OMOGUĆAVA mc_hrz_rgb_pos

1 U 4 MILIJUNA: ONI SU OSTVARILI SVOJE SNOVE U HRVATSKOJ

FILOZOF I NOVINAR STVORILI SU NAJBOLJU KAVU U ZAGREBU, A SADA IZVOZE U AMERIKU

Piše: Valent Pavlić Foto: Boris Kovačev Producentica: Dina Hrastović

Razgovaraj sMatijama

Diplomirani filozof i nesuđeni novinar spojili su svoje vještine i strast prema kavi kako bi osnovali jednu od prvih specijaliziranih pržionica u Hrvatskoj. Pet godina nakon osnivanja firme Cogito Coffee, Matija Belković i Matija Hrkać upravljaju sa sedam ugostiteljskih objekata, jedni su od pokretača trenda speciality kave na našim prostorima, a uskoro namjeravaju nastupiti i na američkom tržištu.

I dok se, češće no što bismo trebali, pozivamo na floskulu da se suprotnosti spajaju, prava je istina da ništa ljude ne povezuje uspješnije od zajedničkih interesa. To dokazuje i slučaj dvojice imenjaka – Matije Belkovića i Matije Hrkaća – koji su zajedničku strast pretvoriti u jedan od najprepoznatljivijih brendova u svijetu kave.

Stariji od dvojice, Matija Hrkać, kao dječak planirao je postati novinar. Da svaku pravu odlučnost redovito karakterizira nedostatak strpljenja, dokazuje anegdotom iz djetinjstva. – Nakon četvrtog razreda osnovne sjeo sam na bicikl i otišao do Vjesnikovog nebodera, popeo se u redakciju Sportskih novosti i pitao ih mogu li ja ondje raditi. Ljubazno su mi sugerirali da završim srednju školu i fakultet pa da im se onda ponovno javim – prisjeća se sa smješkom.

Taj je savjet i poslušao te nakon gimnazije završio studij novinarstva. Ipak, rad u novinarskoj redakciji nije mu bio zapisan u kartama. – Pred kraj faksa otkrio sam kavu i ona me toliko zaintrigirala da sam joj se odlučio u potpunosti posvetiti. Ljudima oko mene je to bilo jako čudno, svi su govorili: Napokon si završio faks, a sada ideš konobariti. Ali ja sam se htio baviti kavom i jedino to mi je bilo važno.

Metoda ulaska u svijet kave bila je repriza dječačke fascinacije novinarstvom. U želji da nauči sve što je mogao, 2006. godine dolazi do Nika Orošija, tada jedine osobe koja se bavila speciality kavom u Zagrebu, i započinje raditi u njegovom kafiću u Ilici. Narednih godina postaje višestruki barista prvak Hrvatske i sudjeluje na tri svjetska prvenstva – u Londonu, Kolumbiji i Beču. Plasman na njima je iz godine u godinu bio sve bolji te se nakon sjajnog sedmog mjesta iz Beča 2012. godine odlučio, barem za sada, povući iz svijeta natjecateljskog pravljenja kave.

Put Matije Belkovića nešto je drugačiji. Prema vlastitom svjedočenju, kao dječak, imao je dvije opsesije – skejtanje i čitanje. I dok se karijera profesionalnog sportaša nije ostvarila, ljubav prema pisanoj riječi uvelike se isplatila. Sestrinim stopama odlazi studirati na prestižno sveučilište u Bostonu. – Iskustvo studiranja u Americi je bilo fantastično. Akademski vrlo rigorozno, ali to mi je tada odgovaralo. U Bostonu sam proveo pet i pol godina. Četiri godine sam studirao filozofiju, sociologiju i psihologiju, a potom godinu dana radio kao asistent na odjelu filozofije. Razmišljao sam ići na doktorski studij i ostati u akademskom svijetu, međutim, odlučio sam se vratiti u Hrvatsku i pokušati ovdje stvoriti neku svoju priču – govori Matija.

