OMOGUĆAVA mc_hrz_rgb_pos

1 U 4 MILIJUNA

PODUZETNICE ČIJE SU TVRTKE RASLE NAJBRŽE U HRVATSKOJ: Stvorile su prepoznatljive hrvatske brendove, probile sve barijere, osvojile kupce i tržište

Piše: Ranko Borovečki

Mastercard i Jutarnji vjeruju da hrvatska ekonomija može rasti brže, a društvo biti snažnije uz više žena u poduzetništvu. Zato je Mastercard specijal 1U4 MILIJUNA 2020. posvetio mikropoduzetnicama. Istraživanje Boston Consulting Grupe otkrilo je: kada bi u poduzetništvu bio jednak broj žena i muškaraca, globalni BDP povećao bi se za 5 tisuća milijardi dolara! U Hrvatskoj je sve više žena koje svoje poslovne vizije pretvaraju u stvarnost, ali i dalje je tek svaka peta hrvatska tvrtka u vlasništvu žena. Cilj je to promijeniti! Ukloniti prepreke za žene u poduzetništvu te im omogućiti digitalnu transformaciju i rast. U najvećem specijalu o uspjehu u Hrvatskoj, koji prati više od 1,5 milijuna ljudi, upoznajte liderice promjena koje su uspjele slijedeći svoju viziju i strast i pratite njihovu poslovnu transformaciju.

Gotovo svakoj četvrtoj maloj poduzetnici koja je iz statusa mikrotvrtke prešla u male i srednje tvrtke, to je uspjelo nakon samo godinu dana poslovanja! Pokazala je to prva znanstvena analiza o faktorima uspješnosti žena u poduzetništvu u Hrvatskoj, koju je proveo Ekonomski institut, Zagreb na uzorku od 201.000 tvrtki. Analizirajući poslovanje tvrtki koje su osnovane u periodu od 2003. do 2017. godine, istraživači Ekonomskog instituta, Zagreb Sonja Radas i Bruno Škrinjarić prvi su put u Hrvatskoj donijeli rang-listu tvrtki u vlasništvu žena koje su najbrže rasle od mikro do malih i srednjih tvrtki, što znači da su prešle prag od desetero zaposlenih.

Da bi ušle na listu najbrže rastućih tvrtki Ekonomskog instituta, Zagreb, tvrtke su morale zadovoljiti tri kriterija: da imaju samo žene u vlasničkoj strukturi, da stabilno posluju i rastu do danas te da se nakon prelaska iz statusa mikrotvrtke u malu ili srednju više nisu vratile na veličinu mikrotvrtke. U konačnici, najbrže rastuće tvrtke rangirane su po broju godina provedenih na tržištu prije nego što su od mikropoduzeća izrasle u malu i srednju tvrtku, po prosječnom rastu prihoda od prodaje te zaposlenosti.

Analiza Ekonomskog instituta, Zagreb pokazala je da su prve tri godine poslovanja najčešće ključne za opstanak, ali i rast tvrtke bez obzira na vlasništvo. Zbog uočenog trenda usporavanja ili pada poslovnog rasta s rastom broja godina na tržištu u analiziranom periodu od 2003. do 2017. godine, rang-lista top 15 najbrže rastućih tvrtki sastoji se od top 5 najmlađih (osnovane od 2013. do 2017.), top 5 srednjih (osnovanih između 2008. i 2012.) i top 5 najstarijih tvrtki (osnovanih u razdoblju od 2003. do 2007.).

Od 60 posto mikrotvrtki koje su prema analizi uspjele u prve tri godine poslovanja prijeći u status malih i srednjih, 75 posto je u vlasništvu muškaraca, a 25 posto u vlasništvu žena. Među mikropoduzetnicama kojima je to uspjelo, čak ih je 26,5 posto na tržištu bilo samo godinu dana, a još 22,2 posto samo dvije godine! Najviše brzorastućih tvrtki u vlasništvu žena je u Zagrebu, Istri i Dalmaciji. Kad je riječ o djelatnostima, najviše ih je u uslužnim djelatnostima, osobito nisko znanjem intenzivnim tržišnim uslugama poput djelatnosti pripreme i usluživanja hrane i pića, ponude smještaja i putničkih te agencija za nekretnine, u kojima ujedno ostvaruju najveći rast i najbrže prelaze iz mikro u male i srednje.

Iza svake od tvrtki koje su se našle na listi, osim vrlo egzaktnih pokazatelja poslovanja, kriju se i različiti poslovni putovi, izazovi i prilike koje su prepoznale i otkrile nam ih uspješne hrvatske poduzetnice. Neke od njih već su na samom početku karijere znale da žele biti poduzetnice, a druge su nakon zasićenja dugogodišnjim radom u velikim tvrtkama i za druge poslodavce odlučile prelomiti, promijeniti život i postati poduzetnice. Sve one ističu da su do uspjeha došle zahvaljujući upornosti, strpljenju, reinvestiranju dobiti i puno rada, a kao presudan faktor uspjeha, bez obzira na biznise u kojima rade, ističu i kvalitetan tim. Na listi najbrže rastućih značajan je broj privatnih vrtića čije su vlasnice prepoznale taj tržišni potencijal u svojim sredinama, neke od njih uspjele su stvoriti uspješne biznise u ženskim uslugama, ali neke su uspjele i u tradicionalno muškim industrijama.

Upoznajte ih!

01

TOP 5 NAJBRŽE RASTUĆIH MIKROTVRTKI
Kategorija 1: obuhvaća tvrtke u vlasništvu žena osnovane od 2013. do 2017.

TINKTURA, Željka Čolak

PROMET NJEZINE TVRTKE GODIŠNJE RASTE 157 POSTO: ONA JE VLASNICA HIT KOZMETIČKOG BRENDA IZ ZAGREBA

Najbolje stvari u životu uglavnom dolaze neplanirano, objašnjava Željka Čolak, osnivačica zagrebačke tvrtke Tinktura koja se od 2013. bavi proizvodnjom prirodnih dodataka prehrani i kozmetičkih pripravaka. U trenutku kada je krenula u posao, nije očekivala ozbiljan rast, ali sve se poklopilo sa sve većom potražnjom za prirodnim i što manje štetnim proizvodima, kako prehrambenim, tako i kozmetičkim. Primijetila je da na tržištu nema puno proizvoda od ljekovitog bilja, pa je odlučila takve ručno rađene proizvode, kakve su radile i naše bake, doraditi i upakirati u zanimljiv dizajn. Uz to, svi su u timu Tinkture imali razne interese i poslove uz koje su stjecali nova znanja i vještine. Među njima je bila i izrada web stranica, što im je otvorilo perspektivu internetske prodaje i marketinga.

