tek je svi zajedno moramo i trebamo učiniti zemljom dobrom za poslovanje. Samo je između 20 i 30 posto obrta i poduzeća u vlasništvu žena, a zarađuju 11 do 20 posto manje na istim pozicijama. Dakle ni po broju, a kamoli po financijskim prihodima žene nisu još ni blizu muškaraca. Moramo shvatiti da smo svi odgovorni za to kako stvari sad funkcioniraju i zajedno ih moramo mijenjati. Nisu žene same krive i ne mogu same sve promijeniti. I ako to ne učinimo svi zajedno, nikome neće biti dobro. Jaki smo onoliko koliko je jaka najslabija karika. Svi smo povezani. Nažalost, žene su i dalje nedovoljno financijski neovisne, a s druge strane, često su upravo one te koje donose novac u kuću, no, nažalost nisu svjesne svojih vrijednosti.
Njih samo 3 posto lani je tražilo roditeljski dopust ili naknadu. Napredak u odnosu na prije 100 godina je golem, žene su se izborile za pravo glasa, pravo da budu birane, pravo da budu vlasnice nekretnina, pravo da odlučuju o vlastitom tijelu. Došlo je do pomaka u prepoznavanju nasilja kao društvenog, a ne privatnog problema, što se reflektiralo i u zakonima, a žene već desetljećima čine natpolovičnu većinu visoko obrazovanih osoba. Žena iz 2020. ima mnogo mogućnosti da se realizira kao individualna i jedinstvena osoba, da se obrazuje i bavi stvarima koje je zanimaju, da se politički angažira i samostalno odlučuje o svom životu. No, i dalje joj se nameću patrijarhalne rodne uloge zbog kojih nosi dvostruki teret. I nažalost, još je žrtva nasilja, uglavnom od bivših i sadašnjih partnera. Žene u Hrvatskoj muči i jaz u plaćama i mirovinama, i dalje se suočavaju sa staklenim stropom, posebno u gospodarstvu i politici. Ženama se mora omogućiti ulazak i ostanak na tržištu rada, a ne ih gurati isključivo u okvire neplaćenog i neopravdano slabo vrednovanog rada u kući i za obitelj. Jer upravo plaćeni radi omogućuje ženama da se realiziraju kao osobe, pruža im osjećaj samopouzdanja i vlastite vrijednosti."
Ni sa sinom situacija nije bila ništa bolja, jedinu podršku imala sam od svojih roditelja. Nisam uspjela iskoristiti cijeli porodiljni jer od onoga što je tada davala država jednostavno ne bismo mogli preživjeti. Što se tiče karijernog puta, nisam se susrela s predrasudama jer sam žena, dapače, to mi je čak bila i prednost. No, veći dio života bila sam plaćena manje nego moji muški kolege za isti posao. Ono što je meni uvijek bilo teško razumljivo – noge su mi uvijek podmetale žene, kolegice, nadređene… Mi smo žene jedne drugima često najveći neprijatelji. U novinarskoj profesiji stanje prema ženama uvijek može biti bolje, svjedoci smo vrlo neugodnih i seksističkih komentara muškaraca koji se bave javnim poslovima na račun novinarki, ali mislim da to samo govori o njihovom kućnom odgoju, nadam se ne o odnosu prema ženama novinarkama općenito. Nisam sigurna jesam li ikad lupila glavom u "stakleni strop" jer čim mi se učinilo da me se koči i gura u kalupe, otišla sam. Da sam ostala, možda bih i došla do njega, ali eto, nisam. Pa sada rastem i dalje. Ženska borba sada ne smije stati, ne smijemo se umoriti. I dalje trebamo zahtijevati izjednačena primanja bez obzira na spol, za prava majki-radnica. Ali najviše od svega – trebamo naučiti biti potpora jedna drugoj. Crpiti snagu iz nas samih, biti si oslonac i zagovornica. Kada to naučimo, sve drugo će ići lakše.
Žena iz 2020. je jaka, snažna, sve može sama i nikoga ne treba. Problem je što je umorna od svega. I njoj treba pomoć i rasterećenje. Dosta joj je dokazivanja...
