OMOGUĆAVA mc_hrz_rgb_pos

1 U 4 MILIJUNA: ONI SU OSTVARILI SVOJE SNOVE U HRVATSKOJ

UČITELJICA KOJA JE OSTVARILA SVOJU STRAST: DALA JE OTKAZ U ŠKOLI, U 43. OBJAVILA PRVI ROMAN, A SADA JE JE JEDNA OD NAJOMILJENIJIH HRVATSKIH SPISATELJICA

Piše: Valent Pavlić Foto: Boris Kovačev Producentica: Dina Hrastović

Razgovaraj sMarinom

Bila je osnovnoškolska učiteljica, a danas je jedna od najpopularnijih domaćih spisateljica. Nakon 25 godina podučavanja, Marina Vujčić je napustila sigurnost državnog posla i upustila se u neizvjesnu avanturu književnog stvaralaštva. U proteklih deset godina objavila je 7 romana i jednu knjigu dramskih tekstova, a status modernog hrvatskog klasika potvrđuju brojne nagrade koje je primila za svoje romane i drame, kao i desetak tisuća prodanih primjeraka njezinih knjiga.

Rad u domaćem obrazovnom sustavu percipira se kao dugogodišnja karijera koja češće završava odlaskom u mirovinu no promjenom profesije. Isti je to svijet u kojem je pisanje proze isključivo hobi, nipošto profesija. Ipak pedesettrogodišnja Marina Vujčić odlučila se upravo za tu promjenu u karijeri. Napustivši mjesto učiteljice koja đake upoznaje sa slavnim domaćim književnicima, zahvaljujući svojim nedavnim uspjesima, izvjesno je da će jednog dana i sama postati dio školskog kurikuluma.

Rođena u Trogiru, transparentnost odrastanja u malom dalmatinskom mjestu u kojem se sve o svima zna, s 18 godina mijenja osjećajem anonimnosti koji donosi studij u velikom gradu. Tijekom studija kroatistike na Filozofskom fakultetu, Marina aktivno sudjeluje u bogatoj kulturnoj sceni Zagreba 80-ih i sama objavljujući poeziju u književnim časopisima, dok završetak fakulteta donosi povratak u školu. – Kroatistiku nisam studirala sa željom zapošljavanja u školi, već mi je cilj bio raditi u izdavaštvu, ipak nakon diplome 1989. otvorila mi se mogućnost da odradim šestomjesečnu zamjenu u školi u Sesvetskom Kraljevcu. Taj prvi kontakt s obrazovnim sustavom bio je idiličan. Radilo se o maloj prigradskoj školi u čijoj je zbornici vladala gotovo obiteljska atmosfera, a učenici su se prema profesorima odnosili s puno poštovanja. Tamo sam se zaljubila u taj posao. Nakon odrađene zamjene u Sesvetskom Kraljevcu otvorila se pozicija u školi na Jarunu. Ondje sam provela idućih 25 godina – prisjeća se Marina.

Predajući hrvatski jezik, Marina svoje rijetko slobodno vrijeme provodi pišući, no za razliku od poezije u studentskim danima, poticaj za pisanje desetak godina kasnije proizlazi iz uloge mlade majke. – Kada su se već izlizale sve slikovnice koje smo imali u kući, odlučila sam napisati priču u stihovima za svog sina koju bih mu čitala prije spavanja. Godinu dana kasnije u mojoj školi organizirala se predstava i ja sam priču dala kolegici koja je vodila dramsku grupu. Prilikom izvedbe naša pedagoginja je bila oduševljena predstavom i inzistirala je da tekst ponudim izdavaču. To sam i učinila. Tekst je ilustrirao Tomislav Torjanac, grafički dizajner i moj tadašnji susjed kojem je to također bilo prvo iskustvo rada na takvom projektu. Bio je to poslovna suradnja sklopljena na stubištu našeg ulaza.