U samom početku ideja je bila da prodaju svoje proizvode samo putem web shopa. No, ubrzo su odlučili otvoriti i fizičku trgovinu, i to na zahtjev kupaca. Kako kaže Željka, i u njihovu se slučaju pokazalo da uvijek ima ljudi koji žele isprobati ponuđeno i vole osobno doći po proizvod.

Nakon tri godine poslovanja Tinktura je prerasla okvire mikrotvrtke. Sljedeće dvije godine prihodi Tinkture rasli su po impresivnoj prosječnoj stopi od 157 posto godišnje. Sa 21 zaposlenikom, danas ostvaruje i do 10 milijuna kuna prometa. Željka Čolak ovako dobre poslovne rezultate tumači isključivo kvalitetnim proizvodima i iskrenim odnosom prema kupcima.

– Prije smo se bavili prije svega internetskom prodajom, što je odlična platforma za komunikaciju s kupcima od kojih se tako dobivaju informacije o tome što nedostaje na tržištu, a i svaka nam kritika pomaže da postanemo bolji. Izuzetno su važne sirovine vrhunske kvalitete i, naravno, najbolja ekipa u proizvodnji, prodaji i administraciji uz koju se svi ciljevi lako ostvaruju – ističe Željka.

Prvi proizvod koji su ponudili bio je balzam od zelenog čaja, koji je i danas jedan od najprodavanijih. Nakon toga lansirali su balzam od mrkve, po kojem su i danas poznati, čak i izvan Hrvatske.

Govori da su rijetko bili robovi striktnih planova. Prilagođavali su se prije svega kupcima i potrebama na tržištu. Zadnje što su neplanirano odradili bili su dezinficijensi, gdje se njihova politika poslovanja još jednom pokazala spremnom na promjene i prilagodbu, pa će u tom stilu krajem godine predstaviti i prvu hrvatsku make-up kozmetiku.

Societas Leonina, Miljenka Krajnik

SVE PLANOVE PREMAŠILI SU VEĆ U PRVOJ GODINI, UNATOČ KRIZI OTVARAJU SVOJ TREĆI UGOSTITELJSKI OBJEKT

– Neobična je to priča. Moj je suprug imao kafić, no nakon krize 2008. godine u jednom je trenutku zaključio da mu je dosta. Zatvorio je sve i počeo raditi kao kuhar za druge. Međutim, ja sam radnik koji će odraditi sve što treba, pogotovo ako vjerujem u nešto. I vjerovala sam da on zaslužuje svoje mjesto – započinje svoju poduzetničku priču Miljenka Krajnik, jedna od top-poduzetnica i vlasnica križevačke tvrtke Societas Leonina.

Da će tako brzo izgraditi prepoznatljivi ugostiteljski brend, Miljenki Krajnik nije bilo ni na kraj pameti kad je 2014. otvorila tvrtku koja je danas vlasnik restorana Calypso u Križevcima, puba Capronca u Koprivnici i najnovijeg restorana u staroj vojarni u Križevcima. Već nakon prve godine poslovanja od mikropoduzeća su postali mala tvrtka te ostvaruju promet od gotovo 4,5 milijuna kuna uz, kako je pokazala analiza Ekonomskog instituta, 15 posto godišnjeg rasta prometa.

Kroz razgovor zaključujem da je tajna njezina uspjeha odlična podjela odgovornosti. Dok se suprug Stanko kao chef kuhinje u potpunosti posvetio osmišljavanju i pripremi njihove ponude te edukaciji mladih kolega, Miljenka ima brojna zaduženja, od financijskih izvještaja do dostava.

– Sama ideja o poslu došla je spontano. Pružila nam se prilika za preuzimanje objekta u kojem je moj suprug radio, a ja sam uvidjela da s njegovim idejama i mojim entuzijazmom postoji šansa za razvoj vlastitog posla. U poslovnom planu predvidjeli smo rast od 10 posto na godišnjoj razini. No, s našim pristupom poslu i gostima te educiranjem zaposlenih o važnosti kvalitete i pristupa, tu smo brojku premašili već prve godine. Najvažnije što naučiš u poslu vrlo je jednostavno – a to je da treba raditi. Znači nema ničega što se ne može ili što ćemo ostaviti za poslije, sve ostalo ide u drugi plan – objašnjava Miljenka, čiji je tim do danas narastao sa šest na 19 zaposlenika.

Ističe da su upravo kvalitetni radnici najveći izazov poslovanja. Puno ljudi odlazi raditi u inozemstvo ili na sezonske poslove na more, a oni jednostavno ne mogu konkurirati tim plaćama. Dodaje da je to vezano i uz trend nejednake promocije različitih regija u Hrvatskoj, zbog koje je ugostiteljskim i turističkim objektima kontinentalne Hrvatske teško konkurirati ostatku zemlje usprkos svemu što imaju ponuditi. No, Miljenka i Stanko imaju asove u rukavu.

– Odlično surađujemo sa srednjim školama u Križevcima i Koprivnici, pa svake godine imamo velik broj učenika koji kod nas obavljaju stručnu praksu. Podučavamo ih kuhanju i posluživanju, pripremamo ih za natjecanja, a na kraju najbolji i oni koje kuhanje i posluživanje najviše zanima ostaju kod nas. Tako je naš tim i rastao ovih godina. Imamo velik broj mladih i perspektivnih ljudi u njemu – priznaje ponosno.

Najnoviji im je uspjeh otvorenje novog objekta u Križevcima, od 900 četvornih metara, u prostorima bivše vojarne.

– Namjeravali smo otvoriti ranije ove godine, no situacija s pandemijom nam je poremetila planove. Kad planirate razvoj posla i financiranje tog razvoja samo iz vlastitog poslovanja, jako je bitno znati čime raspolažete te koliko novca možete u kojem momentu i gdje usmjeriti, a da preostali dio radi i normalno funkcionira – dodaje Miljenka i priznaje da je zadovoljna svime što je postigla sa suprugom.

DJEČJI VRTIĆ SNJEGULJICA, Snježana Despot

VEĆ U PRVOJ GODINI POSLOVANJA PREŠLA JE GRANICU MIKROTVRTKE I NE STAJE, USKORO OTVARA NOVE OBJEKT

Najsnažniji poticaj za ulazak u poduzetništvo bila je želja za promjenom, objašnjava mi Osječanka Snježana Despot koja je 2013. odlučila otvoriti još jedan privatni vrtić u svojem gradu. Iako su uz gradske vrtiće u Osijeku već radila i četiri privatna vrtića, nije nimalo dvojila niti imala poduzetničku tremu. Napravila je poslovni plan i uz mogućnost samozapošljavanja predala ga Hrvatskom zavodu za zapošljavanje. Za svoju poduzetničku ideju dobila je pozitivnu ocjenu HZZ-a te je vrlo brzo s odobrenim sredstvima otvorila dječji vrtić. Nazvala ga je Snjeguljica, sasvim u skladu sa svojim imenom.

