OMOGUĆAVA mc_hrz_rgb_pos

1 U 4 MILIJUNA: ONI SU OSTVARILI SVOJE SNOVE U HRVATSKOJ

BIO JE SVJETSKI USPJEŠAN INŽENJER STROJARSTVA, A SADA JE JEDAN OD NAJBOLJIH VINARA KOJI GRADI HRAM VINU I PODIŽE LJESTVICU HRVATSKOG TURIZMA

Piše: Dinko Mihovilović Foto: Boris Kovačev Suradnici projekta: Dina Hrastović i Mihovil Horvat

Razgovaraj sMladenom

Zamolio bih samo jedno, a to je da se vino kuša iz adekvatne čaše i na odgovarajućoj temperaturi od 14 ili 15 stupnjeva celzijusa. Ne treba natočiti premalo, ali ni previše, bilo bi neprimjereno. I ako je dobro, ako ide niz grlo, onda se pije, a ako ne ide, onda se ostavlja i ne treba se uvjeravati u suprotno.

To su bili naputci Mladena Rožanića za kušanje vina. Bilo ih je još, kao na primjer da se crveno vino otvori ujutro i pusti da diše do večeri, prije nego što se u njemu uživa. Žar s kojim mi ovaj – nekoć menadžer velikih europskih tvrtki, a danas jedan od najboljih i najcjenjenijih istarskih vinara koji upravo završava pothvat dugo iščekivan u turističkim i vinskim krugovima, gradnju novog vinskog podruma i luksuznog Wine & Heritage Hotela podno Motovuna – govori o vinu usporediv je sa žarom djeteta koje gostu pokazuje svoje najdraže igračke. Mladen, bez imalo sumnje, dubinski uživa u proizvodnji vina. To je mnogo više od poslovnog projekta. Njegova strast i njegov život.

A nije baš puno upućivalo na takav rasplet.

Mladen Rožanić odrastao je u Opatiji gdje je završio osnovnu i matematičko-informatičku gimnaziju. Nakon toga završio je studij strojarstva u Rijeci, čak i ranije od uobičajenog roka. Nakon studija preselio se u Zagreb gdje se zaposlio u Hidroelektri, no ubrzo kreće na vanjska gradilišta tvrtke gdje se bavio specijalnim strojevima građevinske mehanizacije najviše vezanim za cestogradnju i betonske konstrukcije. Znanje stečeno na terenu pripremilo ga je za njegov sljedeći posao: projektantski rad u tvornici sličnih strojeva u Belgiji. Zatim je s čistog inženjerskog posla prešao u prodaju, a uskoro u menadžment. Tvrtka u kojoj radi uskoro prelazi u vlasništvo njemačke grupacije Wirtgen, vodećeg proizvođača mobilnih strojeva za cestogradnju i lidera u postrojenjima za proizvodnju asfalta te tehnologijama proizvodnje u kamenolomima. Tada još nije znao da će se početi baviti stvaranjem vina, najstarijeg dokumentiranog prehrambenog proizvoda, ranije spomenutom od kruha, sedam tisuća godina prije Krista. Kasnije mi priča o «edenskom vrtu», dijelu Azije, današnje Gruzije, iz kojeg, prema genetskim istraživanjima, potječu sve vrste zemaljskog voća pa tako i voće od kojeg se radi vino koje je za Mladena mnogo više od alkoholnog pića dobivenog od grožđa.

