OMOGUĆAVA mc_hrz_rgb_pos

1 U 4 MILIJUNA: KAKO SMO OSTVARILI NAŠE SNOVE U HRVATSKOJ

MATEMATIČARKA KOJA JE DVADESET GODINA RAZVIJALA IT SUSTAVE ZA BANKE, A ONDA SE VRATILA PRVOJ STRASTI: MUZICI. U PET GODINA OSNOVALA JE DVA BENDA, IZDALA TRI HVALJENA ALBUMA I UŠLA U VRH TOP LISTA

Piše Dinko Mihovilović Foto Boris Kovačev Suradnici projekta: Dina Hrastović i Mihovil Horvat

Razgovaraj saZvonkom

Čekam sastanak sa Zvonkom Obajdin, sjedim u zadimljenom kafiću u blizini njene prostorije za probe. Dostupne sam pjesme njenog benda Svemir poslušao, ali o samoj osobi ne znam ništa, točnije, ne želim znati. Vjerujem jedino vlastitoj procjeni. Sve što sam znao jest da je uspješna glazbenica koja nije oduvijek bila glazbenica, niti je mislila da će ikada postati glazbenica. Može se reći da je bila sanjar.

Prilazi mi crvenokosa žena, samopouzdana držanja, ozbiljna, ali i nasmijana. Poput rock zvijezde iz filmova, samo bez neugodnog karaktera. Već nakon pet minuta razgovora želim trčati po svoju gitaru, nešto s njome učiniti, ponovno svirati. Govori mi da je završila matematiku na Prirodoslovno matematičkom fakultetu u Zagrebu. Iako sam i sam inženjer, matematičare smatram posebnom sortom ljudi, sigurno su svi introvertirani i umjesto ljudi i drugih bića i pojava vide brojke koje se nalaze u pozadini stvarnosti kako je prikazano u filmu Matrix. To su stereotipi pomoću kojih je jednostavnije živjeti, ali mogu nas spriječiti da doživimo ljude onakve kakvi zaista jesu.

Zvonka je na drugoj godini studija zatrudnjela i rodila blizance, sina i kćer. Sreća je bila u tome da su otac njene djece i ona bili zaljubljeni te su se vjenčali i život nije stao: Zvonka je završila fakultet i odmah se potom zaposlila u Privrednoj banci Zagreb u IT odjelu. Do danas radi kao IT stručnjak, odnosno projekt menadžer, u financijskom sektoru. To je njen «dnevni posao», njeni sati u danu koji osiguravaju financije, ali ne ispunjavaju je.

Nakon što se zaposlila, život je postao rutina: ispravljanje dječjih zadaća, izleti, posjećivanje prijatelja i rodbine vikendom… I nije to bila loša rutina, kaže Zvonka. Brak, djeca koju voli, stabilan posao – netko bi rekao da je imala sve. Ponekada bi se sjetila da je kao dijete svirala klavir i da je jedno polugodište u 4. razredu srednje škole učila svirati gitaru i sanjarila o profesionalnom bavljenju glazbom. I moguće da bi se njen život nastavio istim tempom da joj majka jednoga dana nije javila da je na tavanu pronašla njenu staru gitaru. «Da je poklonim nekome?» upitala ju je, ali Zvonka joj je rekla da je ne daje nikome – sama će je uzeti. Daleko od toga da je znala da je čeka uspješna glazbena karijera. Počela je svirati pjesme koje su joj se tada sviđale, ništa obavezujuće ili strukturirano.

