OMOGUĆAVA mc_hrz_rgb_pos

1 U 4 MILIJUNA: ONI SU OSTVARILI SVOJE SNOVE U HRVATSKOJ

ZAVRŠILA JE AKADEMIJU DRAMSKIH UMJETNOSTI, A ONDA SE ZALJUBILA U CVIJEĆE: SADA JE PODUZETNICA I VODI JEDNU OD NAJOMILJENIJIH ZAGREBAČKIH CVJEĆARNI, A OD NJEZINIH FB STATUSA NAPRAVLJENA JE PREDSTAVA KOJA JE POSTALA HIT!

Piše: Valent Pavlić Foto: Boris Kovačev Producentica: Dina Hrastović

Razgovaraj sIdom

Život je predstava u kojoj svaki protagonist igra više uloga. To vrlo dobro zna Ida Jurjević. Kao diplomirana dramaturginja očekivalo se da će u kazalištu provoditi svoje dane, međutim danas je Idina pozornica maleni i omiljeni cvjetni atelje na zagrebačkoj Trešnjevci. Tu Ida od cvijeća oblikuje prekrasne aranžmane, a od njezinih FB statusa u kojima prepričava anegdote svojih klijenata nastala je kazališna predstava! Omogućavajući svojim kupcima da ulaskom u njezin cvjetni atelje stupe na pozornicu, Ida dokazuje da istinski umjetnici najveću inspiraciju pronalaze u običnoj svakodnevici.

Buket je niz suptilnih zanimljivosti koje se otkrivaju samo onima koji ih imaju upornosti pronaći – upravo takav je i Idin život. Rođena u Zagrebu 1972. za vrijeme osnovne se preselila iz Sigeta u centar grada. Već je tada počela tipizirati ljude i sebe precizno smještati u svoju okolinu. – Dok sam bila u Sigetu bila sam najsitnija i najslabija, a kad sam došla u centar bila sam nezaustavljiva i neustrašiva. Siget je, naime, odgajao hrabru djecu – prisjeća se Ida.

Važan formativni faktor njezine mladosti bila je i baka iz Splita. – Baka me naučila radu s rukama. Štrikati, heklati, šivati. Prije svega, prenijela mi je ljubav prema detaljima koji nas okružuju i pokazala način da se izrazim jednostavno i intimno, a nadasve osobno. Za bakin Split Ida veže prve ljubavi, prvu ekipu, prva velika prijateljstva.

U djetinjstvu želi postati operna pjevačica, no sudbina joj je namijenila mirniju i tišu profesiju. S vremenom svoje će interese, u jednakoj mjeri, preuzeti od roditelja. Majka Zlata bila, između ostalog, i cvjećarka, dok je Idin otac, Maksim Jurjević, legenda radio-dokumentaristike na našim prostorima.

Prilikom odabira studija dilema je između Filozofskog fakulteta i Akademije dramskih umjetnosti. Filozofski je posljedica ljubavi za prevoditeljstvom. Jedno vrijeme, naime, Ida prevodi ljubavne romane za časopis Glorija. To je njezina prva uloga posrednice između ljudskih emocija. No, ipak se odlučuje za Akademiju dramskih umjetnosti i smjer dramaturgije. Fakultet završava u roku, a na zadnjoj godini studija svojoj mentorici, Ivici Boban, asistira na nekoliko predstava i pobliže upoznaje svijet kazališta. – Bio je to gorko-sladak susret, jer uz blještava svijetla pozornice upoznala sam i manje ugodne aspekte te profesije koji silom prilika ruše moju idealiziranu viziju takvog života – rezimira Ida. Zbog toga i drugih okolnosti, po završetku studija 1994. traži nešto konkretnije, ili možda spretnije – opipljivije.

Nedugo nakon završetka studija nabasala je na tečaj talijanskog florista Chicca Pastorina koji je u Zagrebu predstavljao talijansku školu cvjetnog dizajna. – Ja sam na toj prezentacija bila osupnuta s idejom da cvijeće može postati gotovo sve što se može zamisliti – prisjeća se Ida, dok joj se u glasu osjeti da inicijalna fascinacija i oduševljenje nisu popustili niti 25 godina kasnije. – Učio nas je podjednako kako da se izražavamo kroz cvijeće na jedan artistički način, ali i da od toga stvorimo posao u kojem sve što imaš trebaš prodati, trebaš od toga živjeti i trebaš se prema tome odnositi s velikim poštovanjem.