O godinama provedenim u Wirtgenu ima samo riječi hvale, kaže kako je doživio veliko profesionalno zadovoljstvo radeći za njih slobodno izražavajući svoju kreativnost. Život u velikom, korporativnom okruženju vrlo je intenzivan. Za njega nije postojalo radno vrijeme, niti su se dani dijelili na radne i neradne. Odlučio je da neće produžiti svoj menadžerski ugovor, a odgovor tvrtke bila je ponuda još veće materijalne naknade. Ali uzrok nije bio materijalan, uzrok je bio život kao takav, kaže Mladen, životni put. Zapitao sam se što čovjek na kraju svega toga ima, zaključuje. Kada se pogledaju brojke, Mladenova odluka postaje jasna. U posljednjih 10 godina rada u Wirtgenu, godišnje je provodio oko 227 noći u hotelu. Tjedno je u prosjeku provodio 8 do 10 sati leteći regularnim linijskim avionima, a još bi se koji sat dodao leteći avionima tvrtke. Godišnje je zbog posla automobilom prolazio od 110 do 135 tisuća kilometara. Neumoljivi menadžerski tempo doprinio je rastavi braka, ali sa svim kćerima ima odličan roditeljski odnos. Djelomično žive zajedno, često se druže, putuju. Svih šest sestara Rožanić izuzetno se vole i rastu uz bezgraničnu međusobnu potporu. Dvije starije kćeri živjele su s njima u Zagrebu dok su studirale, treća koja upravo studira živi također s njima. Obiteljska ljubav jedino je što nadilazi Mladenovu ljubav prema vinu.

Mladen vuče zanimljivu paralelu između posla menadžera i posla vinara koji gradi hotel radi što sveobuhvatnijeg uživanja u proizvodima koje nudi. Menadžer se brine o postojećim i budućim klijentima. On je domaćin, smatra Mladen, i njegov je posao ugostiti. Sve što radim, kaže, pokušavam napraviti najbolje što mogu pa tako i ugostiti klijente; svemu pokušavam dati određeni smisao i pružiti nešto u čemu ću, na kraju, i sam uživati. S obzirom na to da je nekoliko godina bio usmjeren na talijansko tržište kroz Wirtgenove sestrinske firme, ugošćavanje klijenata neminovno ga je dovelo do vina. Talijanska, francuska, španjolska, ali i austrijska i njemačka vina počela su ga sve više privlačiti. Rodila se ljubav i Mladen je u slobodno vrijeme počeo s kolegom obilaziti vinske regije Francuske, ali i svijeta. Nakon mnogo prosijavanja i isprobavanja, shvatio je da ga srce vuče u dolinu rijeke Rhône čija mu vina najviše prijaju i odgovaraju konceptu vina koji se i u njemu počinje razvijati.

I upravo tu, u jugoistočnoj Francuskoj, u dolini rijeke koja se ulijeva u Sredozemno more u blizini Marseillea, na sasvim običan dan dogodio se jedan životni zaokret koji je imao snažan utjecaj i na naše živote. Da su se u tom trenutku stvari rasplele na drugi način vjerojatno nikad ne bismo imali priliku doživjeti nešto poput Ines u crvenom, vina koje nosi naziv njegove supruge.

1998. godine odlučio se okušati kao garažni vinar, za sebe, iz čistog zadovoljstva kreiranja organoleptičkih doživljaja. Bilo mi je prelijepo otkriti tu drugu stranu samoga sebe, priznaje mi. Dok mi priča o tome, ne mogu ne primijetiti ugodan i zanimljiv način na koji govori. Da ne znam njegovu pozadinu, svejedno bih znao da se radi o vrlo obrazovanom čovjeku. Kada mi je rekao kako sve što radi, radi najbolje što zna, očito je da nije mislio samo na poslovni svijet. Izvrstan je pripovjedač, užitak za slušanje bez obzira na temu.

Priznaje da nije školovani enolog, ali proučio je dostupnu literaturu i kroz svoja putovanja dobio vrijedna znanja izravno od vinara prijatelja. Rezultat istraživanja bila je Mladenova slika vinarstva: prirodno i nepatvoreno. Shvatio je da je vrijeme jedan od najvažnijih i najljepših faktora u izradi vina, ali i u životu općenito jer ono je nepotkupljivo i nenadomjestivo. Tehnika i znanost ne omogućuju nam manipulaciju vremenom. Stoga nemamo druge nego poštovati vrijeme, pogotovo u kontekstu procesa kojima je vrijeme potrebno.