Znala je da dobro pjeva i razmišljala je o tome da se javi nekom bendu koju traži vokal. Strah i manjak samopouzdanja spriječili su je u tome: što ako nije dobra? Uspoređivala se samo s pjevačicama koje je sama smatrala vrhunskima i zaključila da se ne može baviti pjevanjem ako ne zvuči dobro kao one. Pa ipak, malo po malo počinje raditi na vlastitim pjesmama, unatoč vjerovanju da su kantautori polubogovi koji kroče zemljom, a mi, obični smrtnici, možemo samo uživati u njihovim umotvorinama. Ohrabrenje i podršku pronašla je na internetskim forumima posvećenim glazbi. I dan danas, kaže, ne poznaje neke od ljudi s foruma, ali komunicira s njima, dijeli iskustva i ljubav prema glazbi. Reakcije okoline na njen pobuđeni interes prema glazbi nisu, nažalost, bile motivirajuće. „Nisi li to prerasla s 15 godina? Sad ćeš, pod stare dane, ići u Močvaru i KSET?“ I sama je pomislila da je prekasno.

S 38 godina, 12. veljače 2009., Zvonka prvi put u životu nastupa pred publikom. Bilo je to u bivšem zagrebačkom klubu Soba. Dio seta odsvirala je s tadašnjim bendom, dio sama, uz gitaru i puno treme. Kasnije je uspjela doći do snimke tog nastupa i smijala se koliko su joj se ruke vidno tresle. Taj je datum prekretnica, službeni ulazak u novi život. Na stranu s obitelji koju voli, Zvonka je pronašla nešto što pripada samo njoj, nešto što nije u službi drugih, nešto slobodno. Vanjska je promjena najčešće odraz dublje, unutarnje promjene. Stoga ne čudi da se nepuna dva mjeseca od prvog nastupa odlučila rastati. S ocem svoje djece je u dobrim i prijateljskim odnosima i rastava nije bila, kako ljudi vole reći, ružna. Radilo se o unutrašnjoj alkemiji koja se odvijala u Zvonki. Sanjarenje je postalo stvarnost i stari se život nije mogao nastaviti kao i do tada.

Izaći na pozornicu pred nepoznate ljude i pjevati o svojim intimnim razmišljanjima i stanjima, za to je potrebno hrabrosti. Zvonka prije svog prvog nastupa još nije bila spremna ni razgovarati o promjenama koje je doživljavala, a kamoli o njima pjevati svima koji je žele čuti. Išla je protiv straha jer znala je da se u protivnom ni ne mora baviti glazbom. Ako se nije voljna izložiti, može odmah odustati. Nakon uspješnog prvog nastupa, sama sebe počinje smatrati glazbenicom.

Uskoro Zvonkin bend Svemir počinje ostvarivati uspjeh na sceni. Uspjeh je, doduše, relativna stvar, a Zvonki znači sljedeće: nastupati svuda po Hrvatskoj i okolici. I to je ostvarila. Ostvarila je i snimanje tri albuma s kojima je zadovoljna i koji su hvaljeni od kritike . Kako prolazi vrijeme, ona ne staje, ne smiruje se. Osniva još jedan bend, Sjeverozapad koji je konceptualno drukčiji od Svemira. Istražuje što sve može učiniti kao vokalist, što nudi gitara, što klavir. Kreativnost joj je u porastu. Njena je kći rado dolazi slušati na koncerte, sin je također podržava. Kada oboje završe studij i postanu neovisni o njoj, Zvonka se priprema na konačan korak: potpuno posvećivanje glazbi.

Našem je razgovoru došao kraj, ustajem se, navlačim jaknu u koju se uvukao dim. Zvonka sjedi, zamišljeno gleda. Konačno mi govori: «Kada sam se počela baviti glazbom, to nije bilo radi hobija, tako, iz fore. Tu se radi o mom životu. Moj se cijeli život promijenio».  Shvatio bih to i bez toga. Kada je čovjek zaista strastven, to se jednostavno vidi. Na Zvonki nije da se vidi, nego se ne može ne vidjeti. Odlazeći kući, odlučujem skinuti gitaru s ormara.

Zvonka Obajdin: ART VIDEO PRIČA 
BY MILAN TRENC

KORAK PO KORAK VODIČ ZA PROMJENU KARIJERE.