Na tržištu rada ženama su najveće prepreke dob i majčinstvo jer poslodavci nerado zapošljavaju žene u reproduktivnoj dobi. A gdje su tu očevi?...
Kada sam rodila kćer, na posao sam se vratila 7 dana nakon carskog reza jer kao slobodna novinarka nisam imala drugog izbora...
Moramo krenuti ranije - motivirati djevojke da upišu studij u području tehničkih disciplina. Žena iz 2020. godine je hrabra i ponosna, lijepa i pametna. No, i dalje nije oslobođena raznih osjećaja odgovornosti. Trebat će nam još neko vrijeme da nađemo ravnotežu između onoga što želimo i onoga što mislimo da se od nas očekuje. Budući da već godinama živim u Švedskoj, nisam sigurna kakvo je stanje s pravima žena u Hrvatskoj. Ali, i ovdje, kao i u svim državama, postoje dobre i loše stvari. Plaće u Švedskoj su veće i djeca počinju ići u vrtić od 1. godine, što majkama olakšava povratak na posao i stvaranje karijere. Smatram da je financijska neovisnost jedna od glavnih pretpostavki ženine slobode jer ne možete nekome reći "ne" ako nemate vlastiti novac. No, i tu treba naći ravnotežu - balans između osjećaja slobode i "primjerene" financijske neovisnosti. Srećom, danas žene imaju više mogućnosti izbora nego prije i vjerujem da mogu same odlučiti žele li obitelj, djecu, koliko će često mijenjati posao, koliko će prijatelja pustiti u svoj život. Možemo li biti istodobno uspješne i u poslovnom i privatnom životu? Opet ona ključna riječ - ravnoteža. Nekad se više fokusirate na posao, nekad na obitelj. Ne može sve uvijek biti savršeno i vjerojatno većinu vremena neće biti. Tako sam i ja upravo shvatila da već dva tjedna nisam oprala parkete pa sam poslala poruku suprugu da nije ni on i da mora.
Svaki posao koji sam do sad preuzimala bio mi je nešto novo, no ova pozicija gdje sam se morala snaći upravo u muškom svijetu mi je bila najveći dosadašnji izazov, ali ujedno je smatram i svojim najvećim uspjehom. U današnjem svijetu koji donosi promjene, vidi se i promjena u ženama koje su u 2020. Samostalne, predane svemu što rade, fokusirane. Suštinski smatram da smo oduvijek bile takve, ali su se promijenile prilike kroz koje to sada možemo pokazati kroz poslove i karijere. Najbitnije je pronaći balans između privatnog i poslovnog života, ali dok imamo jasno postavljene ciljeve, možemo ostvariti sve što poželimo. Ženska financijska neovisnost je temelj koji ti pruža osjećaj slobode, donošenje vlastitih odluka i izbora. Iskreno vjerujem da je u tom pitanju situacija danas bolja nego unazad 10 do 20 godina, ali još imamo mjesta za napredak.
Neće me začuditi ako netko od muških kolega posegne za terminom 'muško pismo' i započne one iste rasprave kroz koje je 'žensko pismo' prolazilo u osamdesetim godinama prošloga stoljeća. Prava je riječ vidljivost. Jer, u hrvatskoj književnosti, od pjesnikinja starog Dubrovnika pa do danas, ima toliko zanimljivih i proučavanja vrijednih književnica da bismo, uz radove Dunje Dujmić Detoni, mogli napisati i 'Povijest hrvatske ženske književosti' (ako time nekoga ne bismo uvrijedili)." Koliko smo općenito, po onome što nam je kao ženama danas dostupno, napredovale u odnosu na generaciju naših majki? "Za mene su pitanja u kojima se spominju majke uvijek jako teška i osjetljiva. Jer, mi uvijek u tim procjenama polazimo, htjeli ili ne, od osobne priče, a ja sama nemam dovoljno podataka da bih usporedila svoj život sa životom svoje majke. A imam i veliki problem s 'napretkom'. Što je to uopće? Možda sam pod utjecajem povijesnih romana kojima sam 'posvetila život' i koji su me nagovorili na sumnju u napredak. Primjerice, moj je djed porađao moju baku (svoju ženu), u kući, i takve su se stvari tridesetih i četrdesetih godina prošloga stoljeća podrazumijevale. A ja sam iz bolnice, s Magicom, izašla sama. I ne zbog toga što je to bila odluka samosvjesne žene, sveučilišne profesorice… U odnosu na žene svoje obitelji, ja sam preuzimala samo više obaveza, morala sam zadovoljiti brojne uloge, provoditi feminizam u praksi. Nije mi ostajalo previše snage za pisanje članaka o pravima žena. I dok su one prije mene imale svoje zadane uloge, mene je 'dostupnost' brojnih uloga itekako umorila.
