Još je mrak, 4:30 sati ujutro, ali Ivan je već u pokretu. Dan mu je počeo koji sat ranije nego inače jer obitelj vozi do zagrebačke zračne luke, a zatim se prebacuje na dnevnu rutinu pa oko šest sati parkira u garaži kompleksa City Plaza Zagreb i odlazi u teretanu na jutarnji trening prije posla u Electroluxu. Pozdravlja se s Lorenom, softwer inženjerkom iz IN2 koja upravo ulazi u bazen. Već je 8:30. Ivana iz IN2 izlazi iz garaže s sinom i ulazi u vrtić. Ostavlja dijete i naručuje kavu na terasi kafića, koji se nalazi kat ispod njenog ureda.
U 9:00 Ivanu, Loreni i Ivani, kao i još dvije tisuće zaposlenika u City Plazi Zagreb, započinje radni dan. Jednostavan, ali malo drugačiji nego drugdje u Zagrebu.
Za razliku od većine drugih uredskih zgrada, priča nam Ivan Nedeljković, menadžer koji sa svojih 38 godina taman ulazi u jednu od prvih generacija milenijalaca, ovdje se sve može odraditi na istome mjestu, i teretana, i plivanje u bazenu, i konferencija u kongresnom centru, i poslovni ručak u restoranu, i vrtić, a garaža je tako podzemno povezana da se iz nje može direktno stići i do teretane i do ureda. Tu, kaže, štedi vrijeme koje mu kao Electroluxovom menadžeru zaduženom za osam zemalja naše regije znači mnogo. Sve je, kaže, u time managementu.
Nove koncepte fleksibilnijeg koncepta rada pokrenuli su milenijalci, nova generacija zaposlenika rođena između 1980-ih i sredine 1990-ih. Fokusirani su na svoju karijeru, žude za napretkom, važno im je kako ih poslodavci tretiraju, ne pristaju na bilo što te očekuju da, osim dobrih primanja, imaju osigurane i odlične uvjete rada. Zato preferiraju tvrtke koje su fokusirane ne samo na poslovne rezultate nego i na zadovoljstvo zaposlenika. U novom poslovnom okruženju sve važnijim postaje i takozvani self-care. Sve veći broj osvještenih poslodavaca svojim radnicima nudi članstva u fitness, wellness i spa centrima, a sve su češći i aranžmani za jogu ili programi meditacije. No, kako upozoravaju stručnjaci za Harvard Business Review, bitno je stvoriti kompanijsku kulturu koja će prioritizirati upravo self-care. Uz to, u digitalnoj eri zahvaljujući internetu i drugim tehnologijama sve je povezano, ubrzano i praktički se sve može odraditi bilo gdje i bilo kada. Je li onda uredsko radno vrijeme, onih famoznih pet dana u tjednu od 8 do 16 sati, prošlost? Kada i kako rade naši današnji ambiciozni i motivirani ljudi? Odgovore na ta pitanja istražujemo u City Plazi Zagreb, gradu u gradu.
- Nova kultura radnog vremena nema veze s onim što poznaju naši roditelji, s onim od 7 do 15 ili 8 do 16 sati. Radi se više, rekao bih, ali postoji velika doza fleksibilnosti. Mi nemamo striktno nego klizno radno vrijeme, ako si došao sat vremena kasnije, ostat ćeš i sat vremena dulje. Isto tako, puno puta dođem kući nakon posla, ali ako treba još nešto riješiti, spojim se i odradim to navečer od doma. To je way of life. Mi s takvim tempom živimo i sve nas ovdje on zapravo podiže. Ja sam to odabrao i ja to želim - objašnjava nam Ivan dok u njihovim novim open-space uredima s njim pijuckamo jutarnju kavu.
Švedska kompanija Electrolux jedna je od 40 tvrtki poslovnog kompleksa City Plaza na zagrebačkom Prisavlju.
- Cijela priča koju ovdje imamo duboko je ukorijenjena u švedskoj poslovnoj kulturi. Ona je usmjerena na potrebe zaposlenika. Švedske kompanije poznate su po tome što ulažu u svoje ljude i važno im je da se zaposlenik dobro osjeća. U skladu s tom mišlju, njihovi su uredi prostrani, a uz uredski prostor i dvorane za sastanke, u njegovom je središtu i velika hospitality area - prostor ispunjen bojama i biljkama zamišljen za druženje, predah i opuštanje – govori nam Ivan.
I jedna od najvećih IT tvrtki u Hrvatskoj svoje je poslovne prostore pronašla upravo u City Plazi. IN2 ovdje se prostire na čak šest katova, a njihovi uredi, i posebno prostori za druženje, zrače kreativom. Tu su stolni nogomet i fliper, soba parking za bicikle i tuš kabine, a na jednom od katova interno prijevozno sredstvo su – romobili.