Trenutno se Idi vratila i u njoj razbuktala latentna ljubav k cvijeću. Majčin joj se posao u mladosti činio naporan i težak, ali godinama kasnije, uz odličnog učitelja koji prenosi i strast uz znanje, našla je u cvjećarstvu sintezu svojih afiniteta. Tim više što je škola pružala i solidnu ekonomsku primjenu, a ne samo artističku. Bio je to trenutak kad se pojedini cvjetovi njenog života polako skupljaju u prvi, još uvijek grubi buket. Uskoro upoznaje Jasenku Pavičić koja produbljuje njezinu ljubav prema cvijeću i širi njezino znanje o tom poslu. Zajedno su do 2008. godine kad Jasenka napušta cvjećarnu, a Ida od nje preuzima posao te počinje raditi samostalno.

Ulazi u to nadasve hrabro, svjesna da cvjećari stalno operiraju na rubu ekonomske isplativosti, ali presuđuje činjenica da nasljeđuje uhodan posao. Na pitanje bi li se u to upustila da je morala kretati iz nule, Ida je posve iskrena – Ne znam, ali ono što vjerujem jest da čovjek izrasta iz svojih životnih okolnosti. Iskorištavamo ono što nam se pruža, ali svoju sudbinu stvaramo sami.

Jedan od većih izazova na Idinom životnom putu je prekid dugogodišnjeg romantičnog odnosa. – Uslijedio je, hrabro priznaje – težak, samotan period u kojim mi se bilo teško povezati s ljudima. Između poslovnih i kućanskih obaveza bila sam u kroničnom nedostatku vremena i prilično usamljena, no uslijed te usamljenosti posegnula sam za pisanjem. Nije to bilo nikakvo ostvarivanje književnih snova, bila je to prvenstveno privatna terapija izložena na papiru.

Uključila se u svijet društvenih mreža i pisala o svojim iskustvima iz cvjećarne. Znanja i vještine naučene na studiju dramaturgije koristi stvarajući sadržaj na Facebooku. – Dobivaš upravo onoliko koliko i daješ. Kreiraš svoj vlastiti sadržaj i nudiš ga onima koji su ga željni prihvatiti – objašnjava ona. Prepoznajući njezin iskren pristup u bilježenju svakodnevice te pronicljivo oko kojim promatra one koje joj dolaze u cvjećarnu, kao i svijet u prolazu ispred nje, broj Idinih čitatelja svakodnevno raste. Ljudi revno prate njezine anegdote i potiču je na stvaranje novih te tako nastaje mala zajednice autorice i njezine publike. – Gradiš jednu priču iz dana u dan s velikim entuzijazmom da bi netko jednom kad zatreba cvijeće rekao – ”Joj, pa sjećaš se one ženske koja piše, ona mi je baš bila simpa…” Zaista, u razgovoru s Idom čini vam se da je njezino dijeljenje anegdota iz cvjećarnice, kako bi ljude povremeno podsjetila da unesu koji cvijet u svoj život, jedna od najljepša stvar za koju su društvene mreže ikada bile upotrijebljene.

No, čitajući Idine postove, njezina pragmatična i proaktivna prijateljica i kolegica s akademije – Dora Ruždjak Podolski – vidi priliku da anegdote s Facebooka završe na kazališnim daskama. Dora uspijeva skupiti novac te angažira talentiranu redateljicu Marinu Pejnović i tri jednako nadarene glumice – Miu Biondić, Natašu Kopeč i Ivanu Krizmanić. Odjednom je stvorena ekipa koja zajedno stvara kazališnu predstavu. Ida se pobrinula za materijal, ali skromno tvrdi kako komad nastaje upravo u njezinoj cvjećarni prilikom cjelodnevnog druženja svih djevojaka koje dijele autorstvo. – Pričale smo, iskreno dijelile iskustva, dobra i loša – prisjeća se Ida. – Prikopčale smo se na jednu kolektivnu svijest i iz tog je izašao intiman, osobni tekst, a u konačnici i predstava u koju je bio utkan djelić svake od nas i u kojoj se svaki gledatelj mogao pronaći.

Predstava pod naslovom ”Kad tad” izrasta iz autoričinih životnih okolnosti i njezinom premjerom u teatru &TD 2017. godine završava proces Idine introspekcije. Uslijedit će rasprodane predstave, a predstava postaje apsolutni hit kod Idinih kolegica cvjećarki koje u kazalište vode svoje supruge. U tom periodu Ida formulira i genijalnu sintagmu da žanrovski smjesti svoj knjiženi uradak – Metaflora. Poetičan naziv kojim spretno spaja svoje dvije strasti. – Život je najveća inspiracija, tvrdi diplomirana dramaturginja – a kad si ga spreman promatrati vidiš da ti nudi najbizarnije zgode koje je nemoguće izmisliti. U tom smislu cvjećarnica je jedno od najčudnijih mjesta na koje možete naići.