U kompjutorskim znanostima, nažalost, nema dovoljno žena pa su velika većina autora znanstvenih članaka muškarci...
“Proizvodnja je dugo bila muško područje i drago mi je da su došla vremena u kojima je bitnije jesi li stručan od toga jesi li muškarac ili žena...”
Na našoj književnoj sceni žene su danas vrlo, vrlo vidljive, možda čak i vidljivije od momaka. Od pjesnikinja starog Dubrovnika pa do danas mnogo je zanimljivih književnica...
Također, žene su u modnom svijetu postigle jednakost onog trenutka kad se pojavila Coco Chanel, a to je bilo još početkom 20. stoljeća. Njezin put kasnije su nastavile mnoge druge dizajnerice, poput Else Schiaparelli, Jeanne Lanvin, Prade, Caroline Herrere, Donatelle Versace... Nemojte zaboraviti da je veliki Karl Lagerfeld Chanel ostavio u rukama sjajne Virginie Viard, a Fendi u rukama Silvije Venturini Fendi. Spolna određenost u smislu uspjeha i poštovanja, dakle, sasvim je sporedna, a takvo je i moje osobno iskustvo u Hrvatskoj i svijetu. Da smo mi žene u 21. stoljeću postale liderice, možemo zahvaliti upravo našim majkama koje su bile napredne u skladu sa svojim vremenom i mogućnostima u kojima su živjele. Što se tiče neovisnosti i sloboda, to bi trebalo definirati. Poznajem kućanice koje žive veću slobodu od uspješnih poduzetnica i radnih žena. Nema svatko iste kriterije financijske neovisnosti i nismo svi opterećeni istim društvenim zahtjevima koji su danas pomalo i besmisleni. Za mene je neovisna i slobodna žena ona žena koja je zadovoljna upravo ondje gdje jest, kuhala cijeli dan i brinula se za svoju obitelj ili bila na nekoj upravljačkoj poziciji. Svatko ima mogućnost izbora, radna prava su u demokratskim zemljama definirana zakonom i naša zarada je u točnoj proporciji s tržištem na kojem djelujemo i poslom kojim se bavimo. To je čista matematika i tu nema razlike u spolovima, a mogućnosti ili nemogućnosti našeg sustava i tržišta sasvim su druga tema.
Zato, drage žene, cijenite se, borite se i ne gledajte protivnika nego ispunjavate svoje snove. Nije važno kojeg si spola, nije važno koje si boje kože ili koje si vjere ili nacionalnosti, važan je tvoj trud, požrtvovnost i rad u želji za pokazivanjem svojih vrijednosti. Novac nikad nije bio mjerilo uspjeha, tako da postoje žene koje su uspješnije od nekih muškaraca koji rade manje, ali i obrnuto. Ne volim činjenicu da kompanija "mora" zaposliti toliki postotak žena, jer za mene je to već diskriminacija radnog mjesta, osobe i duha. Svatko tko krvavo zaradi svoj novac tek ga onda može cijeniti i raspolagati njime te trošiti sukladno svojim željama i mogućnostima. Mislim da su prošla vremena kada su žene bile kući i čekale muževe da donesu plaću, podrazumijevajući da su njezine sve kućanske obaveze, a njegove 'vanjske'. No, zdrav odnos se zasniva na poštovanju i razumijevanju, jednakosti i kompromisu. Jer mi smo svi prije svega ljudi, kojeg jednako veseli dobro društvo i dobra hrana, koje jednako rastužuje ružna riječ, koje jednako boli udarac. Žene, poštujte muškarce, muškarci, poštujte žene! Sklad i jedinstvo bilo u ljubavi, bilo u prijateljstvu i poslu, olakšava nam ovaj ionako težak život, nemojmo ga još i mi činiti takvim.
