OMOGUĆAVA mc_hrz_rgb_pos

1 U 4 MILIJUNA: ONI SU OSTVARILI SVOJE SNOVE U HRVATSKOJ

PROJEKTIRAO JE ARENU, A U 40. GODINI OSTAVIO ARHITEKTURU, VRATIO SE GLAZBI I POKRENUO DETOUR: SADA IMA PET PORINA I ŽIVI SVOJU STRAST

Piše: Valent Pavlić Foto: Boris Kovačev Producentica: Dina Hrastović

Razgovaraj sNenadom

Tjedan dana nakon svečane večeri u Opatiji Nenad Borgudan opet je u svom studiju u Zagrebu. Sjedimo jedan preko puta drugog, on drži gitaru u rukama. Još se sliježu dojmovi nakon osvajanja dva Porina. Polako rekapitulira prošli vikend, godinu, a vjerojatno i više. Splet okolnosti? Dobar tajming? Uspjeh je zagarantiran kad živiš svoju strast? Ili nešto četvrto? Nenad odbija imenovati krivca i otkriti kako je DeTour došao do vrha glazbenih ljestvica i ukupno pet Porina. A iz njegove perspektive, stvar je mogla biti posve drugačija. Malo je nedostajalo da se, umjesto na pozornici, Nenadova svakodnevica odvija u arhitektonskom birou.

Nenad nije sanjao da će biti glazbenik. Niti arhitekt. Niti scenograf. Nije uopće zamišljao svoju profesionalnu budućnost, pa ipak, postao je i uspio u svemu troje. On je neka vrsta antijunaka koji se tek na prvi pogled prepušta neumoljivosti slučaja, ali je uvijek spreman oblikovati ga po svom nahođenju. Dok društvo obično daje naglasak na viziju i plan u životu, Nenad je odmalena pomalo smušen i takve ga stvari ne opterećuju, niti mu, uostalom, polaze od ruke. Oduvijek živi u trenutku, impresionistički, čisto uslijed nekakvog osobnog instinkta, čak i danas u 45. Smatram se srećkovićem – kaže mi. Izgovorit će to gotovo poput isprike, iako za njom nema potrebe jer iza njegove filozofije stoji čista strast prema onome čime se bavi. Utoliko, njegova komplicirana priča o uspjehu u tri različite profesije, zapravo, ne može biti jednostavnija.

Zagrebački dečko od glave do pete. Selio je s roditeljima po zagrebačkim kvartovima dok se nije utaborio u Gajnicama. S glazbom se susreće odmalena. Otac mu je svirao gitaru i tim putem Nenad preuzima interes, ali bez namjere da bjesomučno usavršava tehniku sviranja. Radije improvizira i kreira nešto svoje. Kroz sve što je u životu prošao, taj ga impuls nikada nije napustio.

Očaran prvim kompjuterima i Star Wars serijalom upisuje tehničku srednju školu. Taj odabir danas naziva jednim od svojih rijetkih krivih koraka. No njega ispravlja već prilikom odbira fakulteta. Umjetnički afiniteti mu nalažu da bira između studija povijesti umjetnosti i arhitekture. Presuđuje stvaralački nagon i želja za kreacijom te još za studija arhitekture, počinje raditi u arhitektonskim biroima. U toj zahtjevnoj struci proživljava trom kraj devedesetih i gospodarski uzlet prvog desetljeća 21. stoljeća kada ostvaruje svoj najveći uspjeh na tom polju.