Nakon napuštanja menadžerske pozicije, Mladen je ostao kroz svoje Ro-Tehnologije zastupnik Wirtgena za područje Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine i taj posao obavlja i danas kroz iste tvrtke i o njemu financijski ovisi. Pa ipak, takav mu posao daje više slobode i fleksibilnosti i nakon inicijalnih garažnih pokušaja odlučuje ući dublje u proizvodnju vina i otvoriti vinski podrum u Istri u iznajmljenom prostoru. Prekretnica je bila berba 2005. Ta je berba odležala tri godine prije puštanja u svijet. Ovaj će Božić, 2018., obilježiti desetu godišnjicu brenda Roxanich (čita se također „Rožanić“, a radi se o mletačko-dalmatinskom pravopisu). Mladenove su tri etikete crvenog vina predstavljene javnosti 2008. na božićnom domjenku tadašnjeg Vipneta u HNK u Zagrebu. Paralelno s time, krenulo je predstavljanje vina u zagrebačkim restoranima i puštanje na čitavo hrvatsko tržište.

Ponekada se dogodi da se čovjek zapita zašto je rođen, promišlja Mladen, što je mogao biti i postati, čime se mogao baviti. Ali smiruje ga vjerovanje da čovjek evoluira i ima mogućnost promjene. Inženjerskim rječnikom, u protoku vremena, čovjek je promjenjiva varijabla. Nismo isti ljudi kada se rodimo, kada smo mladi, zreli i kada smo stari, kaže. Primijenio je to na vino koje je nakon tog božićnog domjenka preraslo u ozbiljan posao. Vrijeme mijenja vino i ne postoje dvije jednake boce, čak ni pod istom etiketom. Odlučio je ostati dosljedan svome garažnom početku i baviti se potpuno prirodnim vinarstvom, vinarstvom iza kojega stoji jedan čovjek, vinar, i koristi samo ono što mu priroda pruži, od vlastitih kvasaca do praćenja mjesečevih mijena za obavljanje određenih postupaka u fazi izrade vina.

Znale su se dogoditi berbe u kojima bi čitava jedna sorta, ako ne i više njih, izostala jer grožđe nije ispalo dovoljno kvalitetno. Mladen nikada nije posegnuo za industrijskim nadomjescima, nego se mirio s berbom, kakva god ona bila. Niti jedan vinar, kaže on, koji drži do sebe nikada neće posegnuti za umjetnim načinom poboljšanja proizvodnje. Industrijsko vinarenje pokušava u što kraćem roku obaviti procese kojima u prirodi treba više vremena. U vinariji Roxanich ne postoji nikakvo ubrzavanje, priroda čini svoje unutar vremenskog okvira koji je za to potreban. Zbog toga je vino proizvedeno na prirodan način pravi odraz godine berbe. Kakva je bila godina, takvo je i vino. Svaka je boca vremenska kapsula za one koji je znaju čitati.

Zbog svega navedenog, iz Mladenove vinarije izlaze vrhunska vina u kojima je lako uživati. Jedna od posebnih dimenzija brenda Roxanich su etikete koje nerijetko prikazuju prava mala umjetnička djela, poput etikete vina Ines u crvenom i Ines u bijelom oslikane od strane slikara ili etikete vina Prve rože koja prikazuje stiliziranu verziju fotografije svih Mladenovih kćeri, njih ukupno šest, od kojih su dvije najmlađe rođene u braku s Ines. Etiketu vina Malvazijica Roxanich oslikao je, pak, sam Mladen. Red veličine godišnje proizvodnje je 40 do 50 tisuća boca, a povećat se može do one razine koja će Mladenu i dalje dopuštati kontakt sa svakom bačvom, koja će mu dopuštati redovito kušanje i kontrolu kvalitete koju sam on može pružiti. Kvaliteta, posebne etikete pa na kraju i sam oblik boca u stilu boca vina nastalih u dolini Rhône donose opipljive, mjerljive rezultate. Osim na hrvatskom tržištu, vina Roxanich tražena su i u svijetu, posebice u skandinavskim zemljama, ali i mnogo dalje, u Japanu i SAD-u.