Po povratku u Zagreb udružuje snage sa svojim ocem i kreće u ugostiteljstvo. Dugi niz godina njegov je otac na zelenom valu, između Marulićevog i Svačićevog trga, držao music shop i glazbeni studio u kojem su odrastale generacije zagrebačkih glazbenika. Po dolasku krize, music shop postaje neisplativ i tada Matija dolazi na ideju da stvori prostor gdje bi se glazbenici mogli nastaviti družiti i svirati, a da im na raspolaganju bude vrhunska kava. – Tada još nisam znao ništa o kavi, ali tome unatoč, gotovo sam sav novac koji mi je bio na raspolaganju za uređenje kafića potrošio na La Marzocco aparat za kavu, dok se moj otac pobrinuo za vrhunske instrumente na stageu. Kava po danu, a navečer koncerti. Tako je 2009. nastao cafe s jednom od najboljih kava – ”U dvorištu”.

Tri godine kasnije, putevi dvojice Matija napokon se križaju. – Upoznali smo se u proljeće 2012. godine – prisjeća se Hrkać. – Tada je zajednica ljudi koji su se okupljali oko vrhunske kave bila relativno mala tako da se brzo pročulo da je netko otvorio kafić s vrhunskim aparatom za kavu. Čim smo se upoznali shvatili smo da imamo slične interese i počeli pričati o osnivanju pržionice kave – kaže. – Cafe ”U dvorištu” imao je dobru reputaciju, a Matija Hrkać je postao faca u svijetu kave – nadovezuje se Belković. – Stvari su naprosto bile posložene da pokušamo s pržionicom. Započeli smo zahvaljujući investitoru iz Amerike koji nam je pomogao nabaviti prvi stroj. Bio je to prijateljstvo koje se pretvorilo u partnerski odnos. Domaći investitori, nažalost, tada nisu bili zainteresirani za našu priču. Cafe ”U dvorištu” postao je svojevrsni ogledni prostor gdje se mogao probati naš proizvod, a pržionica je opskrbljivala sve koji su htjeli u svojim ugostiteljskim objektima imati vrhunsku kavu. Tako je stvorena firma Cogito Coffee – brend pržionica kave.

Svemu su, dakako, prethodili mjeseci planiranja, međutim niti ono ne garantira uspjeh, već je redovito potrebno i doza sreće. – Tajming nam je bio odličan – tvrdi Hrkać. – Početkom 2013. osjećalo se da ekonomija izlazi iz krize, uskoro smo trebali ući u EU. Procijenili smo da se isplati otvoriti coffee shop u Varšavskoj ulici, koji je u početku teško prolazio, ali je danas, pet godina kasnije, apsolutni hit. I tamo su nas prvo skužili stranci. Prvih nekoliko gostiju su bili turisti. Našim ljudima je trebalo dosta vremena da nas prepoznaju. Ljudi su se u početku smijali našim planovima, ali iskustvo nas je naučilo da je to dobar znak, da si progresivan, da radiš nešto novo, da imaš koncept, da razumiješ sebe. Tako je bilo sa svim našim projektima – složno govore.

Danas je Cogito Coffee dobro podmazan stroj koji svakodnevno širi svoj utjecaj na tržištu speciality kave. Sirovinu nabavljaju od malih proizvođača diljem svijeta, od Latinske Amerika, preko Afrike, pa sve do jugoistočne Azije. Obrađuju je u svojoj pržionici te opskrbljuje 50-ak barova, restorana i hotela iz Hrvatske, dok narudžbe stižu i izvan naših granica. Samo pet godina od osnutka, Cogito ima više od 5 milijuna kuna prihoda. Ovisno o sezoni, imaju između 20 i 30 zaposlenika raspoređenih na tri coffee shopa u Zagrebu, dva u Dubrovniku, te po jedan u Zadru i Rovinju, a upravo otvaraju i osmu lokaciju u prostorijama bivšeg kina Urania na Kvatriću. Uz sve navedeno, u procesu su finaliziranja i najkompleksnijeg projekta do sada – ulaska na američko tržište. – U suradnji s američkim partnerom otvaramo veliki coffee shop u Philadelphiji. Nikada nismo mislili zadržati naš brend samo u hrvatskim okvirima. Philadelphia je grad po našem ukusu koji je doživio veliku eksploziju gastronomske ponude zadnjih desetak godina i mislimo da je to pravo mjesto za ući na američko tržište. Želja je da hrvatski brend ide u Ameriku, a ne obratno – kaže Belković.

