OMOGUĆAVA mc_hrz_rgb_pos

1 U 4 MILIJUNA: ONI SU OSTVARILI SVOJE SNOVE U HRVATSKOJ

SESTRE KOJE SU OSTAVILE SVOJE KARIJERE, POSVETILE SE OBITELJSKOM POLJOPRIVREDNOM BIZNISU, DOBILE NOVAC EU FONDOVA I DANAS VODE JEDAN OD NAJUSPJEŠNIJIH MEĐIMURSKIH OPG-ova

Piše: Dinko Mihovilović Foto: Boris Kovačev Suradnici projekta: Dina Hrastović i Mihovil Horvat

Razgovaraj sHažić

Još otkad je čovjek počeo obrađivati zemlju, radio je na tome da poveća prihod i da smanji količinu svoga rada. Što manje rada, to bolje, a obrnuto vrijedi za sigurnost u poslu: što je više sigurnosti, čovjek se osjeća bolje i opuštenije. Unatoč tome, dvije su sestre, Tatjana i Valentina Hažić iz međimurskog Jurovčaka odlučile napustiti sigurnost svojih poslova i živjeti od onoga što im da črna mati zemla, radeći na obiteljskom privrednom gospodarstvu.

Valentina je diplomirala na Agronomskom fakultetu i u dogovoru s roditeljima odlučila nekoliko godina raditi klasičan uredski posao, prije nego što im se pridruži u obiteljskom poslu. Otac je smatrao da bi bilo dobro da nauči kako je to raditi za nekoga. Zaposlila se u Regionalnoj razvojnoj agenciji Međimurje gdje je počela raditi kao pripravnica, a završila kao voditeljica Ureda za poljoprivredu i ruralni razvoj gdje se bavila savjetovanjem poljoprivrednika, razvojem njihovih djelatnosti i pripremanjem projektnih prijava za fondove Europske unije. Tih se nekoliko godina stjecanja iskustva pretvorilo u okruglih 10 godina i Valentina je odlučila da mora ići dalje. U ljeto 2018. otvorila je vlastitu konzultantsku tvrtku u kojoj, zapravo, radi gotovo isti posao kao i prije, samo ga ovaj put radi za sebe.

Pomalo neplanirano, našla se zatrpana poslom jer je, pridruživši se obiteljskom poslu, odlučila zadržati i svoju konzultantsku tvrtku. Ne žali se, iz daleka odaje dojam ozbiljne poslovne žene koja zna kamo ide u životu, ali ipak negdje probija dijete koje se, kako kaže njena starija sestra Tatjana, čitavo djetinjstvo igralo van kuće, u prirodi. Kao da dvostruki posao nije dovoljan, Valentina je pokrenula i udrugu „Najbolje ‘z Međimurja“ koja lokalne proizvođače povezuje izravno s kupcima.

Tatjanina je priča slična u svojoj srži: studirala je na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu, u podružnici u Zaboku. Živjela je na relaciji Zabok – Opatija jer središte fakulteta bilo je u Opatiji, a tamo je polagala i većinu ispita. Još je tijekom studija počela raditi, a svoj je prvi ozbiljni posao voditeljice recepcije u termama Sveti Martin dobila i prije nego što je diplomirala. Paralelno je radila i kao turistički vodič, i kao financijski savjetnik. Slušajući sve to, dobio sam dojam da sestre Hažić iz rukava vuku dodatne sate koje dodaju na kraj dana kako bi stigle obaviti sve što su naumile.

Kroz nekoliko godina, Tatjana je napredovala do odjela marketinga i prodaje, zatim do organizacije kongresa, raznih evenata poput teambuildinga. U trenutku kada je radila kao direktorica marketinga i prodaje, odlučila je otići.

Obje su sestre bile zadovoljne svojim poslovima, no ipak je došao trenutak povratka na rodni brijeg i rad na obiteljskom gospodarstvu, na uzgoju jabuka i grožđa. Prema Tatjaninim riječima, ideja da se jednog dana usmjere na vlastiti posao, kakav god on bio, postojala je još od prvog dana zaposlenja. Obje su došle do najviše pozicije do koje su mogle doći u svojim poljima rada i našle se ne pred zidom, nego pred krajem puta nakon kojega se ne nalazi ništa novo, nikakav izazov. Odlučile su iskoristiti bogato znanje koje su stekle kroz godine rada i ponijeti ga kući.