- Tu je jednostavno vedrija atmosfera - priča nam Lorena Tomić, mlada software developerka koja tu radi već dvije godine.
- Još je preko puta terasa dječjeg vrtića pa kad klinci tamo krenu s igrom, a ti si na pauzi pa slušaš njih kako se igraju, i baš ti je sve odmah veselije - dodaje Ivana Stanić, asistentica sektora u IN2.
Lorena, kao Ivan, redovito vježba u teretani u sklopu centra.
- U teretanu sam počela ići kad sam se tu zaposlila, a IN2 nam nudi pogodnost da u sklopu City Plaze možemo iskoristiti popust na Fitness i Wellness centar Allegra. Tamo ima stvarno puno sadržaja od teretane, bazena, saune i slično pa mi se to učinilo kao super opcija. Ja sada skoro svaki dan nakon posla odem odraditi trening tu. Ne moram ići kući, pa u teretanu, pa opet kući nego jednostavno sve odradim tu - priča ova 28-godišnja developerka.
- Jednom kad dođu i vide što sve imaju na dohvat ruke i što sve nudimo, ljudi prepoznaju kvalitetu usluge pa im to postaje navika - objašnjava Danijela Šeparović, voditeljica Fitness i Wellness centra Allegra. Centar je otvoren od 6:30 ujutro pa sve do 22:30 sati navečer, a imaju i programe grupnih treninga, čiji su termini također prilagođeni radnim rasporedima klijenata. Prepoznali su da većina dolazi nakon posla pa je tako najveća gužva od 16:30 sati, no kako ima i onih koji trening vole odraditi ujutro, prije početka radnog dana, otvorili su i jutarnje termine u 7 sati.
To prepoznaje i Lorena, a budući da joj njena tvrtka nudi fleksibilno radno vrijeme, i sama ponekad trening odradi prije posla. Uz tu fleksibilnost važno joj je, kako nam priča, i da na poslu vlada dobra i timska atmosfera, da ima kvalitetnu opremu i organizirane dodatne edukacije kako bi se mogla usavršavati.
- Ako bih na nekom poslu stagnirala gledala bih druge opcije, druge pozicije ili novi posao. Ali tu sam sada zadovoljna, imam još puno prostora za učenje - objašnjava svoje prioritete milenijalka Lorena.
Uz sve to, njenoj malo starijoj kolegici Ivani puno znači i da u sklopu kompleksa posluje i Dječji vrtić Čigra. Ivana je, naime, mama, a mogućnost da sina u vrtić vodi u istom kompleksu gdje i radi, velika je ušteda vremena koja joj mnogo znači. Dan joj, priča nam, počinje kada ga oko 8:30 ujutro ostavi s tetama u vrtiću. Zatim, u jednom od kafića popije svoju jutarnju kavu do 9 sati nakon čega odlazi na posao. Ako bilo što iskrsne do sina stigne za svega nekoliko minuta.
- Super mi je što je vrtić tako blizu jer ne moram razmišljati hoće li mi dijete ostati u dežurstvu pola sata dulje ili moram li odlaziti ranije jer je gužva na cesti, nego jednostavno odradim puni radni dan i onda lagano po njega koji je još uvijek u svojoj grupi - zadovoljna je mlada mama.
- Ja gledam iz svoje perspektive kao mame, tu imamo Müller, ako zatrebaju pelene ili bilo što za vrtić, samo se spustim dolje i odmah riješim - dodaje te nabraja dalje ljekarnu, pekaru, kafiće, restorane, dućane i banku; sve ono gdje zna svratiti.
Navečer, kada stane većina poslovnih aktivnosti, City Plaza ostaje mirna pa onima koji su odsjeli u apartmanima pruža ugodnu večernju atmosferu. I tako do idućeg jutra, kada Ivan, Lorena i Ivana i mnogi, mnogi drugi, svako u svom stilu i sa svojom dnevnom i poslovnom rutinom, opet iznova ne ispune ovaj prostor.
Marijan Haramija, direktor Grundiga u Hrvatskoj koji je na toj funkciji posljednjih 30 godina, otpočetka ima urede u City Plazi. - Ja sam hodao tu po skelama još dok se zgrada gradila i tražio prostor koji bi mogao postati naš ured. Tu smo već 9 godina - priča nam i dodaje kako su prostorom jako zadovoljni jer se, zbog svega što kompleks nudi, „osjećaju kao da su na jednom malom otoku u gradu”. Osim toga, često za potrebe događanja koje organiziraju koriste i konferencijske dvorane koje se nalaze u sklopu City Plaze.
