OMOGUĆAVA mc_hrz_rgb_pos

1 U 4 MILIJUNA: ONI SU OSTVARILI SVOJE SNOVE U HRVATSKOJ

ČOVJEK S TRI ŽIVOTA: U MLADOSTI ŽIVIO JE U SIROMAŠTVU, A ONDA JE POSTAO MAGISTAR ZNANOSTI I ZAHVALJUJUĆI STRASTI PREMA PUTOVANJIMA DOVEO PRVI MEĐUNARODNI LANAC HOSTELA U HRVATSKU

Piše: Valent Pavlić Foto: Boris Kovačev Producentica: Dina Hrastović

Razgovaraj sZoranom

Kao srednjoškolac i student živio sam u siromaštvu, hranio se u Caritasu i radio teške fizičke poslove. Hvatam se knjige da što prije završim Agronomski fakultet, nakon studija dobio sam posao asistenta i postao magistar znanosti. Potom sam s Fakulteta prešao u realni sektor kao voditelj odjela razvoja. Zatim sam otišao u internacionalnu kompaniju ICL gdje napredujem do pozicije regionalnog menadžera. A zahvaljujući svojoj strasti prema putovanjima s ruksakom na leđima – otvorio sam hostel u Zagrebu sa 50 kreveta, i nekoliko godina kasnije ušao u biznis izgradnje stanova. Na kraju sam napisao knjigu o tom putu. Ne, nisam imao iskustva ni u jednom poslu u koji sam ulazio – znanje sam stekao tako što sam svaki dan učio i još važnije slušao’.

Tako ukratko izgleda život Zorana Salopeka: od rada u Americi pa do povratka u Zagreb, obrati kroz koje je prošao mjerljivi su tek njegovom osobnom transformacijom, jednako dramatičnom kao i njegov životni put.

Rođen u Zagrebu, Zoran svoje djetinjstvo i mladost provodi u užem gradskom centru. Teške ekonomske prilike koje su zatekle njegove roditelje devedesetih prisilile su ga da se odmalena upozna s neimaštinom, ali i da zna prepoznati vrijednost napornog rada. ‘Moje djetinjstvo započinje kao i kod većine ljudi, sasvim normalno i opušteno. A onda dolaze devedesete – svi znamo kako su izgledale i otac je dobio otkaz. Selimo se u podrum života. Desetak, petnaest godina prehranjujemo se u Caritasu. Odmah uz neimaštinu idu veliki obiteljski problemi, roditelji se razvode, a brat je teško bolestan. Sve to me dodatno motiviralo da se izvučem. Već u osnovnoj školi počinjem raditi razne poslove da zaradim i hvatam se knjige da što prije završim fakultet’, govori Zoran.

Srednju poljoprivrednu školu upisuje iz ljubavi prema ekologiji, a nakon toga upisuje i Agronomski fakultet. ‘Period je to kada sam radio svaki posao koji sam mogao naći. Premještao sam gajbe u Zagrebačkoj pivovari, nosio promotivne panoe po trgu bana Jelačića… Sve kako bih si mogao priuštiti najosnovnije stvari u periodu kada ništa nije dolazilo jednostavno’, prisjeća se Zoran.

Na drugoj godini fakulteta pauzira sa studentskim obavezama i sa 19 godina odlazi u SAD gdje će provesti iduće dvije godine radeći svakojake poslove, najčešće u ugostiteljstvu. Po povratku u Zagreb završava Agronomski fakultet i ondje se zapošljava na mjestu asistenta. I dok bi za većinu stalan posao na fakultetu u prvim godinama ekonomske krize bilo mirno razdoblje poslovne karijere, za Zorana to je bio tek početak. ‘Posao asistenta na Fakultetu napuštam 2009., u jeku recesije, kada mi je ponuđena pozicija direktora razvoja u jednoj zagrebačkoj firmi. Dugo sam vremena razmišljao. Presudila je želja za promjenom. Za novim izazovom. To je zamka u koju redovito upadam’, šali se Zoran.