Uoči hrvatskog domaćinstva svjetskog rukometnog prvenstva 2009. Zagrebu je potrebna nova dvorana. Vrijeme polako istječe i Međunarodni rukometni savez radi pritisak da se nešto pokrene. Samo godinu i pol dana do početka prvenstva investitorski konzorcij Ingre i Trigranita od arhitektonskog bira UPI-2M, u kojem je i Nenad zaposlen, naručuju izradu idejnog rješenja. Arhitektonski tim se nalazi u izazovnom položaju udovoljiti strogim parametrima suvremenih polivalentnih dvorana, a da pritom zadovoljiti i visoke estetske standarde i kritičnu javnost. Koplja su se lomila na eksterijeru građevine, no u konačnici u birou se odlučuju za Nenadovu ideju s horizontalnim betonskim lamelama koje se ritmički ponavljaju i ujedinjuju cijelu kompoziciju. Crpeći inspiraciju iz niza svojih studentskih favorita, od pročišćenih formi Adolfa Loosa pa sve do sklada japanskog minimalizma, Nenad je zaslužan za najupečatljiviji vizualni element dvorane te tako stavlja svoj snažan autorski pečat na jednu od najprepoznatljivijih suvremenih građevina Zagreba.

Konačno dovršena, Arena Zagreb je dočekana s gotovo općim hvalospjevima struke i javnosti. Kad su u pitanju prvi dojmovi prilikom susreta s dvoranom, Nenad ih je čuo sve. Od usporedbi vanjskog plašta s kosturom dinosaura, pa do iskrivljene kolonade antičkog hrama. Dvorana omogućuje ljudima razna čitanja i interpretacije koje nalažu upotrebu vlastite mašte – kaže Nenad i time daje sjajnu definiciju uloge arhitekture u suvremenom društvu.

U tom trenutku, međutim, nastupa gospodarska kriza koja će, a da to još ni ne sluti, označiti jednu od najvećih prekretnica u njegovom životu.

Najsnažnije je pogođeno građevinarstvo, a kao kolateralna žrtva stradavaju i arhitekti. Nenad uspijeva preživjeti rezove u arhitektonskim biroima, međutim birokratski posao arhitekta u trenucima kad nema stvarnog posla njega ne zanima. Uslijed pomanjkanja narudžba 2012. odlučuje napustiti arhitekturu. Prijavljuje se na natječaj za scenografa na HRT-u. To je bilo iznenađenje samo onima koji Nenada ne poznaju. S CV-om poput njegovog dobiva taj posao i sada već šestu godinu na svom monitoru oblikuje studijske pozornice koje poznajemo s televizije.

Pritom, od rane mladosti, preko dana provedenih u arhitektonskom birou, pa sve do danas, glazba je najsnažniji lajtmotiv Nenadovog života. Njegova strast. Ona mu je bila odmak od napornog rada, ali jednako tako mu omogućavala pristupati rješenjima iz druge perspektive. Utočište i inspiracija kojom je dugo vremena balansirao profesionalnu karijeru i privatnu strast.

Inicijalno ga glazbeno obrazuju njegovi roditelji, kasnije školski prijatelji. Većinu toga je u stanju poslušati, o svim izvođačima je u stanju diskutirati, ali ne i o Novim Fosilima. Za njih ga veže nešto posebno što nema potrebe opravdavati, niti objašnjavati. Najbolji hrvatski bend svih vremena – hrabro i s osmijehom na licu tvrdi Nenad. Dakako, svira po bendovima od osnovne škole. Pretakali su se iz jednog u drugog sve do Gramatičke Mase, Yammata i konačno DeToura.

Yammat je jedan od pokretača nove urbane scene te prvi bend s kojim postiže i komercijalan uspjeh. Tek nakon dubokog razmišljanja će se sjetiti da pjesma “Putujem” izlazi sada već davne 2004. Pritom, kao glavnog motora benda, a i scene šire, gotovo refleksno spominje nedavno preminulog Alena Balena. Opisuje ga s puno ljubavi, kao čovjeka posvećenog glazbi sa zaraznom energijom koji je bio prisutan i u stvaranju DeToura 2006. S obzirom na to da je većina postave kroz godine ostala, o DeTouru priča kao o svojoj obitelji. Velika bliskost i pokoja očekivana trzavica, kao uostalom i svaka druga familija. U takav ambijent nije bilo teško prihvatiti Ginu, kaže Nenad, koja je sjajno zamijenila dotad, činilo se, nezamjenjivu Maju Posavec. Prije četiri godine, 2015., dobivaju prvi Porin, do sada su ih skupili pet. Nagrade su uvijek poticaj, nikada cilj – govori ovaj skladatelj i gitarist.

