OMOGUĆAVA mc_hrz_rgb_pos

1 U 4 MILIJUNA: ONI SU OSTVARILI SVOJE SNOVE U HRVATSKOJ

BILA JE PLIVAČICA, A SADA JE MAJKA, FREELANCERICA I SVJETSKA PRVAKINJA U RONJENJU

Piše: Dinko Mihovilović Foto: Boris Kovačev i Ivana Nobilo Suradnici projekta: Dina Hrastović i Mihovil Horvat

Razgovaraj sMirelom

Mirela Kardašević nositeljica je svjetskog zlata u ronjenju na dah, disciplina dinamika bez peraja. 170 metara bez udaha, laički bismo mogli reći da se radi o ronjenju u dalj. Vizualizacije radi, to je otprilike kao da je ronila od jednog kraja potopljenog Trga bana Josipa Jelačića u Zagrebu, do drugog. Već bi taj uspjeh, sam po sebi, bio dovoljan povod divljenju. Ni najiskusniji ljetni kupači ne mogu se nadati ni polovici te dužine. Vjerojatno ni trećini, ako ne i manje. Ali, nije to ono što je najdojmljivije u cijeloj priči. Ono što je upravo nevjerojatno je činjenica da je Mirela došla na vrh svijeta nakon svega godinu dana bavljenja ronjenjem na dah.

Dugi niz godina, sigurno više od petnaest, nisam bio na bazenima Mladosti. Kao što se ni miris klora nije u međuvremenu promijenio, tako se ni sami bazeni nisu izmijenili. To je mjesto na kojem plivaju i rekreativci, i profesionalni sportaši. Pitam se tko od njih može prepoznati Mirelu, sportašicu prve kategorije koja je i prije ronjenja bila vrlo uspješna plivačica. Jest da odmah po upoznavanju shvaćam da se radi o samozatajnoj sportašici koja se ronjenjem bavi radi sebe same, a ne radi društvenog priznanja, ali svejedno doživljavam kao propust čitavog našeg društva slabu informiranost o ljudima koji na svjetskoj sceni podižu ugled čitave nacije.

Razgovaramo u predvorju, u prostoriji u kojoj vrijeme teče jednu minutu unaprijed, dvije unazad, na tvrdim stolcima kraj ledenog radijatora. Mirela mi priča o svojim počecima, o plivanju. S četiri godine dijagnosticirana joj je rijetka bolest kuka, Legg-Calvé-Perthesova bolest koja može izazvati nepovratne promjene na zglobu kuka. Kako do toga ne bi došlo, Mirela se s pet godina počinje baviti plivanjem kao jednom od predloženih terapija. Ono što pamti iz svojih ranih plivačkih dana jest osjećaj sigurnosti kojeg je imala u vodi. Osjećala se sretnom i zadovoljnom i zato ne čudi da se ispostavilo da je vrlo perspektivna plivačica. Bila je hrvatska prvakinja, a kada je došlo vrijeme za studij, dobila je stipendiju fakulteta iz Sjedinjenih Američkih Država. Prihvatila je stipendiju i otputovala studirati komunikologiju i sociologiju te plivati za fakultet.

Na drugoj je godini studija operirala rame i iako je nastavila plivati, vrhunski rezultati više nisu dolazili. Stoga se nakon studija oprostila s plivanjem. Ubrzo je upoznala svog tadašnjeg supruga s kojim je dobila sina kada je imala 23 godine. Odlučuje se vratiti u Hrvatsku gdje ubrzo dobiva i drugog sina dok, u međuvremenu, završava magisterij međunarodnog poslovanja na privatnom fakultetu u Sloveniji. Mirela se nakon toga rastala i posvetila djeci uz povremenu pomoć roditelja. Radila je od kuće za jednu marketinšku tvrtku, preko Interneta, bio je to posao koji je povukla iz SAD-a i za koji kaže da ga radi samo zbog financija, ali u njemu ne pronalazi nešto što je ispunjava.

S navršenih 30 godina, sinovi su bili dovoljno veliki da se Mirela počne baviti hobijem, nečim što će biti samo njeno, van konteksta obitelji. Vratila se na bazene s namjerom da ponovo pliva, ali tada je primijetila ronioce na dah. Još iz svojih plivačkih dana, sjeća se da je bila prilično vješta i u podvodnim aktivnostima. Stoga je pomislila da bi ronjenje na dah možda moglo biti odgovarajuće za nju, a kako se vrlo brzo ispostavilo da je prilično dobra, odlučila se okušati u sportu i vidjeti što može učiniti unutar jedne godine treniranja, do koje se granice može pogurati. Prema njenim riječima, reakcije okoline nisu bile pretjerano pozitivne. Ipak je ronjenje na dah ekstremni sport i njime se ne bavi mnogo ljudi. Zastupljenost sporta u Hrvatskoj prilično je niska. Usprkos tome, Mirela je bila odlučna u svojoj namjeri da postane profesionalni ronilac na dah.

