OMOGUĆAVA mc_hrz_rgb_pos

1 U 4 MILIJUNA: ONI SU OSTVARILI SVOJE SNOVE U HRVATSKOJ

NAPUSTIO JE FER NEKOLIKO ISPITA PRIJE DIPLOME DA BI POSTAO PODUZETNIK: SADA PROIZVODI OMILJENE HRVATSKE LJUTE UMAKE KOJI SU PROGLAŠEN DRUGIM NAJBOLJIM NA SVIJETU

Piše: Valent Pavlić Foto: Boris Kovačev Producentica: Dina Hrastović

Razgovaraj sGoranom

Samo nekoliko ispita prije diplome Goran Vrabec napustio je Fakultet elektronike i računarstva da bi postao poduzetnik. S nekoliko prijatelja ušao je u biznis iznajmljivanja opreme za koncerte i veće evente, a danas je vlasnik omiljenog chilli brenda ”Volim ljuto” koji raste po stopi od 30% godišnje! Na svom OPG-u svake godine proizvede 15 tona egzotičnih papričica i pretvara ih u umake koji su proglašeni drugim najboljim na svijetu!

Prije samo 12 godina tridesetpetogodišnjeg Gorana mogli ste sresti na predavanjima na zagrebačkom FER-u ili u klubu studenata gdje je radio kao konobar. Bio je dobar student, imao je veliki interes prema elektrotehnici i htio postati inženjer, ali studij je u Goranovom slučaju služio je tek kao katalizator ideja koje će uskoro realizirati. – Nekoliko ispita prije kraja krenuo sam u poduzetničke vode i shvatio da mi diploma neće biti pomagalo s kojim ću graditi svoju karijeru. Toga se držim i danas. Ljudi nisu diploma. Kad zapošljavam, ne tražim od ljudi diplomu već me interesira koliko su motivirani. Sve se da naučiti, ali želja za radom je nešto s čime se čovjek rađa – objašnjava Goran.

Napustio je FER i s prijateljima gradio firmu koja se bavi iznajmljivanjem opreme, sve do jednog trenutka 2013. kada je iz znatiželje na internetu naručio sjemenke chillija. – Nisam imao nikakvo znanje o uzgoju chillija niti plan, jedino sam znao da volim ljute umake. I zanimalo mogu li se egzotične ljute paprike uzgojiti i kod nas – govori. Jasno se sjeća svojih prvih sorta: „Bile su to Hot Portugal, Red Savina, Habanero i Bhut Jolokia“. Kako ih nije znao uzgojiti, zamolio je mamu da ih posije. Obiteljsko poljoprivredno imanje u Igrišću pokazalo se kao idealna mikroklima za rast tih biljaka te od prvog uroda Goran radi umake koji postaju hit kod njegovih prijatelja i poznanika. Tada stižu i prve narudžbe, a s njima i ideja o pokretanju masovnije proizvodnje. Tim se brzo formirao: mama Nada postala je glavna za uzgoj i preradu, otac Dubravko za strojeve i mehanizaciju, a djevojka Petra za internu papirologiju, web shop te isporuku robe restoranima. Svi oni su prošli kroz transformaciju da bi realizirali strast u koju su vjerovali: otac je svoju automehaničarsku radionicu pretvorio u pogon za preradu papričica, a majka je napustila posao računovotkinje kako bi pomogla sinu u proizvodnji umaka.

– Najznačajnija stvar u radu s obitelji jest moment povjerenja. Kad radite s roditeljima, svojom partnericom ili partnerom, to su ljudi u koje otpočetka imate apsolutno povjerenje. Možeš im dati bilo kakav zadatak i znaš da će ga oni odraditi. Kad nekog tek zaposlite kreće se iz nule, jer povjerenje dolazi nakon što se dobro upoznate – kaže i dodaje:

– OPG sam registrirao 2013. godine, a firma ”Volim ljuto” nastaje 2015. Inicijalno smo krenuli s prodajom sadnica, a s umacima samo krenuli ujesen kad su papričice sazrele. Tada smo zaposlili dodatne radnike i angažirali dizajnera koji se pobrinuo za vizuale. Konačno, 2017. otvorili smo dućan Spicey Days u Zagrebu – govori Goran.

Već 2017. imao je približno 1.5 milijuna kuna prihoda, uz godišnji rast od oko 30 posto. Danas se Volim ljuto proizvodi poslužuju u više od 300 ugostiteljskih objekata, a na imanju ima 35000 sadnica i kontinuirano investira u nove plastenike kako bi mogao povećati proizvodnju dovoljno da se okuša i u izvozu na strana tržišta. Prvu nagradu je primio već 2015. Bilo je to drugo mjesto na natjecanju ”World Hot Sauce Awards”, dok 2018. osvaja treće mjesto na ”Hot Peppers Awards”. Obje nagrade prima za svoj sada već svjetski poznat umak ”Brutalero Scorpion”.

– Mene je više strah da nećemo imati dovoljno proizvoda, nego da će nam ostati. Trenutno nismo u trgovačkim lancima, jer bi nam to bilo opterećenje u kojem bi se možda dogodilo da nemamo dovoljno proizvoda, a to bi bio potencijalan gubitak brenda. To si ne možemo dozvoliti pa oprezno biramo naše partnere i planski se širimo – objašnjava.

Kao što je umak dobrodošao dodatak ukusnog obroka, tako je i posao koji se obavlja sa strašću važan dodatak ispunjenog života. Vidi se to na Goranu i njegovoj cijeloj obitelji, iako je put do transformacije bio dug. – Kad sam bio mali bila mi je tlaka saditi salatu s roditeljima, ali sada blato više nije problem – ističe Goran i poručuje: – Posao s papričicama je sladak, bez obzira koliko one bile ljute.