Kako joj sin odrasta, Marina nema više potrebu pisati slikovnice. Ipak, odlučna je u pronalasku novog autorskog angažmana. Prilika koja joj se slučajno ukazala jest pisanje scenarija za dječju seriju. – Preko poznanika stupila sam u kontakt s Jadran Filmom koji je 2008. godine od mene naručio scenarij. Objeručke sam to prihvatila i uzela jednogodišnji neplaćeni dopust kako bi se posvetila tom projektu. Imala sam tada i par svojih tekstova koje sam namjeravala dovršiti pa mi se to učinila kao sjajna prilika za promjenu karijere. Kad sam uzela neplaćeni dopust, duboko u sebi sam mislila da se neću vratiti u školu, već da će ta neplaćena godina biti uvod u moj freelance status.

Međutim, stvari se nisu rasplele kao što je Marina predvidjela. Iako je scenarij napisala za tri mjeseca, dječji serijal nikada nije snimljen, a novac koji joj je ugovorom bio obećan, bila je prisiljena godinama utjerivati sudskim putem. Tu godinu preživljava zahvaljujući sporadičnim lektorskim poslovima koji joj osiguravaju najosnovniju egzistenciju, dok u slobodno vrijeme radi na svojim dugo zanemarivanim rukopisima. – A onda je došla ta famozna kriza 2009. koja me dobrano uplašila. Situacija je naprosto bila takva da sam morala svoje planove odgoditi na neko vrijeme jer kao samohrana majka tada nisam imala izbora nego vratiti se na siguran posao u školi.

Marina se zaista vratila u školu, ali tek kada je dovršila svoj prvi roman koji je odmah poslala izdavačima. – Nakon nekoliko mjeseci javili su mi se iz izdavačke kuće Profil i izrazili želju da objave moj roman. Dodijelili su mi urednicu s kojom sam napravila manje izmjene na tekstu i uskoro sam u rukama imala – ”Tuđi život”. Bila sam oduševljena. Prvu knjigu je redovito najteže objaviti, no ja sam tom prilikom imala nevjerojatnu sreću.

Ugledavši svoju prvu knjigu na policama knjižare, Marina više ne dvoji o smjeru u kojem njezin život treba poći. Nastavlja s pisanjem te joj 2014. izlazi drugi roman. – Nakon prve knjige bila sam jako sramežljiva po pitanju bilo kakvih nastupa. Odbijala sam promocije i intervjue. Međutim, nakon drugog romana, pozivi za nastupe postali su učestaliji i ja sam shvatila da se više ne mogu skrivati. Ako nisi prisutan na sceni, onda kao da ne postojiš. Tu me ozbiljnije počinju doživljavati i ljudi iz književne branše i čitatelji, a usporedno s tim i sama sam se počela ozbiljnije shvaćati u tom književnom smislu.

Autorski uspjeh i eksponiranost Marini je donio priliku za novom poslovnom suradnjom. Njezin drugi roman izlazi u izdavačkoj kući Hena Com, koja je Marini ponudila i honorarni urednički posao. Posao s dva ili tri urednička angažmana godišnje vrlo brzo je poprimio udarnički tempo te se odjednom našla u poziciji gdje je radila dva posla s punim radnim vremenom. Bilo je to vrijeme za odluku, a na nju nije dugo čekala. U rujnu 2015. izlazi Marinin treći roman, da bi samo dva mjeseca kasnije dobila prvu nagradu na natječaju VBZ-a za najbolji neobjavljeni rukopis koja uz pozamašnu svotu od 100.000 kuna uključuje i objavljivanje njezinog četvrtog romana ”Susjed”.

