OMOGUĆAVA mc_hrz_rgb_pos

1 U 4 MILIJUNA: ONI SU OSTVARILI SVOJE SNOVE U HRVATSKOJ

MODNI DIZAJNER KOJI JE UČIO OD OSCAR DE LA RENTE, SADA JE PRIVATNI KUHAR NA KATAMARANU

Piše: Valent Pavlić Foto: Boris Kovačev Producentica: Dina Hrastović

Razgovaraj sLukom

Završio je jednu od najprestižnijih svjetskih škola za dizajn u New Yorku, Parsons, stvorio dva modna brenda, radio za neke od najvećih modnih kuća, šivao i dizajnirao za hollywoodske glumce i hrvatske javne osobe, a onda je sve to ostavio i postao chef na najluksuznijim jahtama. Nekoliko mjeseci proveo je na nenaseljenom otočiću kraj Visa Velom Budikovcu i učio okuse od Andre Slavića, zatim je tri godine proveo u kulinarskoj školi gdje je savladavao tehnike kuhanja, a sada svoje talente koristi u kreiranju vrhunske gastronomije na jednom od najzahtjevnijih radnih mjesta za profesionalne kuhare – privatnim, luksuznim jahtama.

Dobrodošli u svijet Luke Grubišića. ‘Bitno je držati svoje želje, snove i strasti na oku. Tutta forza! Lako je izgubiti se u mislima koje bi nas mogle spriječiti na putu u nešto novo i nepoznato, ali bitno je pronaći sebe u svjetlu budućnosti, a ne prošlosti’, kaže nam odmah na početku razgovora koji vodimo u Zagrebu nakon još jednog od njegovih povrataka s broda, jednog od najvećih katamarana na svijetu.

Luka ima 40 godina. Rođen u Zagrebu 1979. Luka vrlo rano kreće u poslovni svijet. Dok je većina njegovih vršnjaka energiju trošila na pisanje domaćih zadaća i manevriranje vijugavim stazama adolescentskog života, Luka je spojio svoj afinitet prema estetici s konkretnim prilikama koje su se pred njim otvarale. – Prvi posao našao sam s četrnaest godina – prisjeća se Luka i dodaje: ‘Nabavio sam fotoaparat i počeo surađivati s časopisima za mlade. Ondje su izašle moje prve fotografije. Uskoro su mi počeli prilaziti ljudi iz modne industrije. Mnoge djevojke koje su tada baviti manekenstvom tražile su da im napravim profesionalne fotografije koje bi slale u modne agencije’.

Potom upoznaje svoju buduću dugogodišnju djevojku, poznatu umjetničku klizačicu Idoru Hegel. Preteći je po natjecanjima, odlučuje iskušati talent u izradi natjecateljskih kostima. – Za Idoru sam napravio prvi natjecateljski jumpsuit u povijesti ženskog klizanja, odijelo koje u potpunosti pokriva tijelo klizačice. Već sljedeće godine nosilo ga je nekoliko drugih klizačica, a u idući nekoliko godina gotovo sve. Stoga, moglo bi se tvrditi da sam napravio malu revoluciju u svijetu ženskog klizanja – smije se Luka.

Zahvaljujući tom uspjehu, 2001. odlazi u New York gdje upisuje Parsons – slavnu školu za umjetnost i dizajn. Odmah po dolasku kreće odrađivati praksu u modnim kućama, među kojim je i ona slavnog Oscar de la Rente, istovremeno primajući narudžbe za haljine od privatnih klijentica, među ostalim i hollywoodskih glumica.– Za raditi u modnoj industriji u New Yorku potrebno je jako puno talenta i nema se pravo na pogrešku – kaže Luka i dodaje: ‘Sve je važno, svaki se tvoj korak pozorno gleda i analizira. U toj industriji, u tom gradu, imaš samo jednu priliku’.

Nakon osam godina u Americi, Luka se vraća u Zagreb gdje nastavlja razvijati svoj modni brend LukA. S Lanom Puljić pokreće i drugi uspješan dizajnerski brend – LOKOMOTIVA. U međuvremenu, nekoliko domaćih kompanija angažira ga da na poziciji brend managera brine oko vizualnog identiteta. Međutim, Lukina iscrpljenost svijetom modnog i korporativnog dizajna konačno kulminira 2016. – Kad si dugo vremena u istoj branši, nužno dolazi do zasićenja. Nedostatak motivacije pretvara se u manjak inspiracije, a tada je neophodno ili potpuno promijeniti svoj pristup ili pronaći novu domenu u kojoj ćeš se profesionalno ostvariti – kaže Luka.

Nakon gotovo dva desetljeća bavljenja modom, u trideset sedmoj godini života, Luka se odlučio za promjenu karijere i posvetio strasti za koju je imao afiniteta odmalena – kulinarstvu. – Teško mi je precizno odrediti što je bilo ključno u prelasku iz jedne branše u drugu. Zasićenje? Želja za promjenom? Ljubav prema kuhinji? Novčana sigurnost? Vjerojatno sve zajedno – kaže Luka. – Sve to kuha u tebi, dolazi do kritične točke i naprosto nemaš izbora nego slijediti ono što želiš – rezimira Luka.