Idući korak bilo je pokretanje vlastitog projekta. ‘Dok sam bio u Americi i kasnije dok sam radio na Fakultetu, kad god bih imao vremena krenuo bih na putovanje. Putovao sam s ruksakom na leđima i spavajući po hostelima – to je bila moja najveća strast. I tu sam puno naučio. To znanje odlučio sam iskoristiti za svoj prvi poslovni pothvat. Podigao sam kredit od 250.000 eura uz državnu potporu i otkupio poslovni prostor i tako napravio hostel s 50 kreveta i to kao franšizu međunarodnog lanca hostela Palmers Lodge. Bilo je to 2012. kada je u Zagrebu bilo svega dva druga hostela’, kaže Zoran.

Na taj je projekt Zoran najponosniji jer je bio – najteži. ‘Radio sam i po 15 sati dnevno uz neizvjesnost i rizik. I sve se isplatilo’, objašnjava Zoran i dodaje: ‘Hostel sam pokrenuo iz financijskih razloga. Nisam htio svojoj kćeri priuštiti ono što sam ja doživio. A onda kad sam vidio sve te ljude koji dolaze – meni doma doslovno – shvatio sam da mi je stalo do njih. Do sada nam je kroz hostel prošlo približno 50 tisuća ljudi. To je 50 tisuća ljudi koje sam ugostio u svom gradu’.

Posljednji projekt kojem se Zoran posvetio pisanje je knjige ‘Neboder života’ u kojoj bilježi svoja životna iskustva, osobni i poslovni razvoj. U procesu duboke introspekcije i pisanja proveo je godinu dana i kako stvari stoje mogao bi to biti prvi korak nove karijere. ‘Biti u mogućnosti prenijeti svoja iskustva i znanje je privilegija, ali jednako tako i obaveza. Vjerojatno najteži i najplemenitiji posao koji itko može odraditi’, kaže Zoran i dodaje: ‘Nakon svega što sam prošao, prva emocija koja mi se javlja je zahvalnost. Zahvalan sam na svemu što sam doživio, i na onom ružnom s početka svoje životne priče i na ovom lijepom što doživljavam danas. I sada bih to znanje volio prenijeti drugima’.

Zoran Salopek: ART VIDEO PRIČA 
BY MILAN TRENC

KORAK PO KORAK VODIČ ZA PROMJENU KARIJERE.

EVO KAKO SAM JA TO NAPRAVIO

Jeste li imali iskustva u poslu kojim se sad bavite?

Tijekom srednje škole i kao student radio sam teške fizičke poslove. Nakon diplome počeo sam raditi kao asistent na Agronomskom fakultetu gdje sam i završio magisterij znanosti. Potom sam prešao u realni sektor kao voditelj odjela za razvoj. Potom sam otišao u internacionalnu kompaniju kao regionalni manager za istočnu Europu. Netom prije otvorio sam vlastiti hostel od 50 kreveta, a nekoliko godina kasnije ušao u građevinski biznis izgradnje stanova i na kraju napisao knjigu o tom putu. Nisam imao iskustva ni u jednom poslu u koji sam ulazio.

Kako ste korak po korak došli do potrebnoga znanja?

Znanje sam sticao po putu, postavljao sam pitanja i učio doslovno svaki dan. Tema nije važna. Najvažniji i presudan je 'zdravi razum', odnosno razvoj samosvijesti. Kao što sam uvijek govorio svojim studentima - glavno je naučiti kako učiti.

Kako ste osigurali financijska sredstva za novu karijeru?

S obzirom da pokretanje nekretninskog posla kao što je hostel, koji je bio moj prvi poduzetnički korak, zahtijeva ulaganje mjereno u milijunima, a ja nisam imao za kiflu, jedino mi je mogao pomoći bankarski kredit. Nakon što sam izradio iscrpan poslovni plan, navedeni kredit mi je i odobren. Iako sam mislio da sam time napravio posao stoljeća, pokazalo se da je veći posao vratiti kredit, nego ga dobiti. Na sreću i to sam obavio uspješno.

Što je još bitno istražiti prije ulaska u nešto novo?