Uspjesima unatoč, nogama stoje čvrsto na zemlji, u svakom trenutku spremni prilagoditi se novim zahtjevima tržišta. – Mislim da je najveći doprinos Cogita taj što smo otvorili neki novi kontekst i za druge da u njemu sudjeluju – promišlja Hrkać i dodaje: – Gradimo nešto organski, a ne preko nekog lažnog hypea koji se brzo razvodni. Danas, srećom, postoje ljudi koji žele malo više platiti da popiju kvalitetnu kavu i taj se trend širi na gotovo svaki segment ugostiteljstva, ali i produkciju u najširem smislu, tako da će kvalitetan proizvod danas gotovo sigurno pronaći svog kupca.

Odmaknuvši daleko od početaka s već etabliranim brendom, prepoznaju važnost prilagodbe novim izazovima. – Danas nam je istovremeno i teže i lakše no na početku. Teže – jer klijenti od nas očekuju da održavamo jedan vrlo visok nivo kao dosad, a lakše – zato što danas ipak imamo uhodan posao, čvrstu bazu, kvalitetne zaposlenike i partnere. Pritom, moramo napraviti i mali odmak te analizirati što smo postigli, a što nismo i odlučiti za smjer u kojem želimo nastaviti. To je smisao svega. Ako mi ne napredujemo kao osobe kroz ovu firmu i ako ova firma ne napreduje kroz nas onda sve to nema smisla, bez obzira koliko novca zarađivali – zaključuju.

Matija i Matija: ART VIDEO PRIČA 
BY MILAN TRENC

KORAK PO KORAK VODIČ ZA PROMJENU KARIJERE.

EVO KAKO SMO MI TO NAPRAVILI

Jeste li imali iskustva u poslu kojim se sad bavite?

Matija Belković: Ne. Bavio sam se akademskim zvanjem (filozofijom). Matija Hrkać: Imao sam iskustvo rada u industriji kave, na različitim poljima. Hands on experience je jako važan u izgradnji vlastitog brenda.

Kako ste korak po korak došli do potrebnoga znanja?

MB: Praksa. Razgovor s drugima. Feedback. I komunikacija s drugim brandovima u industriji (uglavnom izvan Hrvatske). MH: Učenje i glad za novim znanjem ključno je u svakom poslu. Pogotovo u specialty coffee koja je relativno mlada industrija i gdje se trendovi i znanja brzo mijenjaju i otkrivaju.

Kako ste osigurali financijska sredstva za novu karijeru/ obrazovanje/ investiciju?

MB: Poslovni planovi, komunikacija s investitorima, i potpora prijatelja. Nakon prvog kruga financiranja bilo je lakše jer smo pokazali određene rezultate. MH: Kad smo krenuli nije bilo lako dobiti lokalnu potporu, sretni smo što smo uspjeli dobiti povjerenje i investiciju za start od naših američkih partnera.

Što je još bitno istražiti prije ulaska u nešto novo?

MB: Priprema (intelektualna, društvena, fizička) je bitna - no najbitnije je biti spreman na napor, osobnu žrtvu radi projekta, i konačno biti spreman na neuspjeh. MH: Što više informacija o poslu u koji ulazimo je neophodno i pomaže razvoju i rastu posla koji gradite.

Tko vam je bio najveća potpora i koliko vam je to značilo?

MB: Moja supruga Hannah te moj sin Ezra su predani i puni razumijevanja za život poduzetnika. MH: Moja supruga Mare je moja najveća potpora. Uz nju naravno moji parneri u Cogitu bez kojih ne bi bilo ovoga što smo do danas izgradili. Potpora i povjerenje ljudi sa kojima radite je ključna za uspjeh svakog projekta.