- Ovdje se zaista osjećamo kao doma. Naučio sam s vremenom koliko je važno dobro se osjećati u uredu. Na kraju krajeva, to je mjesto gdje ponekad provodimo i više vremena nego kod kuće - objašnjava Marijan.
Uredi Grundiga smješteni su u dijelu kompleksa u kojem je potencijal prepoznala i tvrtka Irundo, specijalizirana za upravljanje i iznajmljivanje apartmana za kratkoročni najam. Poslovnjacima i turistima na raspolaganju je njihovih 18 modernih apartmana.
Izvan turističke sezone, kako nam navodi koordinator poslovanja Igor Kordić, najčešći gosti su poslovni ljudi iz Hrvatske, regije i svijeta, koji dolaze na sastanke s klijentima u neku od kompanija koja djeluje unutar samog kompleksa ili negdje drugdje u Zagrebu. No, sve je više i turista koji u Zagreb stižu na nekoliko dana ili su na proputovanju.
- Budući da u sklopu usluge nudimo besplatan parking, mnogima koji putuju s autom to je odlična opcija - dodaje Kordić.
Idejni tvorac projekta Hypo Centra izradio je slavni američki arhitekt Thom Mayne, dobitnik Pritzkera, najuglednije svjetske nagrade za arhitekturu. Među Mayneovim slavnim projektima su srednja škola Diamond Ranch u Kaliforniji, višenamjenski kompleks Hypo Alpe Adria u Klagenfurtu, Sun Tower u Seulu, New Academic Building za Cooper Union u New Yorku. Mayneova tvrtka Morphosis je oduvijek bila poznata po beskompromisnim dizajnima. “Zgrada Hypo banke u Zagrebu podsjećat će na srednjovjekovni grad” kazao je prije gradnje Thom Mayne, aludirajući i na razne sadržaje koje će ona sadržavati. “Zgrada je velika, ali možda je najbolje početi s tim, da to nije “zgrada” nego “dio grada” i to je bilo namjerno”, kazao je Thom Mayne o izvornoj ideji projekta. Nakon njega - gradnju i projektiranje nastavili su domaći arhitekti Tehnozone, na čelu s arhitektom Robertom Somekom, autorom Kapelice svjetlosti u Klinici za dječje bolesti u Zagrebu i Svečeničkog doma na Kaptolu, uz vodstvo austrijskih supervizora.
*Autor je docent na Katedri za urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Čovjek je društveno biće. Društvo je zasnovano na zajednici i okupljanju. A sadržaji osmišljeni na jednom mjestu oduvijek su ocrtavali stupanj uređenosti i kvalitete javnoga života. I dali identitet mjestu.
Prije više od 30.000 godina Pigmejci, narod iz centralne Afrike, započeo je život uz prvu logorsku vatru. Lov je bila i ostala njihova glavna disciplina preživljavanja. I glavni nacionalni sport. Pigmejci i danas u lovu koriste samo koplje i vjerojatno prvu pripitomljenu životinju - basenjija - rijetkog afričkog psa koji ne laje. I danas taj etnički soj živi istim načinom života. Pigmejsko je selo u građevnoj tehnici bilo i ostalo oskudno, ali središta njihova društvenog života jednako su živa danas kao u vrijeme prvih okupljanja. Druženja nakon lova i razmjena priča ostali su iskonski pigmejski oblik team-buildinga.
Kad se čovjek otuđio od svoje okoline u doba industrijalizacije i kad su stvoreni viškovi u proizvodnji nastale su nove, moderne vizije. Nakon raznih traženja i pronalaženja japanski moderni arhitekti okupljeni u pokret Metabolista osmislili su futurističke vizije grada i gradskih sadržaja. Iako se uz današnju površnost i brzinu više ne nadamo spontanim šetnjama u hladovini pinija i dugim raspravama među stupovima neke agore, jer lakše nam je vjerovati u razne lažne proroke, to Mjesto susreta i druženja, razmjene ideja i usputnih rasprava treba nam više nego ikad. Metabolisti su svoje vizije temeljili na poratnoj obnovi nakon razaranja Hirošime i Nagasakija, a utopijski gradovi koje su osmislili čekaju neka bolja vremena. U arhitekturi iza Metabolista ostaju herojska ostvarenja. Među najodvažnijim građevinama Tokija smjelom konstrukcijom i jedinstvenim konceptom ističe se višestambeni toranj Nakagin Capsule iz 1972. godine. To je djelo utemeljitelja pokreta Metabolista, Kisha Kurokawe, jednog od najistaknutijih predstavnika japanskih sljedbenika Le Corbusiera. Nakagin Capsule je omanjih dimenzija, a pored stanova u kapsulama na višim etažama, u prve je dvije etaže smještena trgovačka i poslovna namjena. Ponajbolji je primjer specifičnog odnosa privatnih (individualnih) jedinica i javnoga prostora u gradu gdje su javni sadržaji važniji od privatnih. Kurokawa svoj inkapsulirani koncept stanovanja nije u prvom redu zamislio radi prenapučenosti Tokija već on proizlazi iz duboko ukorijenjene kulture zajedništva, iz brige svakog pojedinca da kolektiv kao cjelina funkcionira savršeno.