Sada rade više nego ikada, ali znaju zašto rade i da je budućnost onakva kakvu same skroje. Kažu kako ne mogu jasno razgraničiti zaduženja u OPG-u Hažić, ali načelno, Valentina je više orijentirana na uredske poslove, a Tatjana na rad na samim proizvodima od jabuke i na vinu. Nastoje se prilagođavati zahtjevima posjetitelja pa tako trenutačno rade na proizvodnji vina čija namjena nije izravan odlazak u prodaju, već odležavanje i dobivanje na kvaliteti. Koliko god to iznenađujuće zvučalo, mnogo kvalitetnih gostiju čija su očekivanja visoka dolaze s cruisera koji pristaju u Dubrovniku. Amerikanci, Britanci, Australci i drugi često počinju svoje putovanje kod njih, zatim kreću na jug prema Dubrovniku gdje se ukrcavaju na brodove. Kada razmišljam o količini turista na cruiserima, zamišljam rijeku ljudi, kakofoniju glasova, masu koju je gotovo nemoguće usmjeravati. Činjenica da tako zahtjevni turisti dolaze na OPG Hažić kojeg vodi jedna jedina obitelj govori mi da Tatjana i Valentina itekako znaju raditi svoj posao. Kada uzmemo u obzir malen broj ljudi uključenih u rad obiteljskog gospodarstva obitelji Hažić, onda su godišnje brojke prilično impresivne: 250 tona domaćih jabuka, 20 tisuća boca vina, 30 tisuća litara soka i preko 7000 ljudi koji prođu kroz njihovu vinsku kuću. Bez sumnje su najposjećeniji OPG u Međimurju, a sasvim sigurno i jedan od najboljih.

Ljudi kuju svakakve planove za svoj život, počevši od obrazovanja pa nadalje. Često se planovi izjalove, promijene, od njih se odustaje zbog pojave nečeg naoko zanimljivijeg ili isplativijeg. Što sam više razmišljao sestrama Hažić, to mi je više bilo jasno da gledam jednu izvrsnu partiju šaha. Ne partiju u kojoj jedna igra protiv druge, već onu koja njihova cijela obitelj igra protiv zapreka uspjehu u Hrvatskoj. Počevši od njihova obrazovanja – agronomija i turizam, preko zahtjevnih poslova koje su radile pa sve do povratka na obiteljsko gospodarstvo, njihovi se životi raspliću kao u priči s vrhunskim masterplanom.

Dio ljudi promijeni svoj život u trenutku, pođe novim putem, napusti staro, ali Valentina i Tatjana služe kao primjer ljudi koji su u stanju imati jedan cilj kroz desetljeća, slijediti ga i raditi na njegovom ostvarenju. Snaga volje potrebna za tako nešto nezamisliva je prosječnom čovjeku koji će se teško odlučiti na pokretanje vlastitog posla. Ali, one su dokaz da je moguće.

Tatjana i Valentina Hažić: ART VIDEO PRIČA 
BY MILAN TRENC

KORAK PO KORAK VODIČ ZA PROMJENU KARIJERE.

EVO KAKO SMO MI TO NAPRAVILE

Jeste li imali iskustva u poslu kojim se sad bavite?

Od pokretanja obiteljskog gospodarstva roditelji su nas uključivali u sve poslove gdje smo razvijale svoje poslovne vještine.

Kako ste korak po korak došli do potrebnoga znanja?

Znanje smo stjecale postepeno kroz formalno obrazovanje, kroz rad i iskustvo i daljnjim profesionalnim usavršavanjem.

FINANCIJE: Kako ste osigurali financijska sredstva za novu karijeru/ obrazovanje/ investiciju?

Temelje su postavili roditelji razvijajući postojeći OPG na kojem obje danas radimo. Sa svojim stečenim znanjem vraćamo OPG-u ono što je bilo uloženo u nas kroz protekle godine te nam je u zajedničkom interesu da OPG nastavi svoj razvoj.

Što je još bitno istražiti prije ulaska u nešto novo?

U suštini, u posao nismo krenule iznova već smo nastavile karijeru u vlastitom poslu, u kojem nam sad koristi znanje stečeno na prijašnjima radnim mjestima. U vlastitom poslu od velikog značaja bili su nam stečeni kontakti i mreže poznanstava.