Sljedeća faza Mladenovog vinarskog puta jest ostvarenje Motovun Projekta, a radi se o vlastitom vinskom podrumu te luksuznom Wine & Heritage hotelu na susjednoj parceli. Gosti vinskog podruma gosti su hotela i obrnuto. Zgrada hotela bivša je zgrada komunalnog podruma Motovuna i građena je 1902., još u doba cara Franje Josipa I. koju je on osobno i otvorio. Po prvi put otkad postoji brend Roxanich, sve što je proizvedeno pod njim bit će objedinjeno na jednom lokalitetu, a ne raštrkano po nekoliko iznajmljenih parcela, kaže Mladen. Posebno ga veseli što će imati uvjete koje, kako kaže, može poželjeti svaki vinar: ujednačenu temperaturu i idealnu razinu vlage.

Novi će vinski podrum pružati mogućnost primanja većeg broja posjetitelja, održavanja promocija vina i demonstracija vinarskih i podrumarskih procesa. Nakon jednog dobrog kušanja vina koje može trajati i do nekoliko sati, posjetitelji neće morati sjedati u svoje automobile i nastavak dana ili večeri tražiti drugdje, objašnjava mi. Hotel koji se upravo dovršava nudit će kvalitetnu, autohtonu hranu ne samo gostima hotela, nego i svima koji se nađu u njegovoj blizini. U sklopu hotela nalazit će se i kutak za wellness, iako Mladen pravi jasnu razliku između klasičnih wellness odredišta i njegovog projekta kojemu je wellness samo dodatak ostalim sadržajima, kamenčić u mozaiku koji čini potpuno iskustvo Roxanicha. Van hotela nalazi se otvoreni bazen s kojeg će se pružati pogled na posebno lijep istarski pejzaž, na dolinu rijeke Mirne i na zapadnu obalu Istre. Mladen vjeruje da su upravo te vizure ono što je čovjeku potrebno u smiraj dana, uz, naravno, čašicu vrhunskog vina i eventualno uz kvalitetno blagovanje.

Sam će restoran odražavati povijest Istre koja je bila pod raznim čizmama, od Francuza, preko Talijana do Austrijanaca i Mađara. Njegova će ponuda biti sezonska i ovisit će o dobavljačima – sve što će biti u ponudi, bit će u potpunosti hrvatsko. Mladenova je nada da će kroz cjelokupno iskustvo Projekta Motovun gosti dobiti i više od samog užitka. Nada se da će potaknuti promišljanje o povijesti regije, ali i o njenoj budućnosti.

Njegov projekt možda inspirira sljedećeg garažnog vinara. Možda to ne bude vinar, nego hotelijer. Ili budući chef. Mogućnosti je mnogo, a dok god u Hrvatskoj svjedočimo pričama poput Mladenove, možemo vidjeti da budućnost zaista postoji.

Mladen Rožanić: ART VIDEO PRIČA 
BY MILAN TRENC

KORAK PO KORAK VODIČ ZA PROMJENU KARIJERE.

EVO KAKO SAM JA TO NAPRAVIO

Jeste li imali iskustva u poslu kojim se sad bavite?

Ne, nisam imao praktičnog iskustva.

ZNANJE: Kako ste korak po korak došli do potrebnoga znanja?

Autodidaktičnim metodama. Slušao sam, promatrao i čitao.... Istraživao.

Kako ste osigurali financijska sredstva za novu karijeru/ obrazovanje/ investiciju?

