OMOGUĆAVA mc_hrz_rgb_pos

1 U 4 MILIJUNA: ONI SU OSTVARILI SVOJE SNOVE U HRVATSKOJ

STVORIO JE HRVATSKU IBIZU, A SADA IMA MICHELINOVU PREPORUKU I VODI LUKSUZNI HOTEL

Piše: Valent Pavlić Foto: Boris Kovačev Producentica: Dina Hrastović

Razgovaraj sBorisom

Osnivač prvog beach bara na Zrću preuzeo je obiteljski pansion i vinograd te stvorio ekskluzivni boutique hotel s vrhunskom gastronomskom ponudom koji se nalazi pod prepoznatljivim gastronomskim brandom Boškinac. S ponudom najkvalitetnijih vina u hrvatskoj i restoranom čiju je izvrsnost prepoznao Michelinov vodič, u surovom paškom kamenjaru raste jedna od najekskluzivnijih priča hrvatskog ugostiteljstva.

Kao najmlađi od četvero djece Boris Šuljić rođen je 1963. u težačkoj obitelji u Novalji, na otoku Pagu. Uz vinogradarstvo njegovi roditelji u ljetnim mjesecima brinuli su se za jedan od prvih turističkih objekata u Novalji i upravo ondje Boris dolazi u prvi kontakt s turizmom. – Jedna od najranijih uspomena iz djetinjstva obiteljski je pansion koji su mi roditelji držali, a koji je primao do tridesetak gostiju. Tih godina pomažem roditeljima te u interakciji s gostima upoznajem svijet izvan ovog našeg otoka. Ta iskustva prilikom odrastanja imala su presudan utjecaj na moj poduzetnički impuls u kasnijem životu – govori nam dok sjedimo za stolom u Boškincu, više od 30 godina kasnije.

Nakon nekoliko studijskih godina, sredinom 80-ih, Boris kreće u ugostiteljstvo. Uz povjerenje svojih roditelja i 5 tisuća maraka koje su mu dodijelili, otvorio je konobu u Novalji da bi već ’87. došao na tada revolucionarnu ideju otvaranja kafića na pustoj plaži u paškom zaljevu. Bio je to potez u koji su mnogi tada sumnjali, da bi dvadesetak godina kasnije, ta ista šljunčana plaža postala sinonim za nezaboravan provod na Hrvatskoj obali. – S Kalypsom sam krenuo 1987. bez jasne vizije o tome u kojem će smjeru to rasti. Teško je tada bilo za pretpostaviti dimenzije koje će taj projekt, kao i samo Zrće poprimiti, kao i kako će se odraziti na okolinu – govori.

Tijekom godina, Kalypso se iz malog beach bara pretvara u svjetski poznati klub koji je bio domaćin najpoznatijim svjetskim DJ-ima, kao i brojnim festivalima elektronske glazbe. I dok su se ljudi slijevali na Zrće, Boris je krenuo u suprotnom smjeru. Duboko promišljajući turizam, odlučio se udaljiti od kluba. – Promjena nije jedan trenutak ili jedna točka, već čitav splet okolnosti koje vam ukazuju na neodrživost trenutnog stanja. U mom slučaju to se manifestiralo kroz umor od rudimentarnih situacija u kojima sam se svakodnevno nalazio. Namjera mi je bila stvoriti jednu novu priču u kojoj ću suziti prostor koji vodi do mog privatnog života – objašnjava Boris.

Tom prilikom osporava ideju da se vrhunski turizam događa samo na uskom pojasu tik uz more te se povlači dublje u otok i ondje otkriva jedan novi Pag sa svim njegovim blagodatima. Na obiteljskom imanju dva kilometra udaljenom od obale podiže mali hotel posvećen gostima s najvišim kriterijima. – Hotel je posljedica mojih stremljenja u ugostiteljskoj industriji. Nakon dugo promišljanja odlučio sam krenuti u smjeru boutique hotela i fine-dinning restorana – govori.

Važan korak na tom putu bila je i proizvodnja vlastitog vina. Obiteljska tradicija vinogradarstva u Borisovim rukama postao je životni stil u kojem se teži izvrsnosti na svakom koraku proizvodnog procesa. – Vinogradarstvo je isprava bio obiteljski posao, međutim u suradnji s vrhunskim hrvatskim vinarima i enolozima 1996. godine započeo sam s proizvodnjom Gegića – bijelog vina specifičnog za Paški otok – prisjeća se Boris.

Potaknut inicijalnim uspjehom svojih vina već 2000. godine širi vinograd na površinu od 4 hektara, a odnedavno on se prostire na 8 hektara koji se pretaču u 40 tisuća butelja vina godišnje. Danas je Boškinac sinonim za jedna od najkvalitetnijih hrvatskih vina strogo kontroliranog porijekla. – Ta relativna prepoznatljivost i razvoj brenda bio je splet okolnosti. Nešto o čemu se konstantno razmišljalo, ali nikad nisam dopustio da se to pretvori u opsesiju. Beskompromisnost prilikom selekcije i kontrola proizvodnog procesa jedini je put prema izvrsnosti – kaže.