OMA, Office for Metropolitan Architecture sa sjedištem u Rotterdamu koji je s nekolicinom svojih partnera utemeljio Danac Rem Koolhaas 1975. godine, nedavno je sa suradnicima osmislio projekt novog mosta preko snopa željezničke infrastrukture u sjevernom predgrađu Pariza s niz sadržaja kao što su uredi, trgovine, parkovi... za sjeverno predgrađe Pariza preko snopa željezničke infrastrukture. U OMA-inim urbanističkim projektima gotovo se u pravilu radi o unošenju novih sadržaja u postojeće, ili o pokušaju revitalizacije zapuštenih dijelova grada novim sadržajima i gradskim funkcijama. Koolhaas uvijek polazi od detaljnih analiza smisla svake urbanističke intervencije i to ga stavlja rame uz rame s najvećim teoretičarima arhitekture i urbanizma današnjice. Njegove vizije nisu proizvod puke dosjetke već upornog promišljanja grada i smisla upletanja novih sadržaja u najčešće nerazmrsivo klupko gradskih funkcija kao što je na primjer promet u svim oblicima vezanim za neki veći grad: cestovni, željeznički, riječni... Prijedlog povezivanja problematičnog sjevernog predgrađa Pariza, Saint-Denisa, koji je od glavnih komunikacijskih pravaca metropolitanskog područja Ile-de-Francea izoliran željezničkom prugom kao fizičkom barijerom, donekle sažima Koolhasov pristup urbanizmu. To je megahibrid zamišljen kao most – kao dio prometne strukture u figurativnom smislu, ali u megakonstrukciji se nalaze javni sadržaji, parkovi, uredi, trgovine, i restorani. Ideja vjerojatno polazi od srednjovjekovnih pariških mostova na kojima se odvijala trgovina i koji su u pravilu bili gusto izgrađeni građevinama raznih namjena. Vjerojatno i od prve modernističke vizije megainfrastrukture koja poput nekog građevinskog hibrida objedinjuje, osim prometa, i druge namjene - od poslovne do stanovanja.
Međitim, kod nas su koncepti poput Metabolističkih ili OMA-inih bili rijetkost. Buduće arhitekte učimo samo otrcanim dogmama kao što su “čista” višestambena naselja na rubu grada, a urbanistička politika Zagreba svela se na točkasto iskorištavanje pojedinačnih parcela. Razmišljanje, razmjena iskustva i kritičko preispitivanje svjetskih tokova suvremene arhitekture i urbanizma prvo su od polazišta od kojih bi nove generacije arhitekata u Hrvatskoj trebale krenuti u svoju potragu.
Goran Lasković – Technical Manager
Klaudija Knežević Penezić – Leasing & Marketing Manager
Draženka Križančić – Finance Manager
Marija Kotar – Office Manager
Branislav Pengov
Lokalni menadžment tvrtke Centrice Management kontinuirano radi na unapređenju, kako poslovnih procesa, tako i rezultata. Jedan od primarnih zadataka je unaprijeđenje usluga postojećim klijentima i njihovim zaposlenicima te nastavak podizanja razine zakupljenosti pronalaženjem novih zakupnika poslovnih prostora. S čvrstom vizijom i transparentnom strategijom, postajemo referentno ime za upravljanje poslovnim centrima kako u Hrvatskoj, tako i na susjednim tržištima. Snaga našeg poslovanja je u kvaliteti, sveobuhvatnosti i brojnosti usluga koje nudimo, kako nekretnina u našem vlasništvu, tako i u managementu istih.
Klaudija Knežević Penezić
City Plaza Zagreb nije samo kompleks impresivne arhitekture i bogatog sadržaja. To je grad u malom koji prati ritam suvremenog čovjeka, mjesto susreta koje poslovno okruženje u času pretvara u privatno, pružajući osjećaj ugode vlastitog doma. Ne mora svaki radni dan biti ispunjen sastancima u kalendaru i to-do listama, ljudi trebaju odmor od informacija kojima su izloženi, kako bi sami kreirali svoje, a pritom uživali u njihovom stvaranju i konzumaciji.
Svatko ima svoje prioritete - netko pauzu koristi za plivanje u bazenu ili odradi cycling na krovu zgrade – meni je dovoljan i žamor djece na terasi vrtića za resetiranje.
Danci imaju hygge, Škoti còsagach - mi imamo svoju City Plazu.