EVO KAKO SAM JA TO NAPRAVILA

JESTE LI IMALI ISKUSTVA U POSLU KOJIM SE SAD BAVITE?

Kada sam 2008. napisala prvu skicu pjesme s idejom da je jednom izvedem pred publikom, nisam imala apsolutno nikakvog iskustva u nastupanju, organiziranju benda, organiziranju nastupa, snimanju, izdavanju glazbe... apsolutno ni u čemu. Imala sam rudimentarno znanje o sviranju, tek toliko da mogu izvesti nešto najjednostavnije na akustičnoj gitari. Što se tiče pisanja pjesama - do te svoje 37. godine nisam nikada napisala ni note autorske glazbe. Imala sam tek nešto iskustva s pisanjem tekstova jer sam prije toga nekoliko godina brusila stil pišući blog, no i to je još uvijek u bilo u domeni potpuno amaterskog pisanja. I imala sam iza sebe tisuće preslušanih albuma, tako da sam - ako ništa drugo - barem znala kako zvuči (meni) dobra glazba.

KAKO STE KORAK PO KORAK DOŠLI DO POTREBNOGA ZNANJA?

Znanje sam stjecala korak po korak, metodom pokušaja i pogrešaka, i družeći se s ljudima koji su već imali nekog iskustva i slušajući njihove savjete. Skoro svaki korak koji sam napravila, sadržavao je u sebi i neku grešku, i sa sadašnjim znanjem jako puno toga bih napravila drugačije - snimanje prvog albuma, prve nastupe, kupovanje prvih komada opreme... Ali svaka greška je bila ujedno i pravi korak jer sam kroz to nešto naučila, nije bilo drugog načina.

KAKO STE OSIGURALI FINANCIJSKA SREDSTVA ZA NOVU KARIJERU?

Glazbom sam se bavila u slobodno vrijeme, a egzistenciju sebi i djeci i dalje osiguravala redovnim poslom kao projektna voditeljica, a to radim i sada. To često znači da sva poslijepodneva i vikendi i skoro svaki godišnji odmor odu na rad vezan za glazbu, ali to ionako najviše volim raditi i između tjedan dana u podrumskom studiju i tjedan dana na moru uvijek bih odabrala ovo prvo :)

ŠTO JE JOŠ BITNO ISTRAŽITI PRIJE ULASKA U NEŠTO NOVO?

Što je bitno istražiti prije početka nečeg novog? Za ovo sam pitanje loša savjetnica, jer nisam previše istraživala - bacila sam se u glazbu naglavačke i bez iskustva, no zadržavajući sigurnost stalnog posla. No kako sam uvijek voljela i pratila glazbu kao publika, ne kao autorica, prilikom traženja prilika za sebe vodila sam se mišlju - a gdje ja pronalazim nove bendove, u kojim klubovima ih mogu čuti, koje portale koji pišu o njima pratim, itd. Uvijek sam radila kao da radim za onu publiku, čiji sam dio bila i sama.

TKO VAM JE BIO NAJVEĆA POTPORA I KOLIKO VAM JE TO ZNAČILO?

Najveća potpora bila mi je prijateljica koja je vjerovala u mene. To mi je, naravno, jako puno značilo. Vjerujem da svatko tko kreće u nešto novo, barem povremeno osjeća nesigurnost i manjak samopouzdanja, a još i više ako je to što radi - jedan razotkrivajući oblik izražavanja i otvaranja svoje intime, kao što je kantautorstvo. U takvim okolnostima neprocjenjivo je imati osobu koja ti ne dopušta da pomisliš da ništa ne vrijediš. Veliku potporu pružili su mi i neki kolege iz glazbenih krugova, koji su sa mnom velikodušno dijelili svoje iskustvo i pružili mi prilike za učenje, kao što su Nina Romić i Dunja Knebl.

KOJE 3 VAŠE OSOBINE SU VAM POMOGLE NA PUTU DO USPJEHA?