SEBE! Tražite u sebi, tu su svi odgovori. Upravo izdajem knjigu kako sam istraživao po sebi i kako me je to dovelo do uspjeha. Tamo su i savjeti kako drugi mogu to raditi.

Tko vam je bio najveća potpora i koliko vam je to značilo?

Iskreno sam zahvalan i roditeljima i prijateljima koji su bili maksimalni oslonac jer sam iz ničega stvorio puno.

Koje 3 vaše osobine su vam pomogle na putu do uspjeha?

Koje 3 vaše osobine su vam pomogle na putu do uspjeha? Samosvjesnost, odnosno sposobnost da objektivno gledam sebe i stvari i ljude oko sebe. To mi je donijelo hrabrost, luđačku upornost i mudrost.

Kako ste znali da ćete uspjeti?

Nisam, bacio sam se glavom naprijed :).

Kako vam je kartica pomogla na putu transformacije?

Kartice su mi najviše pomogle na početku poduzetničkog puta kada mi je svaka odgoda troškova život značila.

Razgovaraj s Zoranom

POSTAVI SVOJE PITANJE

Oni su slijedili svoju strast, napravili životni i poslovni zaokret i započeli nešto neprocjenjivo. I ti to možeš!

Postavi Pitanje

ŠTO SMO NAUČILI?

Trojica autora projekta - slavni hrvatski ilustrator, nagrađivani fotograf i nagrađivani pisac - proživjeli su svaki na svoj način nevjerojatne životne priče ljudi iz 1U4 MILIJUNA, njihove obrate i sudbine. Evo što su naučili...

BORIS KOVAČEV

BORIS KOVAČEV fotograf

Magistrirao ekonomiju, a u inat tome se profesionalno bavi fotografijom 12 godina. Boris je nagrađivani fotograf Cropixa Hanza Medije. "Trudim se biti poduzetan fotoreporter, ali ne poduzimam previše. Sretniji sam kad ulovim neki slučajni kadar".


Iz razgovora s ljudima koje sam fotografirao i snimao u projektu 1 u 4 milijuna, naučio sam da je za promjenu životnog puta ponekad stvarno dovoljna samo želja. To mi je prije zvučalo kao klišej, ali sam se razuvjerio.

MILAN TRENC

MILAN TRENC redatelj videa

Hrvatski ilustrator, crtač stripova, filmski redatelj, novelist, profesor na Akademiji likovnih umjetnosti. Po njegovoj slikovnici "Noć u muzeju", snimljen je istoimeni američki film. Radio je za New York Times i Wall Street Journal, a upravo snima film na temelju najvažnijeg djela Petra Hektorovića "Ribanje i ribarsko prigovaranje" u Starom Gradu na Hvaru.


Naučio sam da u životu ništa nije onako kako se čini na prvi pogled! Možda očekujemo da kompjuteraši sanjaju da su piloti, no tko bi mislio da istovremeno piloti sanjaju da su kompjuteraši! Harmonija bi mogla biti tako jednostavna!

VALENT PAVLIĆ

VALENT PAVLIĆ pisac

Magistrirao je francuski jezik i književnost te povijest umjetnosti, a prije dvije godine objavio je prvu knjigu - Evanesco. Htio je biti arhitekt, a postao je kustos u muzeju arhitekture i gimnazijski profesor. Danas je freelance autor.


U intervjuima u projektu 1 U 4 MILIJUNA shvatio sam da ljudi rade zaokrete zbog snažnog poriva u njima samima. Uspjeli su oni koji ustraju u svojoj viziji, čak i po cijenu neuspjeha, svjesni da izgled života ovisi samo o njima.

1 U 4 MILIJUNA: POGLEDAJ CIJELI SPECIJAL

Slijedi svoju strast. I ti možeš biti 1 u 4 milijuna

Saznaj Više

OVO JE TEK POČETAK.

Svatko od nas može biti 1 u 4 milijuna. Ispričaj svoju priču. Slijedi svoju strast i pokreni nešto neprocjenjivo.

Kako ti možemo pomoći da i ti postaneš 1 U 4 MILIJUNA? POŠALJI E-MAIL

Kako smo ostvarili svoj san u hrvatskoj