Hotel danas ima osam soba i tri apartmana opremljena po najvišim standardima, a vrhunske smještajne kapacitete prati i restoran čija se ponuda temelji na tradicionalnim namirnicama karakterističnim za paški otok. Od njih se stvaraju moderna jela koja oduševljavaju najzahtjevnije goste iz svih krajeva svijeta. – Ono na što sam posebno ponosan jest činjenica da smo na relativno malom prostoru uspjeli stvoriti i razviti tri različite ugostiteljske priče – hotel, restoran i vinariju, koje zajedno rastu i razvijaju se, a da pritom svaka ima svoj zaseban identitet i prepoznatljiva je neovisno o druga dva – s ponosom ističe Boris.

Od brojnih nagrada najviše cijene one posljednje. Tako je u lipnju, na dodjeli nagrada u organizaciji magazina Jutarnjeg Dobra hrana, Boris preuzeo prestižno priznanje za najbolji restoran u kategoriji ‘restorani visoke kuhinje’. A uoči ovogodišnje ljetne sezone, Boškinac se pojavio i na prestižnoj listi Michelin preporuka. – Uspjeh nije nešto o čemu previše razmišljam. Izbjegavam zanos i više težim racionalnom sagledavanju trenutne situacije. Radije planiram budućnost nego kontempliram o prošlosti, tako da valorizaciju mojih postignuća prepuštam drugima. U mojim godinama nije još došlo vrijeme za retrospektivu, ali mišljenja sam da je i prošlo vrijeme za neko početničko lutanje. Na temelju mog iskustva u stanju sam se češće no ranije prepustiti svojoj intuiciji i osloniti na ljude koji vjeruju u moju viziju. Na koncu dana, Boškinac je posljedica entuzijazma. To nije poslovni projekt, to su ljudi koji vole i žele raditi taj posao – kaže.

S uspješnim projektima iza sebe i jasnim planovima za budućnost, Boris dobro zna koje su poteškoće kretanja iz početka, kao i promjena u poslovanju. Ipak, upravljanje vlastitim očekivanjima i pomno planiranje ističe kao nužne procese koji vode do uspjeha. – Najteže je sebe upoznati. Nema formula ili jednostavnih uputstava. Fokus ne bi smio biti novac, niti uzbuđenje koje je samo sebi svrha, već postavljanje realističnih ciljeva, konkretan rad i iščekivanje rezultata tog rada koji su u pravilu proporcionalni uloženom trudu – zaključuje Boris.

Boris Šuljić: ART VIDEO PRIČA 
BY MILAN TRENC

KORAK PO KORAK VODIČ ZA PROMJENU KARIJERE.

EVO KAKO SAM JA TO NAPRAVIO

Jeste li imali iskustva u poslu kojim se sad bavite?

Uvijek sam imao višak interesa i volje, a manjak iskustva i novca u svemu čime sam se bavio. Sad sam u životnoj dobi kada interesa i volje još uvijek imam puno, iskustva se nataložilo, a jedino novca uvijek nedostaje :)

Kako ste korak po korak došli do potrebnoga znanja?

Nisam sramežljive naravi, pitao sam, bio sam znatiželjan i rado sam tražio znanje na svim dostupnim mjestima. Ono što me je interesiralo i što mi je bilo potrebno u nekoj fazi mojeg poslovnog puta to sam morao naučiti i s tom materijom ovladati. Ono što mi nije trebalo, a da uz to nije kod mene izazivalo nikakvu znatiželju ili emociju - oko toga se nisam niti trudio. Nije nužno sve znati, važno je znati koja je tvoja uloga i što je tvoja odgovornost i biti na to fokusiran.

Kako ste osigurali financijska sredstva za novu karijeru/ obrazovanje/ investiciju?

U početku teško, nisam imao nikakav veliki kapital na raspolaganju, krenuo sam sa 5.000 tadašnjh njemačkih maraka koje su mi roditelji posudili, i od te davne 1985. sa svoje 22 godine do danas mjesim svoj kruh. Sada je bitno bolja situacija, banke prate moje poslovanje i lakše se pronalaze izvori financiranja nego u početku. Promjenilo se i tržište novca i mi smo se godinama mjenjali i postajali sve snažniji tako da ni to nije ostalo nezapaženo u poslovnim krugovima.

Što je još bitno istražiti prije ulaska u nešto novo?