– Jako volim ovaj posao jer sam kroz zvanje odgojiteljice predškolske djece zauvijek mogla ostati dijete – kaže nam Snježana.

Raditi s djecom ranog i predškolskog uzrasta jako je lijepo jer si sudionik njihova odrastanja, objašnjava, a stečena iskustva u vrtiću izvrsna su priprema za polazak u školu. Sin Denis i njegova supruga Ana svojim idejama i radom pomažu joj u pozicioniranju i rastu na tržištu.

Poduzetništvo joj je, kaže, omogućilo svojevrsno samoostvarenje, potvrdu vlastitih ljudskih i profesionalnih vrijednosti, ali i mogućnost osiguranja egzistencije svojoj obitelji i članovima tima. Već nakon prve godine poslovanja prešla je okvire mikrotvrtke, a prosječan godišnji rast prihoda od prodaje dosegnuo je respektabilnih 55 posto. Snježana je iznimno zadovoljna svojim poslovnim rezultatima. Iako, kaže, predškolski odgoj nije visokoprofitabilna djelatnost, dobit investira u buduće poslovanje. Trenutno zapošljava 14 djelatnika, a uskoro planira otvaranje nekoliko novih objekata, što ponajviše ovisi o suradnji s jedinicama lokalne samouprave, odnosno promjeni politike sufinanciranja privatnih dječjih vrtića.

– Razmišljamo o uvođenju poslijepodnevnog rada ili produženog boravka u vrtiću. Trenutno smo u potrazi za lokacijom na kojoj bismo otvorili novi vrtić s jaslicama. Sretna sam što sam mnogim mladim ljudima omogućila stručno osposobljavanje i pripravništvo. Osigurati sebi i drugima radno mjesto, smatram najvećim uspjehom – zaključuje.

TEAMWORK, Ivana Blagojević

OSTALA JE BEZ POSLA, A ONDA USPJELA UPRAVO U BIZNISU POSREDOVANJA U ZAPOŠLJAVANJU

Ivana Blagojević vodi Teamwork, agenciju za privremeno zapošljavanje sa sjedištem u Zagrebu. U posao je krenula 2014. surađujući s tadašnjom vlasnicom i direktoricom, koja je agenciju pokrenula nakon što je i sama ostala bez posla. Ivana se našla u istoj situaciji. Poslodavac kod kojeg je tada radila odlučio je ugasiti cijeli njezin odjel. Obje su se našle u nezavidnoj situaciji jer zbog loše situacije na tržištu rada nije bilo posla. Ivana Blagojević je počela raditi u agenciji kao operativka, a kad se direktorica 2018. povukla u mirovinu, preuzela je njezino mjesto.

Teamwork, objašnjava, nudi usluge korisnicima koji žele radnu snagu vanjskih dobavljača za određeni posao (outsourcing) ili privremeno trebaju radnike za rad na određenim projektima. Agencija odrađuje svu kadrovsku administraciju, prijave, odjave, obračune plaća i sve ostale zakonske obveze oko zapošljavanja više od 80 radnika. Tako korisnici imaju manje troškove u segmentu ljudskih resursa, manje administriranja i troškova ureda.

Kaže da im je najteže bilo probiti se na tržištu. Teamwork je iz okvira mikrotvrtke izašao već nakon prve godine poslovanja uz prosječan rast prihoda od 62 posto nakon prelaska u malu tvrtku. U 2019. godini dostigli su gotovo 7 milijuna kuna prometa. No, tumači Ivana, kod agencija se ti podaci ne mogu promatrati jednoznačno.

– Iako to na papiru izgleda odlično, nama su prihodi ujedno i rashodi. U prihodima su i plaće naših ustupljenih radnika. Kako su im te plaće, naravno, isplaćene, to su ujedno i naši troškovi, odnosno rashodi – objašnjava Ivana zadovoljna poslovnim uspjehom u svojih prvih pet poduzetničkih godina.

DJEČJI VRTIĆ SUNČEKO, Dajana Dankić

TRANSFORMIRALI SMO TRADICIONALAN VRTIĆ I USPJELI ZAHVALJUJUĆI INOVATIVNIM PROGRAMIMA KOJE DJECA OBOŽAVAJU

– Posao odgojitelja oduvijek sam smatrala pozivom. Još kao klinka govorila sam da ću raditi u vrtiću. Iako je to izuzetno odgovoran posao jer oblikuje djecu i postavlja važne temelje za njihove vrijednosti, istodobno pruža puno ljubavi, smijeha, igre i učenja. Predškolski odgoj danas je potpuno drugačiji u usporedbi s tradicionalnim vrtićima našeg djetinjstva, a meni se jako svidjela ideja da imam vlastiti vrtić u kojem bih imala slobodu kreiranja plana i programa potpuno prilagođenih djeci, svojevrsnu dječju kuću – tako mi Dajana Dankić tumači motivaciju koja ju je vodila prema ostvarenju ambicije i otvaranju zagrebačkog Dječjeg vrtića Sunčeko 2013. godine.

– Željela sam stvoriti mjesto potpuno po mjeri djece, gdje ona mogu učiti, odmarati i igrati se, uživati, gdje su u praksu uključene sve suvremene spoznaje o predškolskom odgoju – objašnjava.

Napominje da je početak zahtijevao najviše truda, rada, volje i motivacije. Na svu sreću, uvijek je imala punu podršku obitelji. I kada je bilo dobro i kada je išlo loše.

Okvire mikrotvrtke Sunčeko je preraslo već nakon jedne godine poslovanja, a Dajana objašnjava da su za sada ipak još mali vrtić i nemaju potrebu za velikim brojem zaposlenika. Ukupno ih je sada u timu 11, od kojih ih je mnogo uz nju od samih početaka.

Analiza Ekonomskog instituta, Zagreb pokazala je da je prosječni rast prihoda ove male tvrtke na godišnjoj razini 77 posto od 2014, a ukupni promet 2,8 milijuna kuna.

Uspjeh i dobre poslovne rezultate tumači kombinacijom više čimbenika. Prije svega, objašnjava, stalno radi na poboljšanju ponude vrtića uvođenjem novih programa, posebnih škola, priredbi i posjeta raznim događajima.

– Svi programi temeljeni su na interesima naše djece, a najpopularniji su strani jezici, i to engleski, njemački i talijanski, sportski programi te razni likovni, scenski i glazbeni programi – priča Dajana i dodaje kako za nju nema veće motivacije i osjećaja ispunjenosti od spoznaje da doprinosi društvu odgajajući djecu koja će izrasti u odgovorne mlade ljude.