Akumulacijom iz prethodne, osnovne profesionalne djelatnosti.

Što je još bitno istražiti prije ulaska u nešto novo?

To ovisi o tome što vam od primarnog interesa... Kvaliteta? Održivi razvoj? Karakter novog? Ekonomska efikasnost – isplativost?

Tko vam je bio najveća potpora i koliko vam je to značilo?

Obitelj.

Koje 3 vaše osobine su vam pomogle na putu do uspjeha?

Iskrenost i promišljanje, ustrajnost i nekonvencionalnost.

Kako ste znali da ćete uspjeti?

Ako ne vjerujete u ono što radite – uspjeha nema.

KAKO VAM JE KARTICA POMOGLA NA ŽIVOTNOM PUTU?

Pojednostavila mi je svakodnevicu.

Razgovaraj s Mladenom

POSTAVI SVOJE PITANJE

Oni su slijedili svoju strast, napravili životni i poslovni zaokret i započeli nešto neprocjenjivo. I ti to možeš!

Postavi Pitanje

ŠTO SMO NAUČILI?

Oni su slijedili svoju strast, napravili životni i poslovni zaokret i započeli nešto neprocjenjivo. Prvi multimedijalni specijal o strasti, hrabrosti, posvećenosti i uspjehu ljudi poput nas.

BORIS KOVAČEV

BORIS KOVAČEV fotograf

Magistrirao ekonomiju, a u inat tome se profesionalno bavi fotografijom 12 godina. Boris je nagrađivani fotograf Cropixa Hanza Medije. "Trudim se biti poduzetan fotoreporter, ali ne poduzimam previše. Sretniji sam kad ulovim neki slučajni kadar".


Iz razgovora s 12 ljudi koje sam fotografirao i snimao u projektu 1 u 4 milijuna, naučio sam da je za promjenu životnog puta ponekad stvarno dovoljna samo želja. To mi je prije zvučalo kao klišej, ali sam se razuvjerio.

MILAN TRENC

MILAN TRENC redatelj videa

Hrvatski ilustrator, crtač stripova, filmski redatelj, novelist, profesor na Akademiji likovnih umjetnosti. Po njegovoj slikovnici "Noć u muzeju", snimljen je istoimeni američki film. Radio je za New York Times i Wall Street Journal, a upravo snima film na temelju najvažnijeg djela Petra Hektorovića "Ribanje i ribarsko prigovaranje" u Starom Gradu na Hvaru.


Naučio sam da u životu ništa nije onako kako se čini na prvi pogled! Možda očekujemo da kompjuteraši sanjaju da su piloti, no tko bi mislio da istovremeno piloti sanjaju da su kompjuteraši! Harmonija bi mogla biti tako jednostavna!

DINKO MIHOVILOVIĆ

DINKO MIHOVILOVIĆ pisac

Završio je studij komunikologije, a zatim i studij informacijskih tehnologija. Radi kao programer, uglavnom za tvrtke iz SAD-a, a 2018. u izdanju Beletre objavljuje prvi roman, Krletka od mora, čime započinje novo poglavlje u svojoj karijeri.


Dok sam intervjuirao 12 ljudi u projektu 1 u 4 milijuna shvatio sam da iako uspjeh ima mnogo lica i motivacija, svima je zajedničko jedno: borba s vlastitim strahom i vlastitim sumnjama. Tko nije spreman riskirati i suočiti se s mogućnošću neuspjeha, ne može ni doživjeti uspjeh.

1 U 4 MILIJUNA: POGLEDAJ CIJELI SPECIJAL

Slijedi svoju strast. I ti možeš biti 1 u 4 milijuna

Saznaj Više

OVO JE TEK POČETAK.

Svatko od nas može biti 1 u 4 milijuna. Ispričaj svoju priču. Slijedi svoju strast i pokreni nešto neprocjenjivo.

Kako smo ostvarili svoj san u hrvatskoj