Ubrzo je shvatila da se ronjenje na dah uvelike razlikuje od njene prve ljubavi, plivanja. Dok je plivanje sport u kojem je najvažnija brzina i u kojem je osjećala nalet adrenalina tijekom utrke, ronjenje je nešto posve drugo, nešto suprotno. To je sport u kojem je najvažnija smirenost. Ta joj smirenost odgovara, kaže, ali nije sigurna da bi joj odgovarala da je u sport ušla kao mlađa. Okolina je uskoro primijetila da Mirela, koja je i inače bila mirna, još smirenije reagira na životne situacije, dovela se u vrhunsku formu i općenito živi zdravije.

Nakon manje od tri mjeseca  treniranja, nastupila je na europskom prvenstvu i osvojila dvije brončane medalje. Na tom se natjecanju suočila sa svojim strahom: dubinom. Zaronila je na dubinu od 60 metara, na dah. Rezultat joj je donio prvo sponzorstvo, ili u prijevodu, najbolju opremu i financijsku potporu da se nastaviti baviti sportom i postigne još bolje rezultate. Intenzivno je trenirala i vjerovala je u sebe.

Nepunih godinu dana nakon osvojene bronce, Mirela nastupa na svjetskom bazenskom prvenstvu gdje osvaja zlato u kategoriji dinamika bez peraje (prsno plivanje pod vodom) i srebro u kategoriji dinamika s perajom. Time postaje najtrofejniji ronilac unutar prve godine bavljenja sportom, postaje sportaš prve kategorije prema kriterijima Republike Hrvatske i posao kojeg je do tada radila zadržava jedino kao nadopunu svome životu. Motivacija za postići ovakav rezultat bili su joj, kaže, njeni sinovi koji prate njene uspjehe. Bez ispravne motivacije, teško se dolazi do vrhunskih rezultata.

Planovi za sljedeću godinu su rušenje bazenskih i dubinskih rekorda. Mirela zna da je to lakše reći, nego učiniti, zna da će naići na poteškoće, da je uključen određeni rizik kojeg svaki ekstremni sport nosi. Već je jednom najavila rušenje bazenskog rekorda s dvije peraje, ali pri izranjanju je doživjela blackout, što znači da je zaspala pod vodom. Na taj se način ljudsko tijelo štiti od utapanja, ali to je ujedno i najveća opasnost za svakog ronioca. Svjesna je da je neuspjeh sastavni dio bavljenja sportom i on ne utječe na njenu motivaciju, ne umanjuje želju za napretkom i budućim natjecanjima. S obzirom na to da je Mirela tek počela svoj ronilački put, a već je na vrhu, teško je i pomisliti što će sve ostvariti.

Mirela Kardašević: ART VIDEO PRIČA 
BY MILAN TRENC

KORAK PO KORAK VODIČ ZA PROMJENU KARIJERE.

EVO KAKO SAM JA TO NAPRAVILA

Jeste li imali iskustva u poslu kojim se sad bavite?

Počela sam se baviti plivanjem u djetinjstvu zbog zdravstvenih problema, tako da mi povezanost sa vodom nije strana.

Kako ste korak po korak došli do potrebnoga znanja?

U sportu je najvažniji trening i predanost zadanom cilju. Sa iskustvom sam naučila koje signale mi tijelo govori i kako reagirati u pojedinoj situaciji. Bez svakodnevnog treniranja i dodatnih aktivnosti ne bih mogla ostvariti svoje rezultate.

Kako ste osigurali financijska sredstva za novu karijeru/ obrazovanje/ investiciju?

Ne mogu reći da sam osigurala neka sredstava nego kada sam vidjela da ima smisla to što radim i da zbilja mogu ostvariti vrhunske rezultate, u potpunosti sam se predala ronjenju i na prvom natjecanju stekla svojeg prvog sponzora od kojeg sam dobila najkvalitetniju ronilačku opremu, ali i vrlo dobar financijski bonus. Ući u nešto bez financijske stabilnosti je uvijek rizik, ali ako ne probamo onda nikada nećemo znati. Samo je potrebno znati kada treba stati ako to što smo naumili možda ipak nema smisla.