Bitan joj je kontinuirani razvoj, pa od sljedeće godine planira uvesti cjelodnevni Montessori program, čiji je cilj njegovanje dječje osobnosti, neizravno poticanje zanimanja za različita područja i pretvaranje učenja u igru. Naglasak nije na poučavanju djeteta, nego na osiguravanju poticajne okoline koja povećava dječju prirodnu radoznalost i omogućava djetetu spontano učenje otkrivanjem. Moto kojim se vodi u tom programu jest “Pomozi mi da to učinim sam”.

– Otvaranje vrtića omogućilo mi je stvaranje jedne male zajednice koja čini malu obitelj. Svi podržavamo jedni druge, potičemo se na daljnji rad i usavršavanje i međusobno se motiviramo na kontinuirano usavršavanje i unapređivanje. Takav kolektiv teško je naći, a meni je jako drago što mi je vrtić omogućio kreiranje takvog tima – ističe Dajana.

02

TOP 5 NAJBRŽE RASTUĆIH MIKROTVRTKI
Kategorija 2: obuhvaća tvrtke u vlasništvu žena osnovane od 2008. do 2012.

ARTDENTAL, Nina Varljen Nikolić

KRENULA SAM U BIZNIS S NEKOLIKO KREDITA I HIPOTEKOM, ALI RAD I TRUD OKO PACIJENATA SU SE ISPLATILI

– Najvažnije što sam naučila baveći se ovim poslom jest da se upornost i poštenje isplate, koliko u materijalnom, toliko i u nematerijalnom smislu. Kad poduzetnik vidi da mu tvrtka napreduje, da su pacijenti i djelatnici zadovoljni, to je ono što vas gura naprijed – govori mi Nina Varljen Nikolić, vlasnica Centra dentalne medicine ArtDental u Kastvu kod Rijeke u kojemu je od 17 zaposlenika samo jedan muškarac.

Srednju školu završila je u SAD-u. Odmah nakon studija stomatologije počela je raditi u jednoj privatnoj klinici, tako da je poduzetništvo za nju, kako kaže, normalni ambijent i jedini put. U poduzetništvo je krenula 2005., kada osniva i postaje suvlasnica Stomatološke poliklinike Rident. Sedam godina kasnije samostalno pokreće ArtDental, koji nakon samo dvije godine poslovanja prelazi u kategoriju malih tvrtki, a danas ostvaruje prihode iznad 12 milijuna kuna.

– Naši počeci u ArtDentalu bili su izazovni, s nekoliko kredita, hipotekom i nesigurnim ishodom. No, uvjerenje da će tržište prepoznati kvalitetan rad i pošten trud oko pacijenata su se isplatili – priča mi.

Glavni poslovni, ali i životni partner joj je suprug Marko, specijalist oralne kirurgije i doslovno jedini muškarac u okruženju. Nina kaže da bez njega uspjeh sigurno ne bi bio ovakav.

– Mi smo zaista ženska tvrtka s mojim suprugom, koji je blažen među ženama. I moram priznati da se izvrsno snalazi u tom okruženju, u kojem radi sa 16 žena – smije se Nina.

U početku joj je najteže padao pronalazak kvalitetnih i stručnih zaposlenika, koje nije lako pronaći i zadržati.

– Okupili smo naš tim, a sada s ponosom mogu reći da većina naših zaposlenika ima više od pet godina staža kod nas – dodaje.

Dobre poslovne rezultate tumači kvalitetnom uslugom, kontinuiranim radom na njezinu poboljšanju te poštovanjem svakog pacijenta i njegovih potreba. Razmatrajući što su sve ostvarili, kaže da se uvijek može više i bolje, ali ne primarno u kontekstu novca.

Bitan je, tvrdi, rad na sebi, na poboljšanju u privatnom i poslovnom svijetu. Fokus treba staviti na klijenta, kvalitetu i zaposlenike, a ne samo na zaradu. Zarada je, objašnjava Nina, nagrada i dolazi kao posljedica truda i želje.

MANUELA PICARD, Manuela Picard

IZ LONDONA SE VRATILA U ZAGREB I KRENULA POLAKO, A JEDNIM POTEZOM U PRAVOM TRENUTKU OSVOJILA JE TRŽIŠTE

– Biti poduzetnik zaista nije lako jer to je život koji traje 24 sata bez prestanka, pa i na odmoru. No, divna je strana priče da nekom zaista možeš uljepšati dan jer se osjeća sretnije kada izgleda bolje – objašnjava Manuela Picard, vlasnica triju prestižnih zagrebačkih kozmetičkih salona koji posluju pod njezinim imenom i imaju zajednički nazivnik – Brow Bar. Manuela je, naime, specijalistica za threading, oblikovanje obrva koncem, i upravo je time i počela 2011. osvajati tržište i srca žena u svojem prvom malom salonu. Sada, nakon devet godina poslovanja, ponosi se ekskluzivno uređenim salonom koji je prije tri mjeseca, usred globalne pandemije, otvorila u samom centru Zagreba. No, početak nije bio jednostavan. Nakon što je dulje vrijeme živjela u Londonu i radeći u kozmetičkim salonima pretežno s high end i celebrity klijentelom stekla nevjerojatno iskustvo, prije deset godina odlučila se vratiti u Hrvatsku i otvoriti vlastiti salon drugačijeg koncepta.

– Prvih mjeseci imala sam malo posla, nisam si mogla priuštiti PR jer sam svu ušteđevinu potrošila na uređenje salona i materijale za rad. Tada je u Gloriji izašao članak o tim famoznim obrvama koje sam radila kada još nitko kod nas to nije radio. Imala sam sreću da je to bila jedna od najprodavanijih Glorija u povijesti zbog naslovnice sa Severinom koja je bila trudna. Nakon toga telefoni nisu prestajali zvoniti, a posao je samo rastao – prisjeća se tih vremena Manuela.

Iduće četiri godine radila je 13 do 15 sati dnevno, svaki dan, čak i nedjeljom. Ma koliko bila umorna, uvijek je primila svaku klijenticu. U poslu je shvatila da mora biti vrlo originalna u ponudi, ali i u imidžu i izgledu salona.

Počela je s jednim salonom, a danas ih ima tri. Samo četiri godine nakon otvorenja prvog postala je mala poduzetnica s godišnjim rastom prihoda od 31 posto, koji su dosegnuli gotovo 5 milijuna kuna. Objašnjava da dobre poslovne rezultate ostvaruje natprosječnom uslugom koja je i cjenovno prihvatljiva.

– Jako je puno naših stalnih klijenata to prepoznalo. Puno ulažem u edukaciju, nove aparate i tehnologiju. Puno putujem po svjetskim beauty sajmovima kako bih vidjela koji su trendovi i sve je to urodilo plodom – kaže Manuela.