Naime, upravo su ljudi ono čime se Ida bavi. Kao i svaki trgovac naučila se psihologiji i već na vratima naslućuje je li netko došao nešto kupiti, samo čavrljati ili se svađati. U klijenteli prepoznaje i otkriva razne dramaturške likove, ali upravo Ida je glavna protagonistica te priče. Uostalom, o njezinom književnom potencijalu najbolje svjedoče njezine estetske sklonosti. Jedna od duhovitijih je činjenica da joj je najdraže raditi aranžmane za sahranu. – Zbog intimnosti te važnosti i značenja. Ispunja me velikim zadovoljstvom kad mi naručitelj kaže da sam kroz vijenac uspjela pogoditi osobu, njen karakter ili dušu. A tome ide u prilog i to da još nisam dobila nijednu pritužbu – s osmijehom sumira.

Imaš pravo tražiti samo onoliko koliko i pružaš – tvrdi Ida. U romantičnom donosu, jednako kao i u poslovnom. Svjesna je pragmatičnog karaktera svakog posla, no također iskreno vjeruje da se u većini poslova pronađe niša u kojoj postoji onaj ludički element, niša u kojoj se možemo poigrati i kreativno se izraziti. Dokaz toga jest što se danas Ida povezuje s ljudima ne samo preko interneta već organizira radionice, razna druženja, pa čak i povremene intimne koncerte za prijatelje. I dok tako redovito zna iznenaditi posjetitelje svog cvjetnog ateljea, ono što im Ida svakodnevno nudi jest mjesto gdje cvijeće oblikuje život i stvara magičnu kulisu spremnu za prikazivanje baš svačije priče.

Ida Jurjevići: ART VIDEO PRIČA 
BY MILAN TRENC

KORAK PO KORAK VODIČ ZA PROMJENU KARIJERE.

EVO KAKO SAM JA TO NAPRAVILA

Jeste li imali iskustva u poslu kojim se sad bavite?

Iako je moja mama pokrenula vlastiti cvjećarski biznis, tijekom djetinjstva nisam niti sanjala da ću se time baviti. Ljubav i interes su se u meni razvili tijekom studiranja, nakon izuzetno zanimljive edukacije koju sam prošla u talijanskoj školi Pianeta fiore, kod sjajnog učitelja koji je zapravo na mene ostavio jak dojam, i potaknuo me u istraživanje u smjeru aranžiranja cvijeća.

Kako ste korak po korak došli do potrebnoga znanja?

Završila sam nekoliko stupnjeva edukacije aranžiranja cvijeća koja se tih godina mogla pohađati u Zagrebu, posredstvom jedne uspješne tvrtke koja se tada bavila uvozom cvijeća i dekorativnih materijala za cvjećare. U njihovom se prostoru odvijala edukacija kada bi se skupilo dovoljno zainteresiranih za rast i razvoj svojih vještina. Završila sam tri osnovna stupnja, te dva tematska kasnije. Iako to sad zvuči ambiciozno, činjenica je da i nakon položenih stupnjeva, vi ste u tom poslu i dalje zeleni. Teorija je ono što usmjerava u dobrom smjeru, i daje strukturu, međutim kroz rad i praksu osoba stječe potrebnu sigurnost i raste u svom izrazu. Zaposlila sam se tada kod svoje mentorice, i godinama brusila znanje i vještinu, te mi je ona 2008. ponudila da od nje otkupim tvrtku, što sam prihvatila i nastavila sama.

Kako ste osigurali financijska sredstva za novu karijeru?

Prvi stupanj edukacije mi je darovala mama. Kasnije sam se sama financirala, jer sam kao studentica prevodila ljubiće za Gloriju, i mogla sam uštedjeti dovoljno za đeparac i za tečajeve. Kada sam otkupljivala tvrtku, digla sam kredit, koji sam isplatila unutar sedam godina

Što je još bitno istražiti prije ulaska u nešto novo?

Teško se pripremiti na sve izazove koje te čekaju, jer kad ulaziš u nešto nisi ih niti svjestan. Bilo bi dobro porazgovarati s nekim tko se već bavi sličnim poslom, pokušati volontirati kod nekog iskusnog i vještog mentora, te se dogovoriti s obitelji ili bližnjima o postojanju podrške, kako psihološke, tako i organizacijske.

Tko vam je bio najveća potpora i koliko vam je to značilo?

Iako je moja obitelj generalno podržavajuća, moram priznati da im nije bilo lako miriti se s činjenicom da nakon završene ADU odlazim raditi u cvjećarnu .... puno je tu predrasuda, a da se razumijemo, i konkretnih činjenica da je puno teže živjeti kada si svoj gazda i kad si zapravo čitavo vrijeme „na prvoj liniji fronte”, bez sigurnosti i bez zaštite neke jače strukture iza sebe.