Žena iz 2020. godine može sve i radi što želi. Postigle smo jako puno i otvorile smo mogućnosti za rad u svim poljima, ali trebamo raditi i dalje. Svi zaslužuju jednake mogućnosti, a napredujemo isključivo prema sposobnostima, a ne prema spolu! U Henkelu se puno pozornosti pridaje rodnoj jednakosti i imamo brojne primjere žena koje su zauzele svoje mjesto u dominantno "muškim" poslovima, koje su srušile sve stereotipe. U Hrvatskoj se još može dosta raditi na tome, ali upravo na ovaj način moramo pokazati drugima da se može. Vjerujem da, nažalost, još postoje razlike u plaćama žena i muškaraca. Ako nikako drugačije, žena ima onu minimalno jednu godinu porodiljnog kad sigurno neće napredovati u karijeri, a muškarac istovremeno nastavlja dalje. Mislim da žene mogu imati i karijeru i majčinstvo, ali bitna je želja, puno organizacije i jako, jako velika podrška supruga i obitelji. O jakim ženama najviše me naučila moja majka, ona je radila cijeli život i vodila brigu o svemu u kućanstvu. Ona i tata su me odgajali da vjerujem u sebe i vjerujem kako mogu ostvariti baš sve što poželim ako se potrudim i imam podršku obitelji.
“Žene danas ravnopravno upravljaju svjetskim korporacijama, državama, vode znanstvena istraživanja i općenito, žena 2020. više nema razloga tražiti opravdanje za svoje neuspjehe u spolu...”
Svaki čovjek stvoren je da traži svoje mjesto pod suncem, a žene će, dokle god budu mislile da su manje vrijedne i nejednake s muškarcima, tako i biti predstavljene u društvu....
Što kada žena zarađuje više te se odlaskom na porodiljni ukupni prihodi obitelji znatno smanje? Podizanje rodiljnih naknada dobar je znak, treba nastaviti u tom smjeru...
Njen primjer naučio me tome da je sloboda naše stanje uma, ne ovisi o drugima, ona je u nama i ako uspijemo osloboditi svoj um, postigle smo jako puno. U odnosu na naše majke, iz osobnog primjera mogu reći da sam i napredovala i nazadovala. Žena iz 2020. je puno samostalnija, moćnija. Dobile smo svoju slobodu i imamo sasvim sigurno puno više prava, no s druge strane i puno više opterećenja. Brinemo o obitelji, puno radimo, preuzele smo brojne zadatke na sebe. Ono što zamjećujem je još uvijek bitna razlika između muškaraca i žena te uistinu smatram da moramo raditi na suživotu i zajedništvu tako da se možemo više oslanjati na svoje muškarce, ali i obrnuto. Važna je međusobna suradnja i ravnopravnost, na taj način svima bi nam bilo dosta lakše. Što se tiče karijere i majčinstva rekla bih - što se mora, nije teško. Drage moje žene, mi možemo sve, možemo i puno više od toga, žene smo! Apsolutno je bitno da smo financijski neovisne i vjerujem da je to san i želja svake žene, financijska sloboda uvjetuje puno toga, ali i nudi nešto predivno - vlastiti izbor. Eh kad bi mogle dosegnuti to stanje, gdje bi nam bio kraj?