Završivši trogodišnji kulinarsku školu posao pronalazi u prijateljevom restoranu na nenaseljenom otočiću Veli Budikovac pored Visa, gdje provodi četiri mjeseca i stječe prvo ozbijnije iskustvo rada u kuhinji. Kaotičnost na radnom mjestu, naporan dnevni ritam i dugi radni dani bilo je nešto na što je Luka već navikao, kao i na mogućnost da se kreativno izražava. – Prilikom promjene karijere treba dobro znati koje su nam vrline i nedostaci te pokušati stvoriti poveznice između različitih profesija. Tako, na primjer, termini poput boje, teksture, kompozicije te njihovo slaganje su temelj modnog dizajna jednako kao i vrhunske gastronomije. Gotovo uvijek postoje jasne paralele unutar naočigled posve različitih profesija. Na nama je samo da ih pronađemo – zaključuje.

Nakon ljetne sezone na moru, odradio je zimu u Zagrebu, a već iduće godine odlučio se zaposliti kao glavni kuhar na luksuznim privatnim jahtama. Lukin otac je kapetan duge plovidbe pa je more glavna tekućina koja kola kroz vene u obitelji Grubišić. Luka je kreirao profil na stranici specijaliziranoj za spajanje ljudi iz ugostiteljskog sektora s vlasnicima luksuznih plovila te ubrzo pronašao angažman. Zaposlio se prvo na 37 metara dugačkoj jahti, a kasnije promijenio još nekolicinu. Sada radi na 36 metara dugom katamaranu koji ljetnu sezonu provodi ploveći Mediteranom, a zimu među Karipskim otocima. – Najam takve jahte iznosi 79.000€ na tjedan, a ja sam zadužen da priredim doručak, ručak i večeru za goste koji su spremni platiti taj iznos. To su redovito obroci od po pet slijedova za goste s najstrožim kriterijima. Pritom, na meni je i da nahranim posadu broda. To znači da svakodnevno sam kuham za osmero gostiju i šestero članova posade – opisuje Luka svoj posao.

Romantika rada na jahti lako zavara one koji je nisu iskusili. – Kao što je i za očekivati plaća je izvrsna, ali ovo definitivno nije posao za svakog. Naime, osobno znam dva vrhunska kuhara koji su posao u restoranu zamijenili radom na jahti. Prvi je odustao nakon jednog dana, drugi nakon dva dana posla. Sezona traje četiri, ponekad i pet mjeseci bez dana odmora. Ritam je to koji rijetki mogu izdržati. Nema praznog hoda, svaki tren od jutra do večeri detaljno je isplaniran. A ako kojim slučajem nisam posve iscrpljen nakon večere, i tada sam redovito prisiljen ostati na brodu, jer se najveće jahte često ne mogu vezati u male turističke luke već ostaju na sidru daleko od obale. Stoga možete zaboraviti sporo ispijanje koktela i turističke obilaske otočkih gradića – govori mi Luka.

I dok trenutno u Zagrebu čeka početak sezone na Karibima, Luka već polako planira svoj idući korak. Nakon još godine ili dvije na privatnim brodovima, sprema se na neki novi izazov. Puno je planova od kojih mu se trenutno najizvjesnijim čini otvaranja koncept bistroa u kojem bi se mogao vidjeti njegov originalan pristup gastronomiji. – No to je tek jedna od nekoliko ideja. Uvijek ostavljam mjesta za neku novu opciju koja će me potpuno oduševiti i zbog koje sam u stanju okrenuti život naopačke. Uostalom, meni osobno najdraži korak u karijeri redovito je onaj prvi nakon velike promjene – kaže Luka.

Luka Grubišić: ART VIDEO PRIČA 
BY MILAN TRENC

KORAK PO KORAK VODIČ ZA PROMJENU KARIJERE.

EVO KAKO SAM JA TO NAPRAVIO

Jeste li imali iskustva u poslu kojim se sad bavite?

Oduvijek sam volio kuhati. Moglo bi se reći da kuham od svoje treće godine i zaista sam oduvijek uživao u tome – u kreativnosti koju pruža. Ali tek s ozbiljnim ulaskom u kulinarstvo sam stekao potrebno iskustvo. I to nije bio lak posao.

Kako ste korak po korak došli do potrebnoga znanja?

Istraživao sam i upuštao se u nove stvari. Na primjer, nekoliko sam mjeseci proveo kod Androta na Velom Budikovcu. To je čarobno mjesto gdje sam jako puno naučio okusima. Potom sam bio rent-a-chef što je također bilo vrlo vrijedno iskustvo. No onda me jednom prijatelj upitao zašto ne bih otišao na brod, uskoro sam položio sve certifikate u Splitu i ukrcao se.