– Ta nagrada je bila ključan trenutak u mojoj karijeri. Pritom ne mislim samo na novac. Nagrada mi je donijela vidljivost zbog koje su čitatelji posegnuli i za mojim drugim knjigama. Taj osjećaj da je nagrađeno djelo, a ne zvučno ime je jako dobar za pisca, pogotovo za početnika koji sumnja u sebe i odlučuje se izložiti često vrlo kritičnoj javnosti. Kako je taj natječaj anoniman, meni je to bio trenutak u kojem je iznad svake sumnje bilo potvrđeno da to što radim nešto vrijedi. Raskrstila sam sa sumnjama koje sam imala i početkom 2016. dala otkaz u školi. Tu odluku nije bilo teško donijeti – iskrena je Marina.

Do danas je ”Susjed” prodan u više od 5000 primjeraka, a nedavno je doživio i kazališnu premijeru. Uz vlastiti autorski rad, u posljednjih je pet godina bavljenja uredničkim poslom pripremila skoro 60 knjiga domaćih pisaca od kojih se posebno ističu Ante Tomić i Rade Šerbedžija. A o nezaustavljivosti njezinog autorskog impulsa svjedoči i izlazak knjige drama među kojima se nalaze i dvije ovjenčane nagradom Marin Držić. I uz sav taj uspjeh, prilikom definiranja razloga pisanja, nogama čvrsto stoji na zemlji. – Ne pišem ni zbog nagrada niti zbog novca, već zbog sebe same, zato što me pisanje ispunjava i zato što je ono moja vokacija koju sam predugo zanemarivala. Čovjek ne može niti zamisliti kakav je osjećaj posvetiti se nečem što ga toliko ispunjava, sve dok to ne učini. Mislim da je ključno u životu naći neku strast koja te potvrđuje kao osobu koja želiš postati. Pritom, teško je zanemariti kako mnogi nemaju priliku pronaći to svoje idealno stanje. Žene su žrtve toga češće nego muškarci, njih se nepravedno sputava silom nametnutim rodnim ulogama. Ali iz svog osobnog primjera znam da nije nikad kasno. Ja sam svoj prvi roman objavila u 43. godini, kad sam mislila da je onaj život otprije jedini koji ću imati. Danas, deset godina kasnije, napokon živim onaj život o kojem sam oduvijek sanjala.

Marina Vujčić: ART VIDEO PRIČA 
BY MILAN TRENC

KORAK PO KORAK VODIČ ZA PROMJENU KARIJERE.

EVO KAKO SAM JA TO NAPRAVILA

Jeste li imali iskustva u poslu kojim se sad bavite?

Imala sam veliko iskustvo čitanja i veliko iskustvo započetih a nedovršenih rukopisa. Životno iskustvo sasvim sigurno nije odmoglo.

Kako ste korak po korak došli do potrebnoga znanja?

Moj „projekt“ nije bio od te vrste, ali opet, tijekom života na ovaj ili onaj način akumuliramo znanje koje možemo upotrijebiti kad za to dođe trenutak – bez obzira radi li se o znanju koje nam treba za pokrenuti auto, biznis ili vlastiti kreativni potencijal.

Kako ste osigurali financijska sredstva za novu karijeru/ obrazovanje/ investiciju?

Nisam uopće osigurala sredstva. Riskirala sam živeći od honorarnih lektorskih poslova.

Što je još bitno istražiti prije ulaska u nešto novo?

Prije odluke da se posvetite nekom umjetničkom „zanatu“ bolje je ne istraživati jer bi to moglo dovesti do odustajanja. Statistike o zaradi od pisanja sasvim sigurno nisu ohrabrujuće. Jedino što vrijedi istraživati jest tema o kojoj namjeravate pisati.

Tko vam je bio najveća potpora i koliko vam je to značilo?

Najveća mi je potpora bio moj sin Borna koji me podržao u odluci da uzmem neplaćenu godinu na poslu u školi kako bih napokon ustanovila jesam li pisac ili nisam. Iako je jedino njegova egzistencija izravno ovisila o tome, bio je gotovo jedini koji me nije pitao: „Jesi li sigurna?“, nego je rekao: „Bilo je i vrijeme.“

Koje 3 vaše osobine su vam pomogle na putu do uspjeha?