– Najvažnije je da imam jako puno prostora za napredak, što me neizmjerno veseli jer imam puno ideja koje želim ostvariti u sljedećih nekoliko godina. Obožavam svoj posao i sve što radim jer mi omogućava beskrajnu kreativnost. Imam priliku raditi posao onako kako ja to želim – zadovoljno zaključuje.

LAURA VIAN, Ana Lubenjak

ODUSTALA JE OD KARIJERE ZA KOJU SE OBRAZOVALA I USPJELA STVORITI PREPOZNATLJIV UGOSTITELJSKI BREND

Iza naziva tvrtke Laura Vian, koji na prvi pogled više odgovara svijetu mode, zapravo se krije poznati zagrebački restoran Paulaner Grill Bar smješten u zelenilu podsljemenskog predjela iznad tramvajskog okretišta na Črnomercu.

– Da, imate pravo – potvrdila mi je Ana Lubenjak, vlasnica tvrtke.

Na svoj poduzetnički put krenula je upravo s modom. Nakon magisterija na Tekstilno-tehnološkom fakultetu uspješno se bavila tim poslom, no od karijere u modnoj industriji odustala je čim je počela recesija.

– Posla u modnom biznisu bilo je sve manje, pa sam se sa suprugom Viktorom, koji je tada bio zastupnik za pivo Paulaner u Hrvatskoj, 2012. prebacila na ugostiteljstvo, smatrajući da s Paulanerom imamo dobru priču – govori mi Ana.

Početak je uz recesiju, međutim, bio vrlo težak. Jedino im nije manjkalo entuzijazma. No, Grill Bar na Črnomercu, u kojem se ponose originalnom recepturom mesa u zagrebačkom stilu, s vremenom im je toliko dobro krenuo da su pet godina kasnije, 2017., odlučili otvoriti sestrinski objekt istog naziva u Baški na otoku Krku.

Već 2014., dvije godine od početka poslovanja, od mikropoduzetnika su postali mala tvrtka i nakon toga ostvarivali prosječan godišnji rast prihoda od čak 58 posto. Nakon otvaranja lokala na Krku ukupni prihodi su im porasli na 6,1 milijun kuna.

Na tom je putu bilo mnogo izazova. Recimo, prve godine svi su im radovi kasnili, a time i otvorenje objekta, pa su zapravo tek 2018. počeli raditi punim kapacitetom. No, to je dovelo do velikog porasta prihoda i na koncu je sve ispalo kao odličan poslovni potez. Najveći im je izazov svih ovih godina bio stvaranje dobrog tima ljudi, onih koji će slijediti njihovu viziju.

– Ogromna količina vremena i energije kod nas se troši na pronalazak dobrih zaposlenika. U konačnici shvatite da uz sebe morate imati dobar tim zaposlenika, prijatelje i obitelj jer jedino tako možete uspjeti – objašnjava Ana. Na kraju, kaže, htjela bih poručiti nešto onima koji su na početku i razmišljaju o nečem sličnom: ako nemate ljubavi i volje za ono što radite, bolje nemojte niti počinjati!

VRTIĆ BAJKA, Ana Zulumović

VLASNICA PRVOG EKOLOŠKOG VRTIĆA U VUKOVARSKO-SRIJEMSKOJ ŽUPANIJI IZGRADILA JE SVOJU BAJKU

Prvi korak koji je nakon završetka fakulteta i stjecanja staža u struci odgojiteljice predškolske djece simpatična magistrica predškolskog odgoja Ana Zulumović htjela napraviti bilo je otvaranje vlastitog, privatnog dječjeg vrtića u Vinkovcima. To je uspjela i ostvariti. Nakon studija u Osijeku i četiri godine rada u vinkovačkom vrtiću, u listopadu 2012., u naselju Mala Bosna, Ana je otvorila svoj prvi vrtić, pod nazivom Bajka. Te je godine bilo upisano sedamnaestero djece o kojima se brinulo troje zaposlenih. Ana mi sada govori da se njezina Bajka nakon osam godina može pohvaliti s pet odgojno-obrazovnih skupina za koje se brine 14 zaposlenih.

Vrtić Bajka provodi i verificirane programe predškole, škole engleskog jezika i škole sporta, a rado se odazivaju i sudjeluju na svim javnim manifestacijama za djecu predškolske dobi.

– U svakodnevnom radu s djecom pokušavamo im približiti razne životne teme. Želimo djeci predstaviti sve što bi im moglo biti zanimljivo i korisno. Od samih početaka provodimo edukacije o zaštiti okoliša i tako smo postali prvi vrtić s certifikatom ‘Eko škola’ Udruge Lijepa naša u Vukovarsko-srijemskoj županiji – pohvalila se Ana.

Iako najmlađi, do ove su godine ujedno bili i jedini vrtić u županiji s tim certifikatom. No, priznaje, izazova je puno. Jedan od najvećih problema je masovno iseljavanje mladih obitelji iz njihova kraja u inozemstvo. Zbog toga Ana mora razmišljati o smanjenju broja grupa, i to u skoroj budućnosti. Među problemima koje nabraja su i sve veći troškovi uz niske ekonomske cijene vrtića. Naime, općine i gradovi različito sufinanciraju rad vrtića u privatnom i javnom vlasništvu, ali ona je i dalje zadovoljna odazivom roditelja za upis svoje djece u vrtić Bajka. Kao pozitivnu stranu svojeg poduzetničkog puta ističe odličan tim, kojem pripisuje zasluge za izvrsne poslovne rezultate, uz prosječan godišnji rast od 60 posto. Voli i slobodu u radu i odlučivanju iako, priznaje, o poslu razmišlja 24 sata.

– Za uspjeh je potrebno biti uporan, dosljedan, motiviran i pozitivan, baš svaki dan – zaključuje Ana.

KRIŽANIĆ PROJEKT, Mira Križanić

TVRTKU JE OTVORILA USRED KRIZE, A DANAS S TIMOM GRADI NAJMODERNIJE VIŠEKATNICE I OD SVJETIONIKA STVARA PRIVATNE VILE

– Počeli smo usred krize 2009. godine, u vrijeme koje je za građevinarstvo bilo najgore. Startali smo s tri, četiri radnika, a sada ih imamo 25. Rasli smo polako, jedne smo godine kupili kran, iduće kamiončić. Danas ih imamo tri, dizalicu i daleko napredniju opremu za gradnju visokih zgrada – priča mi ponosno Mira Križanić, vlasnica tvrtke Križanić Projekt sa sjedištem u Zagrebu.

Ona je godinama radila u Croatia Airlinesu, u Cargo službi. Suprug Željko radio je u poznatoj zagrebačkoj građevinarskoj tvrtki, a sin Ivan postao je inženjer građevinarstva. U trenutku kada su svi osjetili da je vrijeme za novi izazov, Mira je preuzela poziciju iza poslovnih planova i financija, a dečki su sa svojim iskustvom razvijali posao na terenu.