Koje 3 vaše osobine su vam pomogle na putu do uspjeha?

MB: komunikacija, sposobnost učenja, i neposrednost u odnosu na druge. MH: Znanje, sreća i odvažnost.

Kako ste znali da ćete uspjeti?

MB: Iskreno, ne poistovjećujem svoj uspjeh i neuspjeh s onim čime se bavim (barem ne u potpunosti). Što se tiče Cogita, uspjeh nije konkretan zadatak i cilj koji postavljamo sami sebi. MH: Još ne znamo, ali se svaki dan trudimo i ponašamo kao da jesmo:)

Kako vam je kartica pomogla na životnom putu?

MH: Kartice odgađaju neminovno. Plaćanje računa :)

Razgovaraj s Matijama

POSTAVI SVOJE PITANJE

Oni su slijedili svoju strast, napravili životni i poslovni zaokret i započeli nešto neprocjenjivo. I ti to možeš!

Postavi Pitanje

ŠTO SMO NAUČILI?

Trojica autora projekta - slavni hrvatski ilustrator, nagrađivani fotograf i nagrađivani pisac - proživjeli su svaki na svoj način nevjerojatne životne priče ljudi iz 1U4 MILIJUNA, njihove obrate i sudbine. Evo što su naučili...

BORIS KOVAČEV

BORIS KOVAČEV fotograf

Magistrirao ekonomiju, a u inat tome se profesionalno bavi fotografijom 12 godina. Boris je nagrađivani fotograf Cropixa Hanza Medije. "Trudim se biti poduzetan fotoreporter, ali ne poduzimam previše. Sretniji sam kad ulovim neki slučajni kadar".


Iz razgovora s ljudima koje sam fotografirao i snimao u projektu 1 u 4 milijuna, naučio sam da je za promjenu životnog puta ponekad stvarno dovoljna samo želja. To mi je prije zvučalo kao klišej, ali sam se razuvjerio.

MILAN TRENC

MILAN TRENC redatelj videa

Hrvatski ilustrator, crtač stripova, filmski redatelj, novelist, profesor na Akademiji likovnih umjetnosti. Po njegovoj slikovnici "Noć u muzeju", snimljen je istoimeni američki film. Radio je za New York Times i Wall Street Journal, a upravo snima film na temelju najvažnijeg djela Petra Hektorovića "Ribanje i ribarsko prigovaranje" u Starom Gradu na Hvaru.


Naučio sam da u životu ništa nije onako kako se čini na prvi pogled! Možda očekujemo da kompjuteraši sanjaju da su piloti, no tko bi mislio da istovremeno piloti sanjaju da su kompjuteraši! Harmonija bi mogla biti tako jednostavna!

VALENT PAVLIĆ

VALENT PAVLIĆ pisac

Magistrirao je francuski jezik i književnost te povijest umjetnosti, a prije dvije godine objavio je prvu knjigu - Evanesco. Htio je biti arhitekt, a postao je kustos u muzeju arhitekture i gimnazijski profesor. Danas je freelance autor.


U intervjuima u projektu 1 U 4 MILIJUNA shvatio sam da ljudi rade zaokrete zbog snažnog poriva u njima samima. Uspjeli su oni koji ustraju u svojoj viziji, čak i po cijenu neuspjeha, svjesni da izgled života ovisi samo o njima.

1 U 4 MILIJUNA: POGLEDAJ CIJELI SPECIJAL

Slijedi svoju strast. I ti možeš biti 1 u 4 milijuna

Saznaj Više

OVO JE TEK POČETAK.

Svatko od nas može biti 1 u 4 milijuna. Ispričaj svoju priču. Slijedi svoju strast i pokreni nešto neprocjenjivo.

Kako ti možemo pomoći da i ti postaneš 1 U 4 MILIJUNA? POŠALJI E-MAIL

Kako smo ostvarili svoj san u hrvatskoj