Žena 21. stoljeća je probitačna, samouvjerena i samosvjesna i pritom ne mislim samo na poslovnu sferu nego i na svakodnevni život. No, generalno kada govorimo o postignućima, mislim da je to sasvim individualno jer svatko uspjeh definira drugačije. Žene se još uvijek trebaju više dokazivati od muških kolega jer prevladava mišljenje da su pojedine djelatnosti ekskluzivno muške. Međutim, želja za rastom i napredovanjem, uz poslovne rezultate, pokazuje da su žene u brojnim slučajevima bolje i uspješnije poduzetnice, šefice i menadžerice od muškaraca. Predrasuda, naravno, uvijek ima, no upornost, rad i usredotočenost brišu sve prepreke. Iako se žene i dalje trebaju više dokazivati u poslu, i to se mijenja nabolje. One sumnjičave najbolje je demantirati rezultatima i sposobnošću. I o tim uspjesima treba pričati kako bi svojim primjerom pomogli drugim ženama i tako razbili predrasude, a ujedno osnažili mlade generacije. U sustavu u kojem radim ne postoje razlike u plaćama između žena i muškaraca. Svi imaju jednaka prava i plaću za iste poslove. Također, iste su i mogućnosti za napredovanje za sve, neovisno o spolu. Žene su danas obrazovanije i žele napredovati u karijeri, što sa sobom donosi i financijsku neovisnost uz koju je svakako lakše odrediti prioritete te upravljati vlastitim vremenom i životom.
Na nama mladima ovaj svijet ostaje i upravo sam zato, potaknuta prosvjedima učenika diljem svijeta, odlučila motivirati svoju generaciju kako bismo zajednički 'deaktivirali' krajnje inertan i neodgovoran odnos današnjih političara prema klimatskim promjenama. Pokrenula sam inicijativu prosvjeda učenika za klimu, a izuzetno sam zadovoljna odazivom, bilo nas je čak oko tisuću. U Hrvatskoj su žene te koje češće pokreću prosvjede, dok u svijetu to uistinu ovisi od države do države, ali da postoji neka nejednakost, ne bih rekla, iako svakako mogu zamijetiti da su žene većinski fokusirane na ženska prava, zaštitu zlostavljanih žena, djece, životinja i slično. U usporedbi sa ženama prije 200 godina, mi smo generalno puno postigle, od feminizma do ženskih prava. Mislim da se upravo u svijetu vode borbe za ravnopravnost što se tiče plaća i to je neko pitanje koje smo pokrenule naše majke i mi. Uvijek će postojati stereotipi da muškarci moraju nositi novac u kuću, ali smatram da je bitno da nastojimo razbiti te stereotipe i postanemo neovisne i slobodne. Iako je vrijeme uistinu napredovalo i postigle smo puno, još uvijek se moramo nositi s izazovima poput financijske neovisnosti, nepravdi poput abortusa, koji je uvijek aktualna tema, javnog ponižavanja žena i slično.
“Moja majka je meni veliki uzor, slobodna je, hrabra, vrijedna i pametna i naučila je naći balans i pružiti si u životu onoliko slobode koliko joj je bilo potrebno...”
Primjer Zagrebačkog holdinga pokazuje da žene mogu uspješno upravljati poslovnim sustavima u kojima još uvijek dominiraju muškarci.
Odlučila sam dati sve od sebe da motiviram mlade u Hrvatskoj da se pokrenu i aktiviraju te da dignemo svoj glas za spas zemlje...
Također to vrijedi i za relativno sigurni poslovni status ili činjenicu da se od žene i dalje očekuje podložnost mužu, pristajanje na drugotnost, da ih se gura u profesiju majke, i to od strane državnih institucija. Ako promatramo napredak današnje žene u odnosu na naše majke. Dapače, u nekim od nabrojanih segmenata smo i nazadovale. Međutim, na globalnoj razini nas trendovi više ne mogu zaobići, pa se tako zahvaljujući #MeToo pokretu konačno širi i podiže svijest o seksualnom zlostavljanju žena, o uznemiravanju, ucjenjivanju i ostalim mehanizmima kada su žene i put do njihova uspjeha u pitanju. Vjerujem da su se od vremena naših majki ipak promijenili takozvani načini pristupanja ženama i zavođenja, pa više nije društveno prihvatljivo ono što je bilo prije trideset godina. Dosta velik broj muškaraca to ostavlja zbunjenima jer dovodi u pitanje njihovu sliku o sebi koja je utemeljena u počinjavanju žena. Ali, kao što je Oprah rekla u svom govoru prilikom dodjele Zlatnog globusa: 'Novi dan je na horizontu'. Financijska neovisnost i sloboda su preduvjet svake emancipacije. Zato je suštinski krivo kao mjeru poticanja demografije izabrati onu koja teži tome da pola populacije zatvori u kuću i svede ih na strojeve za rađanje te im oduzme svaki drugi talent, vještinu i identitet. Tako se niti jedno društvo, uključujući muškarce i žene, nikada nije oslobodilo.