Križanić Projekt bavi se visokogradnjom, gradnjom stambenih i poslovnih zgrada. Mira Križanić priča da trenutno, uz više stambenih zgrada i vila, na području Zadarske županije rade i na prenamjeni jednog svjetionika u privatnu vilu. U posao su krenuli skromno, bez velikih ulaganja, a sve što su zaradili, opet su u njega ulagali. Nakon prelaska u malu tvrtku, Križanić Projekt ostvaruje prosječan godišnji rast prihoda od 44 posto, koji je prošle godine premašio 3 milijuna kuna. Najveći samostalni projekt dosad bila im je osmerokatnica površine 5000 četvornih metara u Zadru, koja bez svih tih ulaganja ne bi bila moguća. Zadovoljni su postignutim, kaže, ali objašnjava da se sigurno moglo napraviti i više.

– Dobro bi nam došla financijska potpora, to bi nam sigurno olakšalo nabavu alata, strojeva, i opreme, ali nikada nismo dobili takve poticaje. Sve smo napravili svojim novcem – priča.

Nisu otpuštali ni za vrijeme korone, dapače, zaposlili su još troje radnika. Odlučili su nastaviti raditi kao i inače usprkos neizvjesnosti, pa se nisu niti prijavili za državne potpore za zapošljavanje. Rad im je bio otežan zbog nabave materijala i jedno je gradilište zamalo zatvoreno, no nisu odustali. Nastavili su s projektima i redovnim isplaćivanjem 25 plaća.

– Kvalitetnog je radnika danas teško naći. Većina lokalnih radnika napusti Hrvatsku vrlo rano, pa dobar dio našeg tima čine radnici iz inozemstva. To je sasvim drugi izazov – interkulturalni tim s članovima različitih govornih i kulturoloških područja – no usuđujem se reći da jako dobro radimo zajedno – priznaje Mira.

– Što nas je održalo? Korektno radimo svoj posao iako je konkurencija velika. I korektan odnos prema radnicima i investitorima. Mislim da jedino tako poduzeće može opstati. Zato imamo tako dobre rezultate – zaključuje Mira Križanić.

03

TOP 5 NAJBRŽE RASTUĆIH MIKROTVRTKI
Kategorija 3: obuhvaća tvrtke u vlasništvu žena osnovane od 2003. do 2007.

TEHNO FILTER, Nataša Strišković

U POČETKU SMO BILI PRENAPREDNI ZA HRVATSKU, A PRESLABI ZA INOZEMSTVO. DANAS IZVOZIMO NA SVE KONTINENTE

– Najvažnija stvar koju mi je poduzetništvo donijelo u životu je to što sam svoja tri sina naučila da se jedino od rada može živjeti – objašnjava Nataša Strišković, direktorica tvrtke Tehno filter iz Belog Manastira. Kaže da se poduzetništvom počela baviti iz egzistencijalnih razloga i kako bi pomogla obitelji, a sama ideja za biznis potekla je od supruga Ivice, koji je ujedno i tehnički direktor. Početak im je bio težak. Nataša kaže da je za uspjeh trebalo jako puno rada, upornosti, tvrdoglavosti, odricanja i prilagodbi obiteljskog i poslovnog života.

– U početku smo radili sve poslove, a glavna se prekretnica dogodila u vrijeme krize koja nikako nije prestajala. Odlučili smo razviti svoj proizvod, filtarske jedinice s odsisnim sustavima. Najveći nam je problem bio to što smo bili ispred vremena. Ono što smo htjeli raditi i za što smo otvorili tvrtku nismo mogli raditi jer u Hrvatskoj nije postojalo tržište za takve proizvode. Dok su se improvizirani odsisni sustavi prodavali, naš je proizvod bio preskup za domaće tržište. Za inozemno tržište nismo imali snagu – pojašnjava Nataša.

Ipak su uspijevali ostvarivati poslovni rast. Već nakon godinu dana rada izrasli su u malu tvrtku. Godišnji im prihod od tada stabilno raste gotovo 20 posto godišnje, a u 2019. se udvostručio u odnosu na godinu prije, popevši se na više od 14 milijuna kuna. Nataša za takav poslovni skok ističe važnost kvalitetnog tima, koji se također poveća 20 posto svake godine.

Puno su ulagali u nastupe na svjetskim specijaliziranim sajmovima, na kojima su prezentirali svoj proizvod i samostalno si otvarali vrata za nova tržišta. Njihovi su proizvodi sada prisutni na svim kontinentima.

Izrazito bogato iskustvo na globalnom tržištu pomoglo je Nataši formirati jasnu viziju za poduzetništvo koje priželjkuje u Hrvatskoj.

Ima i životni savjet za početnike: treba biti spreman na puno rada i biti strpljiv jer nailazit ćete na puno prepreka. Ne smije se pokleknuti i odustati, a u isto vrijeme treba ostati normalan.

– Uglavnom, zadovoljni smo dosad postignutim, pritom mislim na sve nas u obitelji. Ali, najbolje ću vam to opisati riječima jedne pjesme Najboljih hrvatskih tamburaša u kojoj se kaže: ‘Nije sretan tko puno ima, sretan je onaj tko malo treba’ – zaključuje svoju priču Nataša.

SARA FASHION, Žana Alfirević

KRENULI SMO U PRAVOM TRENUTKU TE AMBICIJE I VIZIJU ODLIČNO POKLOPILI S TURISTIČKIM UZLETOM SPLITA

– Poduzetnički način života donio mi je mogućnost da donosim odluke, ostvarim svoje želje i budem kreativna – objašnjava mi Žana Alfirević. Od 2011. godine u samom centru Splita, na Pjaci, vodi popularni bistro No Stress, uz koji ima još jedan lokal. U početku se bavila modom i tekstilom, ali kad je došlo do krize u toj branši, Žana se okrenula svojoj drugoj ljubavi – ugostiteljstvu. Prije nego što je otvorila bistro, upisala je prekvalifikaciju za kuhara i slastičara, razmišljajući da bi je život mogao jednog dana odvesti u tom smjeru. Počela je s kafićem, ali nije bila zadovoljna, pa su već iduće godine uveli i hranu. Tako je pomalo nastao današnji No Stress.

– Uglavnom, radili smo ono što sam viđala na brojnim putovanjima i ono što se meni sviđalo – kaže Žana.

Sara Fashion izrastao je u tvrtku s impresivnim trendom rasta koji Žana objašnjava navodeći da su prve godine učili, druge su godine dobili izvrsnog chefa i napravili novi meni, a onda se dogodio, kako kaže, velik porast broja gostiju u Splitu.