Kako ste osigurali financijska sredstva za novu karijeru/ obrazovanje/ investiciju?

Moja je avantura ponajviše zahtjevala ulaganje u sebe i nova iskustva. Trebalo je uštediti neke resurse za provođenje duljeg vremena učeći nešto novo kao na Velom Budikovcu. No kod mene je veću ulogu igrala upornost nego kapital. U krajnjoj liniji, chef na luksuznom brodu se ne može požaliti.

Što je još bitno istražiti prije ulaska u nešto novo?

Bitno je držati svoje želje, snove i strasti na oku. Tutta forza! Lako je izgubiti se u mislima koje bi nas mogle spriječiti na putu u nešto novo i nepoznato, ali bitno je pronaći sebe u svjetlu budućnosti, a ne prošlosti.

Tko vam je bio najveća potpora i koliko vam je to značilo?

Definitivno roditelji. Oni su ovdje bili za mene i tijekom modne karijere i tijekom prelaska u nove izazove.

Koje 3 vaše osobine su vam pomogle na putu do uspjeha?

Kreativnost, upornost i samouvjerenost.

Kako ste znali da ćete uspjeti?

Nisam znao da ću uspjeti, ali sam dao sve od sebe na svakom koraku.

Kako vam je kartica pomogla na životnom putu?

Kartice su dio mog svakodnevnog života. Kada god mogu koristim njih za plaćanje prije gotovine. Ne volim hodati uokolo s puno keša, a i nerijetko se dogodi pri kupovini namirnica da će vas netko zeznuti kada plaćate gotovinom. Kartice su siguran izbor za posadu, vlasnike, goste, a ponajviše i za mene samog.

Razgovaraj s Lukom

POSTAVI SVOJE PITANJE

Oni su slijedili svoju strast, napravili životni i poslovni zaokret i započeli nešto neprocjenjivo. I ti to možeš!

Postavi Pitanje

ŠTO SMO NAUČILI?

Trojica autora projekta - slavni hrvatski ilustrator, nagrađivani fotograf i nagrađivani pisac - proživjeli su svaki na svoj način nevjerojatne životne priče ljudi iz 1U4 MILIJUNA, njihove obrate i sudbine. Evo što su naučili...

BORIS KOVAČEV

BORIS KOVAČEV fotograf

Magistrirao ekonomiju, a u inat tome se profesionalno bavi fotografijom 12 godina. Boris je nagrađivani fotograf Cropixa Hanza Medije. "Trudim se biti poduzetan fotoreporter, ali ne poduzimam previše. Sretniji sam kad ulovim neki slučajni kadar".


Iz razgovora s ljudima koje sam fotografirao i snimao u projektu 1 u 4 milijuna, naučio sam da je za promjenu životnog puta ponekad stvarno dovoljna samo želja. To mi je prije zvučalo kao klišej, ali sam se razuvjerio.

MILAN TRENC

MILAN TRENC redatelj videa

Hrvatski ilustrator, crtač stripova, filmski redatelj, novelist, profesor na Akademiji likovnih umjetnosti. Po njegovoj slikovnici "Noć u muzeju", snimljen je istoimeni američki film. Radio je za New York Times i Wall Street Journal, a upravo snima film na temelju najvažnijeg djela Petra Hektorovića "Ribanje i ribarsko prigovaranje" u Starom Gradu na Hvaru.


Naučio sam da u životu ništa nije onako kako se čini na prvi pogled! Možda očekujemo da kompjuteraši sanjaju da su piloti, no tko bi mislio da istovremeno piloti sanjaju da su kompjuteraši! Harmonija bi mogla biti tako jednostavna!

VALENT PAVLIĆ

VALENT PAVLIĆ pisac

Magistrirao je francuski jezik i književnost te povijest umjetnosti, a prije dvije godine objavio je prvu knjigu - Evanesco. Htio je biti arhitekt, a postao je kustos u muzeju arhitekture i gimnazijski profesor. Danas je freelance autor.


U intervjuima u projektu 1 U 4 MILIJUNA shvatio sam da ljudi rade zaokrete zbog snažnog poriva u njima samima. Uspjeli su oni koji ustraju u svojoj viziji, čak i po cijenu neuspjeha, svjesni da izgled života ovisi samo o njima.

1 U 4 MILIJUNA: POGLEDAJ CIJELI SPECIJAL

Slijedi svoju strast. I ti možeš biti 1 u 4 milijuna

Saznaj Više

OVO JE TEK POČETAK.

Svatko od nas može biti 1 u 4 milijuna. Ispričaj svoju priču. Slijedi svoju strast i pokreni nešto neprocjenjivo.

Kako ti možemo pomoći da i ti postaneš 1 U 4 MILIJUNA? POŠALJI E-MAIL

Kako smo ostvarili svoj san u hrvatskoj