Upornost zbog koje ne odustajem kad se pojave problemi, umor ili sumnje, urođena organiziranost koja mi pomaže da si posložim prioritete i obavim sve što sam si zamislila, i ekstrovertiranost i dobro snalaženje u socijalnim situacijama, putem koje sam stekla mnoga korisna poznanstva i otvorila neka vrata.

KAKO STE ZNALI DA ĆETE USPJETI?

Kako sam znala da ću uspjeti? Nisam znala, mogla sam se samo nadati. Ali nije bilo alternative. Da se nisam počela baviti glazbom, uvenula bih.

KAKO VAM JE KARTICA POMOGLA NA ŽIVOTNOM PUTU?

Kad idemo svirati u inozemstvo ne moram voditi brigu da uzmem dovoljno gotovine u drugoj valuti. Tako je sve jednostavnije.

Razgovaraj sa Zvonkom

POSTAVI SVOJE PITANJE

Oni su slijedili svoju strast, napravili životni i poslovni zaokret i započeli nešto neprocjenjivo. I ti to možeš!

Postavi Pitanje

ŠTO SMO NAUČILI?

Oni su slijedili svoju strast, napravili životni i poslovni zaokret i započeli nešto neprocjenjivo. Prvi multimedijalni specijal o strasti, hrabrosti, posvećenosti i uspjehu ljudi poput nas.

BORIS KOVAČEV

BORIS KOVAČEV fotograf

Magistrirao ekonomiju, a u inat tome se profesionalno bavi fotografijom 12 godina. Boris je nagrađivani fotograf Cropixa Hanza Medije. "Trudim se biti poduzetan fotoreporter, ali ne poduzimam previše. Sretniji sam kad ulovim neki slučajni kadar".


Iz razgovora s 12 ljudi koje sam fotografirao i snimao u projektu 1 u 4 milijuna, naučio sam da je za promjenu životnog puta ponekad stvarno dovoljna samo želja. To mi je prije zvučalo kao klišej, ali sam se razuvjerio.

MILAN TRENC

MILAN TRENC redatelj videa

Hrvatski ilustrator, crtač stripova, filmski redatelj, novelist, profesor na Akademiji likovnih umjetnosti. Po njegovoj slikovnici "Noć u muzeju", snimljen je istoimeni američki film. Radio je za New York Times i Wall Street Journal, a upravo snima film na temelju najvažnijeg djela Petra Hektorovića "Ribanje i ribarsko prigovaranje" u Starom Gradu na Hvaru.


Naučio sam da u životu ništa nije onako kako se čini na prvi pogled! Možda očekujemo da kompjuteraši sanjaju da su piloti, no tko bi mislio da istovremeno piloti sanjaju da su kompjuteraši! Harmonija bi mogla biti tako jednostavna!

DINKO MIHOVILOVIĆ

DINKO MIHOVILOVIĆ pisac

Završio je studij komunikologije, a zatim i studij informacijskih tehnologija. Radi kao programer, uglavnom za tvrtke iz SAD-a, a 2018. u izdanju Beletre objavljuje prvi roman, Krletka od mora, čime započinje novo poglavlje u svojoj karijeri.


Dok sam intervjuirao 12 ljudi u projektu 1 u 4 milijuna shvatio sam da iako uspjeh ima mnogo lica i motivacija, svima je zajedničko jedno: borba s vlastitim strahom i vlastitim sumnjama. Tko nije spreman riskirati i suočiti se s mogućnošću neuspjeha, ne može ni doživjeti uspjeh.

1 U 4 MILIJUNA: POGLEDAJ CIJELI SPECIJAL

Slijedi svoju strast. I ti možeš biti 1 u 4 milijuna

Saznaj Više

OVO JE TEK POČETAK.

Svatko od nas može biti 1 u 4 milijuna. Ispričaj svoju priču. Slijedi svoju strast i pokreni nešto neprocjenjivo.

Kako smo ostvarili svoj san u hrvatskoj