Tko vam je bio najveća potpora i koliko vam je to značilo?

Roditelji, ali i vlastita snaga, izgrađen stav i sigurnost u same sebe. Njihova potpora nam je dala vjetar u leđa.

Koje 3 vaše osobine su vam pomogle na putu do uspjeha?

Hrabrost, samouvjerenost i ambicioznost.

Kako ste znali da ćete uspjeti?

Pozitivan stav i jasno definirani ciljevi prema onome što želimo ostvariti. Stremljenje prema novim izazovima, osmišljavanje novih razvojnih putova i konstantan rad omogućuju nam da ostvarujemo svoje želje.

KAKO VAM JE KARTICA POMOGLA NA ŽIVOTNOM PUTU?

Silno nam je bitno dodatno se educirati, uvijek raditi na poboljšanju kvalitete i ponude te razvijati suradnju s drugim poduzetnicima. No ovakva angažiranost traži mnogo putovanja, razmjena i istraživanja. Nama je potreban visoki stupanj mobilnosti i pojednostavljenje svakodnevnice, a to nam kartice i omogućuju.

Razgovaraj s Hažić

POSTAVI SVOJE PITANJE

Oni su slijedili svoju strast, napravili životni i poslovni zaokret i započeli nešto neprocjenjivo. I ti to možeš!

Postavi Pitanje

ŠTO SMO NAUČILI?

Oni su slijedili svoju strast, napravili životni i poslovni zaokret i započeli nešto neprocjenjivo. Prvi multimedijalni specijal o strasti, hrabrosti, posvećenosti i uspjehu ljudi poput nas.

BORIS KOVAČEV

BORIS KOVAČEV fotograf

Magistrirao ekonomiju, a u inat tome se profesionalno bavi fotografijom 12 godina. Boris je nagrađivani fotograf Cropixa Hanza Medije. "Trudim se biti poduzetan fotoreporter, ali ne poduzimam previše. Sretniji sam kad ulovim neki slučajni kadar".


Iz razgovora s 12 ljudi koje sam fotografirao i snimao u projektu 1 u 4 milijuna, naučio sam da je za promjenu životnog puta ponekad stvarno dovoljna samo želja. To mi je prije zvučalo kao klišej, ali sam se razuvjerio.

MILAN TRENC

MILAN TRENC redatelj videa

Hrvatski ilustrator, crtač stripova, filmski redatelj, novelist, profesor na Akademiji likovnih umjetnosti. Po njegovoj slikovnici "Noć u muzeju", snimljen je istoimeni američki film. Radio je za New York Times i Wall Street Journal, a upravo snima film na temelju najvažnijeg djela Petra Hektorovića "Ribanje i ribarsko prigovaranje" u Starom Gradu na Hvaru.


Naučio sam da u životu ništa nije onako kako se čini na prvi pogled! Možda očekujemo da kompjuteraši sanjaju da su piloti, no tko bi mislio da istovremeno piloti sanjaju da su kompjuteraši! Harmonija bi mogla biti tako jednostavna!

DINKO MIHOVILOVIĆ

DINKO MIHOVILOVIĆ pisac

Završio je studij komunikologije, a zatim i studij informacijskih tehnologija. Radi kao programer, uglavnom za tvrtke iz SAD-a, a 2018. u izdanju Beletre objavljuje prvi roman, Krletka od mora, čime započinje novo poglavlje u svojoj karijeri.


Dok sam intervjuirao 12 ljudi u projektu 1 u 4 milijuna shvatio sam da iako uspjeh ima mnogo lica i motivacija, svima je zajedničko jedno: borba s vlastitim strahom i vlastitim sumnjama. Tko nije spreman riskirati i suočiti se s mogućnošću neuspjeha, ne može ni doživjeti uspjeh.

1 U 4 MILIJUNA: POGLEDAJ CIJELI SPECIJAL

Slijedi svoju strast. I ti možeš biti 1 u 4 milijuna

Saznaj Više

OVO JE TEK POČETAK.

Svatko od nas može biti 1 u 4 milijuna. Ispričaj svoju priču. Slijedi svoju strast i pokreni nešto neprocjenjivo.

Kako smo ostvarili svoj san u hrvatskoj