Goran Vrabec: ART VIDEO PRIČA 
BY MILAN TRENC

VODIČ STEP-BY-STEP ZA SVE KOJI ŽELE PROMIJENITI KARIJERU:

EVO KAKO SMO MI TO NAPRAVILI

Jeste li imali iskustva u poslu kojim se sad bavite?

Načelno ne, roditelji su imali nešto iskustva u poljoprivredi, a ja samo volju da naučim.

Kako ste korak po korak došli do potrebnoga znanja?

Primarno Internet i metoda pokušaja i pogrešaka.

Kako ste osigurali financijska sredstva za novu karijeru/ obrazovanje/ investiciju?

Roditelji su mi dali dio kapitala jer su vjerovali u ideju i htjeli su mi dati priliku da napravim nešto svoje.

Što je još bitno istražiti prije ulaska u nešto novo?

Ja osobno smatram da se u posao ne ulazi zbog novca nego zbog ljubavi, no novac je ipak bitan u cijeloj priči jer od ljubavi se dosta teško živi. Ideju treba istražiti i vidjeti da li je realno da se tako nešto sprovede. Pod realno mislim na to da postoji barem mala šansa da se osigura sve što je potrebno da se pokrene i uspije u tom poslu. Npr. ja bi jako teško pokrenuo tvornicu za proizvodnju aviona koliko god to volio i želio jer mi fali znanja i barem dio uvjeta potrebnih za to.

Tko vam je bio najveća potpora i koliko vam je to značilo?

Roditelji i djevojka Petra su mi bili i još uvijek su najveća potpora. Da nije bilo njih ne bi bilo ni cijelog projekta.

Koje 3 vaše osobine su vam pomogle na putu do uspjeha?

Teško mi je pričati o sebi jer ne mogu biti objektivan. Ali ako moram odabrati rekao bi: upornost, strast i sklonost riziku.

Kako ste znali da ćete uspjeti?

Nisam. Čak ni u ovom trenutku ne smatram da sam uspio. Uspjeh je neki imaginarni cilj kojem svi težimo, ali nikad ne dođemo do njega jer onda sve staje i nema dalje. Želja za uspjehom je ono što me tjera dalje. I nemojte me krivo shvatiti, nisam nezadovoljan, ni najmanje.

KAKO VAM JE KARTICA POMOGLA NA ŽIVOTNOM PUTU?

Kartice su najbolji način plaćanja, volio bi da je Hrvatska jedna od onih zemalja u kojima je cash poslovanje u manjini. Osobno nisam rastrošna osoba i rijetko trošim novce koje nemam ili ih neću imati u bližoj budućnosti tako da su kartice odlična opcija za kratkoročno financiranje.

Razgovaraj s Goranom

POSTAVI SVOJE PITANJE

Oni su slijedili svoju strast, napravili životni i poslovni zaokret i započeli nešto neprocjenjivo. I ti to možeš!

Postavi Pitanje

ŠTO SMO NAUČILI?

Troje autora projekta 1 u 4 milijuna - slavni hrvatski ilustrator, nagrađivani fotograf i pisac inženjer - proživjeli su svaki na svoj način 12 priča, 12 nevjerojatnih sudbina. Evo što su naučili...

BORIS KOVAČEV

BORIS KOVAČEV fotograf

Magistrirao ekonomiju, a u inat tome se profesionalno bavi fotografijom 12 godina. Boris je nagrađivani fotograf Cropixa Hanza Medije. "Trudim se biti poduzetan fotoreporter, ali ne poduzimam previše. Sretniji sam kad ulovim neki slučajni kadar".


Iz razgovora s 12 ljudi koje sam fotografirao i snimao u projektu 1 u 4 milijuna, naučio sam da je za promjenu životnog puta ponekad stvarno dovoljna samo želja. To mi je prije zvučalo kao klišej, ali sam se razuvjerio.

MILAN TRENC

MILAN TRENC redatelj videa

Hrvatski ilustrator, crtač stripova, filmski redatelj, novelist, profesor na Akademiji likovnih umjetnosti. Po njegovoj slikovnici "Noć u muzeju", snimljen je istoimeni američki film. Radio je za New York Times i Wall Street Journal, a upravo snima film na temelju najvažnijeg djela Petra Hektorovića "Ribanje i ribarsko prigovaranje" u Starom Gradu na Hvaru.


Naučio sam da u životu ništa nije onako kako se čini na prvi pogled! Možda očekujemo da kompjuteraši sanjaju da su piloti, no tko bi mislio da istovremeno piloti sanjaju da su kompjuteraši! Harmonija bi mogla biti tako jednostavna!

VALENT PAVLIĆ

VALENT PAVLIĆ pisac

Magistrirao je francuski jezik i književnost te povijest umjetnosti, a prije dvije godine objavio je prvu knjigu - Evanesco. Htio je biti arhitekt, a postao je kustos u muzeju arhitekture i gimnazijski profesor. Danas je freelance autor.


U intervjuima u projektu 1 U 4 MILIJUNA shvatio sam da ljudi rade zaokrete zbog snažnog poriva u njima samima. Uspjeli su oni koji ustraju u svojoj viziji, čak i po cijenu neuspjeha, svjesni da izgled života ovisi samo o njima.

1 U 4 MILIJUNA: POGLEDAJ CIJELI SPECIJAL

Slijedi svoju strast. I ti možeš biti 1 u 4 milijuna

Saznaj Više

OVO JE TEK POČETAK.

Svatko od nas može biti 1 u 4 milijuna. Ispričaj svoju priču. Slijedi svoju strast i pokreni nešto neprocjenjivo.

Kako ti možemo pomoći da i ti postaneš 1 U 4 MILIJUNA? POŠALJI E-MAIL

Kako smo ostvarili svoj san u hrvatskoj