– Sreća je što smo odmah na prelasku iz kafića našli savršenog kuhara jer iako se i ja pomalo u to razumijem, ne možete u isto vrijeme voditi tvrtku i biti u kuhinji. Jako je bitno imati uz sebe dobar tim. Prije smo imali i po 25 ljudi, a sada ih imamo 15 jer u našoj branši broj zaposlenih izravno ovisi o broju gostiju i prometu koji ostvarujemo. No, na koncu, imali smo i sreće jer uz dobru volju i podršku obitelji treba imati i malo sreće, zar ne – konstatira.

Baš nekako u to vrijeme u Splitu se počelo otvarati puno ugostiteljskih objekata, a Žana dodaje da je njezina prednost bila to što je već imala iskustvo i nije joj cilj bio otvoriti lokal, brzo zaraditi novac i kupiti auto.

– Moja je parola bila: sve što od posla uzmeš, trebaš i vratiti da bi napredovao. To me uvijek veselilo, ulaganje u tehnologiju i uređenje. Po tome smo se razlikovali, što su ljudi, očito, i prepoznali. Međutim, za naš uspjeh i dobre poslovne rezultate, koliko god smo zaslužni sami, zaslužan je posljednjih godina i nagli razvoj Splita kao turističke destinacije – dodaje. Upravo zbog toga je, kao i mnogi drugi poduzetnici u zemlji, zabrinuta kako će završiti poslovna 2020. godina, koja bi zbog pada turističkog prometa mnogim tvrtkama koje se bave ugostiteljstvom mogla donijeti i rezove.

– Nastojim uvijek ići korak naprijed, ali ne previše. Jer, ne smijete se baviti iluzijama, nego onim što je za vas realno – zaključuje Žana.

VRTIĆ DIDI, Karmen Pavlic

VRTIĆ JE OTVORILA NAKON ROĐENJA TREĆEG DJETETA, A DANAS SE BRINE O GOTOVO 700 DJECE U 10 OBJEKATA

Dobra ekipiranost je najvažnija, ključ uspjeha je u ljudima, govori nam otvorena i duhovita Karmen Pavlic, osnivačica i ravnateljica Dječjeg vrtića Didi koji je sad već davne 2003. godine otvorila u malom Krašiću pokraj Zagreba.

– Ne možete imati rezultate ako nemate povjerenja u ljude – ističe.

Počela je sa šesnaestero djece u vrtiću i četvero zaposlenika. Danas ima čak 88 zaposlenika koji se brinu o gotovo 700 djece u uskoro deset objekata. Ovih dana iščekuje otvorenje najnovijeg.

Priča kako je oduvijek radila u struci i kod nje nije bilo nekih velikih zaokreta u karijeri. Bazično odgajatelj, a kasnije i magistra ranog i predškolskog odgoja, najprije je 1981. počela raditi u jednom zagrebačkom gradskom vrtiću, i to jednom od boljih, kako kaže. Međutim, nezadovoljstvo na poslu ju je poguralo da se okuša u nečemu novom i svojem. Okrenula se poduzetništvu i trgovini, no to nije dugo trajalo.

– Tko god me nešto tražio, ja bih mu to, zapravo, bila dala i bilo je očito da nisam baš dobar trgovac – sa smiješkom priznaje Karmen.

Vratila se struci i prijašnjem iskustvu, kada nije bila zadovoljna pristupom djeci, koji je bio prilično krut. Mislila je da to može biti daleko fleksibilnije, bolje i produktivnije. I jednostavno je krenula.

– Otkrila sam da, zapravo, imam smisla za privatni posao – kaže.

Nakon rođenja trećeg djeteta i porodiljnog otvorila je svoj vrtić. Vrtić Didi u Krašiću sada je, kako kaže njegova osnivačica, ne baš klasičan vrtić.

– Prilično smo fleksibilni i pokušavamo stvoriti partnerski odnos s roditeljima – objašnjava.
Tako su se s njima – jer roditelji jako vole znati što njihova djeca rade – povezali preko WhatsApp grupe, posebice ove godine, za vrijeme korone, kada su ih mogli informirati o načinu rada. Njezin je vrtić u samo tri godine poslovanja od mikrotvrtke prerastao u malu tvrtku te je 2019. ostvario promet veći od 10 milijuna kuna, što je čak 2 milijuna više u odnosu na 2018.

Premda će svatko iz industrije potvrditi da ta brojka odražava prije svega troškove poslovanja, činjenica je da je Karmen uistinu imala dar i znanje za privatni biznis te vodi vrlo uspješnu tvrtku koja nastavlja rasti.

ROKOVNIK, Zorica Popić

UOČI 50. ROĐENDANA POSTALA JE PODUZETNICA I OSVOJILA TRŽIŠTE NEUOBIČAJENIM KNJIŽARAMA U SPLITU

– Nakon završenog studija ekonomije nije mi padalo na pamet da bih jednog dana mogla postati poduzetnica – govori mi Zorica Popić, vedra i nasmijana vlasnica neobične splitske knjižare, papirnice i art shopa Kartolina. Deset je godina radila za jednog privatnika i sve je funkcioniralo dobro dok se nisu pojavile nesuglasice. Tada je shvatila da želi sama donositi odluke. Zatvorila je vrata za sobom i u gotovo pedesetoj godini pokrenula vlastiti biznis.

Kako je počela, prepričava mi kroz smijeh, pokajala se već idućeg dana. Sve je dobro isplanirala, stavila sve troškove na papir: za poslovni prostor, plaće, doprinose, telefon i internet, sve što je pretpostavila da će joj trebati. I opet to nije bilo to. – Na koncu, shvatila sam da na sve što izračunaš uvijek trebaš dodati još najmanje 30 posto – objašnjava. No, to je nije pokolebalo. Vrata vlastite knjižare otvorila je 2007. godine. Nakon što je prešla u malu tvrtku prihodi s joj u prosjeku rasli 39%, a danas ostvaruje prihode od 3 milijuna kuna. Od bilježnica i olovki, preko knjiga i darova, do prekrasne keramike i pokućstva, sve se to može pronaći u Zoričinoj neobičnoj knjižari, a mlađim članovima obitelji još nije jasno zašto si nešto od toga ne bi mogli ponijeti kući ako im se sviđa.

– Mojim unucima nije jasno zašto sve što uzmem za njih iz knjižare moram na blagajni i platiti. Pa, bako, ovo je tvoje, kažu – smije se Zorica.

Zadovoljna je svime što je postigla. Oduvijek je htjela svojim kupcima ponuditi nešto što neće naći kod konkurencije.

– Mislim da sam u tome uspjela. Imala sam ambicije i proširiti se na nove lokacije, dvije sam i naknadno otvorila. Ali, u poduzetništvu je važno znati donijeti prave odluke, koliko god bile teške, pa sam se s tri lokacije vratila na dvije zdrave i uspješne trgovine – priznaje Zorica.