Nenad cijeli život provodi na nekoliko frontova i naglašava koliko mu ti profesionalni kontrapunktovi dogovaraju. U mladosti je istovremeno bio juniorski prvak u Taekwondou i čak se pripremao za Olimpijske igre u Barceloni 1992., svirao je po bendovima, išao na koncerte i u klubove. Radio je i scenografiju u jarunskom klubu Aquarius ispoljavajući svoju kreativnost i pritom skupljajući ideje koje će kasnije realizirati na televiziji. Oduvijek spaja i isprepliće naizgled odvojene profesije kako bi u konačnici izgradio sebe.

Često se referirajući na to koliko je imao sreće naći se na pravom mjestu u pravo vrijeme, sklon je podcijeniti entuzijazam i posvećenost kojima svemu pristupa. Iako nema viziju budućnosti, Nenad je uvijek imao jasnu viziju sadašnjosti. Stvorio je vještine i znanja, stvorio je prilike, a tada i ona nužna doza sreće redovito stiže.

Nenad Borgudan: ART VIDEO PRIČA 
BY MILAN TRENC

KORAK PO KORAK VODIČ ZA PROMJENU KARIJERE.

EVO KAKO SAM JA TO NAPRAVIO

Jeste li imali iskustva u poslu kojim se sad bavite?

Da, glazbom se bavim od djetinjstva, i uvijek mi je bila podjednako bitna kao i osnovni posao, bila to škola, studij, bavljenje arhitekturom ili scenografijom.

Kako ste korak po korak došli do potrebnoga znanja?

Doslovno korak po korak kroz godine bavljenja glazbom skupljao sam znanje i s vremenom je moj rad postajao ozbiljniji i glasniji. Iako učenje nikada nije stalo…

Kako ste osigurali financijska sredstva za novu karijeru?

S obzirom da je stvaranje glazbene karijere teklo usporedno s regularnim obrazovanjem i karijerom, glazba je počivala na čistom entuzijazmu i ulaganju, tj. odricanju.

Što je još bitno istražiti prije ulaska u nešto novo?

Svakako je bitno poznavati pravila posla ili u mom slučaju medija u koji ulaziš. Ja sam ta pravila učio putem, kroz godine pokušaja i pogrešaka. To nije akademski način, ali je vrlo funkcionalan ako imaš vremena odnosno ako kreneš dovoljno rano. U glazbi, kao i u svemu, bitno je osvijestiti što točno želiš raditi, s kojim ciljem i kome se želiš obratiti svojim radom.

Tko vam je bio najveća potpora i koliko vam je to značilo?

Najveća potpora od samog početka bili su roditelji, zatim djevojke ili životne partnerice, dakle ljudi koji su živjeli sa mnom i podržavali moje vježbanje, traženje i skladanje. Poslovno su tu diskograf Aquarius Records i vrlo bitna osoba, nedavno, prerano preminuli Alen Balen, koji me uveo u svijet profesionalne glazbe i omogućio mi prvo autorsko i izvođačko sudjelovanje na nekom službenom izdanju, albumu „Plan B“grupe Yammat iz 2004. Cijelo to vrijeme su tu i prijatelji iz benda, menadžerica, publika, bez koje bi sve imalo puno manje smisla. Za uspjeh je ključna potpora jer malo toga možeš sam.

Koje 3 osobine su vam pomogle na putu do uspjeha?

Motivacija, ustrajnost i bavljenje poslom prema kojem pokazujem afinitet od najranijeg djetinjstva, što može upućivati na talent.

Kako ste znali da ćete uspjeti?