Koje 3 vaše osobine su vam pomogle na putu do uspjeha?

Discipliniranost, marljivost i motiviranost.

Kako ste znali da ćete uspjeti?

Nisam tada razmišljala o kategorijama uspjeha i neuspjeha. Čak nisam niti bila sigurna da ću ostati u tom poslu dugo. Međutim, čovjek se zaljubi, a znamo da je zaljubljenost težak suparnik, i da se teško odustaje. Rad rukama, kreativnost koju na taj način izražavamo je zarazna i teška „bolest” od koje se čovjek nikada ne oporavi. Biti sam sebi gazda je također izazovno, jer se možeš usmjeravati onome što te zanima i što želiš istraživati. Happy end nije dok ne bude end ... a tada se nadam da ću biti dovoljno mudra da bilo koji ishod bude happy :).

Kako su vam je kartica pomogla na putu transformacije?


Kartice su mi više poslužile u privatnom segmentu nego poslovnom. Kako posao ima svoje fluktuacije, tako se često dogodi da nam keš nije pri ruci, pa kartice tu pripomognu. Isto tako kod kupovine nekih skupljih stvari je obročno plaćanje puno lakše podnijeti. Svakako, nije ugodan osjećaj nemati karticu. To je neka možda imaginarna sigurnost, ali je apsolutno potrebna I korisna.

Razgovaraj s Idom

POSTAVI SVOJE PITANJE

Oni su slijedili svoju strast, napravili životni i poslovni zaokret i započeli nešto neprocjenjivo. I ti to možeš!

Postavi Pitanje

ŠTO SMO NAUČILI?

Troje autora projekta 1 u 4 milijuna - slavni hrvatski ilustrator, nagrađivani fotograf i pisac inženjer - proživjeli su svaki na svoj način 12 priča, 12 nevjerojatnih sudbina. Evo što su naučili...

BORIS KOVAČEV

BORIS KOVAČEV fotograf

Magistrirao ekonomiju, a u inat tome se profesionalno bavi fotografijom 12 godina. Boris je nagrađivani fotograf Cropixa Hanza Medije. "Trudim se biti poduzetan fotoreporter, ali ne poduzimam previše. Sretniji sam kad ulovim neki slučajni kadar".


Iz razgovora s 12 ljudi koje sam fotografirao i snimao u projektu 1 u 4 milijuna, naučio sam da je za promjenu životnog puta ponekad stvarno dovoljna samo želja. To mi je prije zvučalo kao klišej, ali sam se razuvjerio.

MILAN TRENC

MILAN TRENC redatelj videa

Hrvatski ilustrator, crtač stripova, filmski redatelj, novelist, profesor na Akademiji likovnih umjetnosti. Po njegovoj slikovnici "Noć u muzeju", snimljen je istoimeni američki film. Radio je za New York Times i Wall Street Journal, a upravo snima film na temelju najvažnijeg djela Petra Hektorovića "Ribanje i ribarsko prigovaranje" u Starom Gradu na Hvaru.


Naučio sam da u životu ništa nije onako kako se čini na prvi pogled! Možda očekujemo da kompjuteraši sanjaju da su piloti, no tko bi mislio da istovremeno piloti sanjaju da su kompjuteraši! Harmonija bi mogla biti tako jednostavna!

VALENT PAVLIĆ

VALENT PAVLIĆ pisac

Magistrirao je francuski jezik i književnost te povijest umjetnosti, a prije dvije godine objavio je prvu knjigu - Evanesco. Htio je biti arhitekt, a postao je kustos u muzeju arhitekture i gimnazijski profesor. Danas je freelance autor.


U intervjuima u projektu 1 U 4 MILIJUNA shvatio sam da ljudi rade zaokrete zbog snažnog poriva u njima samima. Uspjeli su oni koji ustraju u svojoj viziji, čak i po cijenu neuspjeha, svjesni da izgled života ovisi samo o njima.

1 U 4 MILIJUNA: POGLEDAJ CIJELI SPECIJAL

Slijedi svoju strast. I ti možeš biti 1 u 4 milijuna

Saznaj Više

OVO JE TEK POČETAK.

Svatko od nas može biti 1 u 4 milijuna. Ispričaj svoju priču. Slijedi svoju strast i pokreni nešto neprocjenjivo.

Kako ti možemo pomoći da i ti postaneš 1 U 4 MILIJUNA? POŠALJI E-MAIL

Kako smo ostvarili svoj san u hrvatskoj