Što je još bitno istražiti prije ulaska u nešto novo?

Mislim da je bitno da imate nekakvu povezanost iz prošlosti s tim novim poslom. Znači da nije nešto što nikada niste radili nego da vam je ipak dovoljno poznato. A zatim povezati to prethodno znanje i novu karijeru u jedno.

Tko vam je bio najveća potpora i koliko vam je to značilo?

Smatram da je najbitnije da prvenstveno sami vjerujemo u sebe, a tek onda je bitna podrška drugih.

Koje 3 vaše osobine su vam pomogle na putu do uspjeha?

Tvrdoglavost, hrabrost i strpljenje.

Kako ste znali da ćete uspjeti?

Nikada ne znamo da li ćemo uspijeti, jer nikada ne znamo što se iznenada može dogoditi. Ono sto možemo je raditi prema tom cilju, vjerovati u uspjeh i onda kada dođe trenutak kada trebamo pokazati svoj rad – najvažnije je biti smiren jer ako smo sve ispravno napravili onda nema razloga da ne uspijemo. Strah od nepoznatoga će uvijek biti prisutan, a prilikom koračanja u nepoznato je najbitnije vjerovati u sebe.

KAKO VAM JE KARTICA POMOGLA NA ŽIVOTNOM PUTU?

Kartice sam koristila prilikom kupovanja avionskih karti, ronilačke opreme na početku i za svu online kupovinu.

Razgovaraj s Mirelom

POSTAVI SVOJE PITANJE

Oni su slijedili svoju strast, napravili životni i poslovni zaokret i započeli nešto neprocjenjivo. I ti to možeš!

Postavi Pitanje

ŠTO SMO NAUČILI?

Oni su slijedili svoju strast, napravili životni i poslovni zaokret i započeli nešto neprocjenjivo. Prvi multimedijalni specijal o strasti, hrabrosti, posvećenosti i uspjehu ljudi poput nas.

BORIS KOVAČEV

BORIS KOVAČEV fotograf

Magistrirao ekonomiju, a u inat tome se profesionalno bavi fotografijom 12 godina. Boris je nagrađivani fotograf Cropixa Hanza Medije. "Trudim se biti poduzetan fotoreporter, ali ne poduzimam previše. Sretniji sam kad ulovim neki slučajni kadar".


Iz razgovora s 12 ljudi koje sam fotografirao i snimao u projektu 1 u 4 milijuna, naučio sam da je za promjenu životnog puta ponekad stvarno dovoljna samo želja. To mi je prije zvučalo kao klišej, ali sam se razuvjerio.

MILAN TRENC

MILAN TRENC redatelj videa

Hrvatski ilustrator, crtač stripova, filmski redatelj, novelist, profesor na Akademiji likovnih umjetnosti. Po njegovoj slikovnici "Noć u muzeju", snimljen je istoimeni američki film. Radio je za New York Times i Wall Street Journal, a upravo snima film na temelju najvažnijeg djela Petra Hektorovića "Ribanje i ribarsko prigovaranje" u Starom Gradu na Hvaru.


Naučio sam da u životu ništa nije onako kako se čini na prvi pogled! Možda očekujemo da kompjuteraši sanjaju da su piloti, no tko bi mislio da istovremeno piloti sanjaju da su kompjuteraši! Harmonija bi mogla biti tako jednostavna!

DINKO MIHOVILOVIĆ

DINKO MIHOVILOVIĆ pisac

Završio je studij komunikologije, a zatim i studij informacijskih tehnologija. Radi kao programer, uglavnom za tvrtke iz SAD-a, a 2018. u izdanju Beletre objavljuje prvi roman, Krletka od mora, čime započinje novo poglavlje u svojoj karijeri.


Dok sam intervjuirao 12 ljudi u projektu 1 u 4 milijuna shvatio sam da iako uspjeh ima mnogo lica i motivacija, svima je zajedničko jedno: borba s vlastitim strahom i vlastitim sumnjama. Tko nije spreman riskirati i suočiti se s mogućnošću neuspjeha, ne može ni doživjeti uspjeh.

1 U 4 MILIJUNA: POGLEDAJ CIJELI SPECIJAL

Slijedi svoju strast. I ti možeš biti 1 u 4 milijuna

Saznaj Više

OVO JE TEK POČETAK.

Svatko od nas može biti 1 u 4 milijuna. Ispričaj svoju priču. Slijedi svoju strast i pokreni nešto neprocjenjivo.

Kako smo ostvarili svoj san u hrvatskoj