U popularnoj glazbi, čime se ja bavim, pojam uspjeha često počiva na fenomenima, trendovima i raznim nedokučivim varijablama na koje je nemoguće utjecati i koje ne ovisi isključivo o stručnom znanju… Jedino na što možeš utjecati je kvaliteta rada, na uspjeh baš i ne. Tako da zapravo nisam znao da ću uspjeti, maštao jesam, ali zapravo sam jednostavno želio stvarati, snimati i izvoditi glazbu i to mi se već činilo dovoljnim.

Kako vam je kartica pomogla na putu transformacije?

Transformacija u mom slučaju je još uvijek u procesu i pitanje je da li će ikada biti potpuna, a bez kartica teško mogu zamisliti bilo koji segment života pa tako i poslovni.

Razgovaraj s Nenadom

POSTAVI SVOJE PITANJE

Oni su slijedili svoju strast, napravili životni i poslovni zaokret i započeli nešto neprocjenjivo. I ti to možeš!

Postavi Pitanje

ŠTO SMO NAUČILI?

Troje autora projekta 1 u 4 milijuna - slavni hrvatski ilustrator, nagrađivani fotograf i pisac inženjer - proživjeli su svaki na svoj način 12 priča, 12 nevjerojatnih sudbina. Evo što su naučili...

BORIS KOVAČEV

BORIS KOVAČEV fotograf

Magistrirao ekonomiju, a u inat tome se profesionalno bavi fotografijom 12 godina. Boris je nagrađivani fotograf Cropixa Hanza Medije. "Trudim se biti poduzetan fotoreporter, ali ne poduzimam previše. Sretniji sam kad ulovim neki slučajni kadar".


Iz razgovora s 12 ljudi koje sam fotografirao i snimao u projektu 1 u 4 milijuna, naučio sam da je za promjenu životnog puta ponekad stvarno dovoljna samo želja. To mi je prije zvučalo kao klišej, ali sam se razuvjerio.

MILAN TRENC

MILAN TRENC redatelj videa

Hrvatski ilustrator, crtač stripova, filmski redatelj, novelist, profesor na Akademiji likovnih umjetnosti. Po njegovoj slikovnici "Noć u muzeju", snimljen je istoimeni američki film. Radio je za New York Times i Wall Street Journal, a upravo snima film na temelju najvažnijeg djela Petra Hektorovića "Ribanje i ribarsko prigovaranje" u Starom Gradu na Hvaru.


Naučio sam da u životu ništa nije onako kako se čini na prvi pogled! Možda očekujemo da kompjuteraši sanjaju da su piloti, no tko bi mislio da istovremeno piloti sanjaju da su kompjuteraši! Harmonija bi mogla biti tako jednostavna!

VALENT PAVLIĆ

VALENT PAVLIĆ pisac

Magistrirao je francuski jezik i književnost te povijest umjetnosti, a prije dvije godine objavio je prvu knjigu - Evanesco. Htio je biti arhitekt, a postao je kustos u muzeju arhitekture i gimnazijski profesor. Danas je freelance autor.


U intervjuima u projektu 1 U 4 MILIJUNA shvatio sam da ljudi rade zaokrete zbog snažnog poriva u njima samima. Uspjeli su oni koji ustraju u svojoj viziji, čak i po cijenu neuspjeha, svjesni da izgled života ovisi samo o njima.

1 U 4 MILIJUNA: POGLEDAJ CIJELI SPECIJAL

Slijedi svoju strast. I ti možeš biti 1 u 4 milijuna

Saznaj Više

OVO JE TEK POČETAK.

Svatko od nas može biti 1 u 4 milijuna. Ispričaj svoju priču. Slijedi svoju strast i pokreni nešto neprocjenjivo.

Kako ti možemo pomoći da i ti postaneš 1 U 4 MILIJUNA? POŠALJI E-MAIL

Kako smo ostvarili svoj san u hrvatskoj