Pitamo je ima li savjet za mlade poduzetnike, a ona se smije i provocira: prvi i glavni savjet je ne ulazite u to! A onda dodaje: treba imati puno strpljenja. – Trebaš biti spreman puno raditi i živjet ćeš dobro – zaključuje Zorica.

VRTIĆ MALI PRINC, Marijana Karpati

JEDVA SMO POPUNILI PRVI VRTIĆ PRIJE 16 GODINA, A DANAS IH IMAMO 11 S BROJNOM SRETNOM DJECOM I ZADOVOLJNIM RODITELJIMA

– Naš je moto ‘Sretno dijete, zadovoljni roditelji’. Trudimo se to ostvariti i vjerujem da uspijevamo jer rezultati su očiti – objašnjava mi Marijana Karpati, osnivačica Dječjeg vrtića Mali princ koji radi na području Osijeka i Osječko-baranjske županije. Vrtić osnovan 2003. godine sada ima čak jedanaest objekata u kojima radi 62 zaposlenika, no kako nam Marijana kaže, počeci su bili izuzetno teški. Najteže je bilo razviti posao, što je iziskivalo puno napora.

– Da biste počeli raditi, trebate napuniti vrtić. Baš to mi je bilo izuzetno teško – napuniti prvi vrtić – kaže Marijana, koja nekako s nelagodom razmišlja o tim danima.

Međutim, samo su joj četiri godine trebale da iz mikrotvrtke preraste u malu pa u tvrtku srednje veličine, s prosječnim godišnjim rastom od gotovo 20 posto i prometom većim od 5 milijuna kuna.

– Radimo već 16 godina i najvažnije što sam naučila je da treba ulagati u ljudske resurse. U svakom projektu možete imati kvalitetne programe i vrhunsku opremu, ali ako nemate ljude koji će to kvalitetno odraditi, onda nemate ništa. Nastojim održavati pozitivnu atmosferu u tvrtki, u vrtiću, a jednako tako, koliko god je to moguće, nastojim poticati zaposlenike financijskom stimulacijom, zajedničkim izletima, druženjem i dodatnim edukacijama – objašnjava Marijana.

Dodaje da sada ima 62 zaposlena, što je prilično velika briga, ali sve uspješno koordinira.

– Moj stručni tim i ja uspješno odrađujemo sve izazove zajedno. Kad se postave čvrsti temelji, kasnije se sve lakše nadograđuje. Kad se na noge postavi jedan vrtić, kasnije se na to sve samo nadovezuje – dodaje.

Privatni vrtići u Osijeku, za razliku od onih koji su u vlasništvu Grada Osijeka, financiraju se isključivo iz vlastitih prihoda, odnosno novcem roditelja. Marijana tumači da se privatni vrtići moraju izuzetno truditi oko djece i roditelja i, naravno, imati kvalitetne programe kojima će motivirati roditelje da upišu dijete u privatni vrtić.

Sretna je jer je uspjela ostvariti svoj san. Od početka je željela imati vlastiti poslovni prostor i konačno je prije četiri godine HBOR-ovim kreditom za žene poduzetnice uspjela kupiti zgradu u kojoj radi vrtić u gradu Osijeku, gdje im je ujedno i sjedište.

– Jako sam ponosna na to što imamo vlastiti prostor – riječi su kojima Marijana zaključuje naš razgovor.

1U4 MILIJUNA LEADERSHIP AKADEMIJA

ŠTO SMO NAUČILI?

Autori projekta proživjeli su svaki na svoj način nevjerojatne priče o mikropoduzetnicama iz 1U4 MILIJUNA. Evo što su naučili o ženama u poduzetništvu...

Vedrana Pribičević

Vedrana Pribičević ekonomska stručnjakinja

Vodeća hrvatska stručnjakinja za ekonomiju i viša predavačica na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta. Istražuje širok spektar tema - od ekonomskog rasta i nejednakosti, do financijskih i ekonomskih mreža.


Veza između ženskog poduzetništva i ekonomskog rasta je neosporiva. Upravo u ekonomskoj emancipaciji žena leži ključ dokidanja siromaštva u svijetu.

Boris Kovačev

Boris Kovačev fotograf

Magistrirao ekonomiju, a u inat tome se profesionalno bavi fotografijom 12 godina. Boris je nagrađivani fotograf Cropixa Hanza Medije. "Trudim se biti poduzetan fotoreporter, ali ne poduzimam previše. Sretniji sam kad ulovim neki slučajni kadar."


One imaju nevjerojatnu energiju, ustrajnost i optimizam bez obzira na prepreke s kojima se gotovo svakodnevno susreću. Kapa dolje, cure!

Monika Herceg

Monika Herceg spisateljica

Diplomirana fizičarka i nagrađivana pjesnikinja. Ove je godine objavila treću knjigu poezije, prevođena je na više od deset jezika, dobitnica je desetak nagrada za poeziju i prozu. Piše polako prvu zbirku priča i scenarij.


Vratila sam povjerenje u ono što sam oduvijek znala -moramo slušati intuiciju i posvetiti se onom što zaista želimo.

Viktor Vresnik

Viktor Vresnik novinar

Diplomirao je arheologiju (danas bi to bio magisterij), ali davno se preusmjerio na biznis, financije i politiku. Od kraja prošlog stoljeća autor je i urednik više domaćih i međunarodnih medijskih izdanja.


Potvrdio sam ono u što sam vjerovao i ranije: kada je riječ o biznisu i hrabrosti da se ostvare ambicije, rod ima sporednu ulogu.

Rebeka Belavić

Rebeka Belavić autorica stručnih članaka

Radi u jednoj od najbrže rastućih digitalnih agencija u Europi - Q agency. Svoje FER-ovske supermoći u kombinaciji s poslovnim iskustvom koristi za razvoj digitalnih proizvoda i usluga. Osim toga je i slikarica i strastvena spisateljica.


Najvažnija je hrabrost i autentičnost. Mislila sam da moram odlučiti između tehnologije i kreativnosti. No moja snaga je u kombinaciji.

Ranko Borovečki

Ranko Borovečki novinar

Ranko je u medijima profesionalno već 34 godine. Donedavno glavni urednik najvažnijih istarskih medija, Glasa Istre i Radio Pule, od ranije je pokretač i brojnih magazina Jutarnjeg u kojemu se 10 godina bavio turizmom i gastronomijom.


Te zanimljive i vrlo duhovite žene podsjetile su me da su za uspjeh potrebni upornost, motiviranost, dosljednost i ljubav.

OVO JE TEK POČETAK.

Svatko od nas može pomoći u stvaranju boljeg svijeta za žene u poduzetništvu.

POŠALJITE E-MAIL i ispričajte kako je vaša tvrtka potaknula pozitivne promjene!

Kako smo postale liderice promjena u Hrvatskoj