Tvrdoglavost, odlučnost i potpuni izostanak ambicije.

Kako ste znali da ćete uspjeti?

Nisam znala. Nisam uopće „planirala“ ni namjeravala uspjeti. Jedino što sam znala bilo je da se želim posvetiti nečemu što sam oduvijek smatrala svojim pozivom i svojom pravom vokacijom, da moram jednog dana znati da sam barem pokušala.

Kako vam je kartica pomogla na životnom putu?

Kartice su u danima besparice bile jamstvo sigurnosti. Plastičan novac umjesto pravog, dok pravi ne stigne.

Razgovaraj s Marinom

POSTAVI SVOJE PITANJE

Oni su slijedili svoju strast, napravili životni i poslovni zaokret i započeli nešto neprocjenjivo. I ti to možeš!

Postavi Pitanje

ŠTO SMO NAUČILI?

Trojica autora projekta - slavni hrvatski ilustrator, nagrađivani fotograf i nagrađivani pisac - proživjeli su svaki na svoj način nevjerojatne životne priče ljudi iz 1U4 MILIJUNA, njihove obrate i sudbine. Evo što su naučili...

BORIS KOVAČEV

BORIS KOVAČEV fotograf

Magistrirao ekonomiju, a u inat tome se profesionalno bavi fotografijom 12 godina. Boris je nagrađivani fotograf Cropixa Hanza Medije. "Trudim se biti poduzetan fotoreporter, ali ne poduzimam previše. Sretniji sam kad ulovim neki slučajni kadar".


Iz razgovora s ljudima koje sam fotografirao i snimao u projektu 1 u 4 milijuna, naučio sam da je za promjenu životnog puta ponekad stvarno dovoljna samo želja. To mi je prije zvučalo kao klišej, ali sam se razuvjerio.

MILAN TRENC

MILAN TRENC redatelj videa

Hrvatski ilustrator, crtač stripova, filmski redatelj, novelist, profesor na Akademiji likovnih umjetnosti. Po njegovoj slikovnici "Noć u muzeju", snimljen je istoimeni američki film. Radio je za New York Times i Wall Street Journal, a upravo snima film na temelju najvažnijeg djela Petra Hektorovića "Ribanje i ribarsko prigovaranje" u Starom Gradu na Hvaru.


Naučio sam da u životu ništa nije onako kako se čini na prvi pogled! Možda očekujemo da kompjuteraši sanjaju da su piloti, no tko bi mislio da istovremeno piloti sanjaju da su kompjuteraši! Harmonija bi mogla biti tako jednostavna!

VALENT PAVLIĆ

VALENT PAVLIĆ pisac

Magistrirao je francuski jezik i književnost te povijest umjetnosti, a prije dvije godine objavio je prvu knjigu - Evanesco. Htio je biti arhitekt, a postao je kustos u muzeju arhitekture i gimnazijski profesor. Danas je freelance autor.


U intervjuima u projektu 1 U 4 MILIJUNA shvatio sam da ljudi rade zaokrete zbog snažnog poriva u njima samima. Uspjeli su oni koji ustraju u svojoj viziji, čak i po cijenu neuspjeha, svjesni da izgled života ovisi samo o njima.

1 U 4 MILIJUNA: POGLEDAJ CIJELI SPECIJAL

Slijedi svoju strast. I ti možeš biti 1 u 4 milijuna

Saznaj Više

OVO JE TEK POČETAK.

Svatko od nas može biti 1 u 4 milijuna. Ispričaj svoju priču. Slijedi svoju strast i pokreni nešto neprocjenjivo.

Kako ti možemo pomoći da i ti postaneš 1 U 4 MILIJUNA? POŠALJI E-MAIL

Kako smo ostvarili svoj san u hrvatskoj