Nutricionizam je znanost u kojoj jednako uspješni mogu biti i muškarci i žene. Meni je veliko zadovoljstvo živjeti u današnjem svijetu globalne povezanosti i biti u neprekidnom doticaju s novim saznanjima na polju nutricionizma. Mi smo žene svjesne svojih mogućnosti, no za iskorištenje svih naših potencijala treba nam daleko više hrabrosti i odlučnosti. Mogućnosti za uspjeh su prisutne, u to nema sumnje, pitanje je samo koliko smo u stanju prepoznati ih i koliko smo spremne uložiti svog truda i vremena u postizanje cilja. Osobno se ne opterećujem mišlju koliko tko od kolegica ili kolega zarađuje niti koliko je tko uspješan. Meni je samo važno da sam ja zadovoljna samom sobom i svojim postignućima i da sam svaki dan bolja nutricionistkinja od "jučerašnje Vesne". Poslovna budućnost je u svim granama gospodarstva neizvjesna, a radna mjesta često nesigurna. No, mišljenja sam da smo mi žene prilagodljivije promjenama od muškaraca i sadašnju nepredvidljivost poslovnog svijeta bismo trebale iskoristiti za svoje dobro. Ženama se danas, sasvim sigurno, pružaju veće poslovne mogućnosti nego što je to bilo prije 40 godina. No, da bi postala neovisna i slobodna, žena treba biti obrazovana. Poručila bih zato svim ženama koje nemaju završenu srednju školu, pa makar imale i 45 godina, da se vrate u školske klupe. Jer znanje je moć. Na putu prema svome cilju neprestano same sebi trebamo stvarati mogućnosti za svoj rast, usavršavanje i učenje. Na prepreke valja gledati ne kao na probleme, već kao na izazove. Svaki dan u poslu trebamo dati više od 100% sebe. Moramo biti ustrajne, hrabre, nepokolebljive i uspjeh će doći. Sigurna sam da mi to možemo."
Diskriminacija žena je globalni problem. U Hrvatskoj je normativno i institucionalno ustanovljena ravnopravnost spolova, ali neizravna diskriminacija, u većoj ili manjoj mjeri, prisutna je u svim sferama društva. Za daljnji razvoj moguća su dva pristupa: evolucija ili revolucija. Evolucija je spora, revolucija agresivna. Potrebno je naći mjeru i posegnuti za primjerima dobre prakse. Odgoj i obrazovanje o ravnopravnosti predstavljaju temelj za promjenu svijesti. Nadalje, državna vlast bi svojim primjerom trebala sudjelovati u preoblikovanju društva. Udio žena na rukovodećim pozicijama u državnim trgovačkim društvima značajno zaostaje za privatnim sektorom. To nije poruka koju želimo. Ako ne postoji komunikacija i dogovor s članovima iz užeg obiteljskog i radnog okruženja oko podjele poslova i organizacije vremena, tada zasigurno postoji problem ženine dvostruke opterećenosti u profesionalnom i obiteljskom smislu. Postojanje toga problema ukazuje na izostanak emancipacije jer ona u svojoj biti podrazumijeva jednakost i slobodu. Moj savjet svim ženama je: budite otvorene za nove izazove i ne zaboravite uživati u putovanju prema svome cilju!
Ako govorimo o mogućnosti zaposlenja ili o konsenzusu da žene trebaju imati pravo na izbor, da njihovo tijelo pripada njima, onda ne bih rekla da je postignut napredak...
"Žene su postale vidljivije u društvu, mnoge obavljaju važne funkcije i vjerujem da su sve to dobri primjeri i poticaj mladim djevojkama da ostvare svoje snove...”
Značajno povećanje visokoobrazovanih žena u određenim područjima dovest će do toga da u utakmici za neke upravljačke pozicije sudjeluju samo žene!
Kakve mogućnosti i ostvarenja imaju žene na domaćem tržištu rada