Istražite tržište, istražite konkurenciju, istražite kapacitete i cijene tržišta rada, istražite poreznu i administrativnu kulturu zemlje i regije u kojoj mislite pokrenuti posao. Naravno - sve to valja istražiti. Ali, vjerujte mi, najvažnije je upoznati i istražiti sebe, spoznati svoje kapacitete, definirati svoje interese, vidjeti što jeste i što niste, što vas veseli i što vas nosi jer kad dođu teški trenuci, a u svakom ih poslu ima, tada valja imati neki jači unutarnji energent da vas ponovno pokrene.

Tko vam je bio najveća potpora i koliko vam je to značilo?

U početku roditelji i njihovo povjerenje koje sam dobio bez ikakve zasluge. Taj me je dio dosta rano formativno oblikovao. Kasnije zajednički rad i potpora moje supruge i moje obitelji. Volio bih reći da je i okruženje bilo poticajno, da je država imala razumijevanja, da je politika imala razumijevanja, ali nije .... Pogotovo ne na početku. Kad i ako uspijete - onda vas svi razumiju. Međutim ne savjetujem nikome da podršku traži tamo gdje je evidentno nema, podrška i nije najvažnija. Najvažnije za uspjeh u poslu je volja i strast, upornost i hrabrost, borbenost i entuzijazam, podrška od krivih ljudi iskazana na krivi način može vas samo omesti u vašem naumu.

Koje 3 vaše osobine su vam pomogle na putu do uspjeha?

Upornost, hrabrost i neovisnost.

Kako ste znali da ćete uspjeti?

Niti sam znao, niti sam se pitao niti znam da li sam uspio, niti je uspjeh taj koji me goni, i teško bi mi bilo definirati uspjeh kao nešto strogo omeđeno i uokvireno prema nekim opće prihvaćenim standardima. Uspjeh je slojevitiji nego se to ponekad želi prikazati. Uspjeh u poslu traži mnogo odricanja, nismo svi za to kapacitirani niti spremni. Niti svi moramo biti poduzetnici, niti svi moramo težiti klišeu uspjeha koji se najčešće medijski dizajnira. Uspjeh u poslu sigurno olakšava put ka nekim drugim uspjesima, ali može biti i obrnuto, može biti i da otežava, zato je najvažnije upoznavati sebe, graditi sebe, rasti i biti spreman na učenje i nikad ne odustajati. Uspoređivanja i nagrade su potrebni i ta je kategorija mjerenja medijski zahvalna, ali važnije od svega jest graditi svoj put, dizajnirati svoju košulju kalibriranu prema vlastitim interesima i kapacitetima, to je dosta intiman i zahtjevan proces.

Kako vam je kartica pomogla na životnom putu?

Pa meni je tuđe peglanje kartica uvijek najviše pomagalo u poslu :) Kartično poslovanje čini naš posao jednostavnijim i sigurnijim, to svakako oslobađa dodatne kapacitete i resurse za podizanje kavalitete poslovanja, a to je naša trajna misija.

Razgovaraj s Borisom

POSTAVI SVOJE PITANJE

Oni su slijedili svoju strast, napravili životni i poslovni zaokret i započeli nešto neprocjenjivo. I ti to možeš!

Postavi Pitanje

ŠTO SMO NAUČILI?

Trojica autora projekta - slavni hrvatski ilustrator, nagrađivani fotograf i nagrađivani pisac - proživjeli su svaki na svoj način nevjerojatne životne priče ljudi iz 1U4 MILIJUNA, njihove obrate i sudbine. Evo što su naučili...

BORIS KOVAČEV

BORIS KOVAČEV fotograf

Magistrirao ekonomiju, a u inat tome se profesionalno bavi fotografijom 12 godina. Boris je nagrađivani fotograf Cropixa Hanza Medije. "Trudim se biti poduzetan fotoreporter, ali ne poduzimam previše. Sretniji sam kad ulovim neki slučajni kadar".


Iz razgovora s ljudima koje sam fotografirao i snimao u projektu 1 u 4 milijuna, naučio sam da je za promjenu životnog puta ponekad stvarno dovoljna samo želja. To mi je prije zvučalo kao klišej, ali sam se razuvjerio.

MILAN TRENC

MILAN TRENC redatelj videa

Hrvatski ilustrator, crtač stripova, filmski redatelj, novelist, profesor na Akademiji likovnih umjetnosti. Po njegovoj slikovnici "Noć u muzeju", snimljen je istoimeni američki film. Radio je za New York Times i Wall Street Journal, a upravo snima film na temelju najvažnijeg djela Petra Hektorovića "Ribanje i ribarsko prigovaranje" u Starom Gradu na Hvaru.


Naučio sam da u životu ništa nije onako kako se čini na prvi pogled! Možda očekujemo da kompjuteraši sanjaju da su piloti, no tko bi mislio da istovremeno piloti sanjaju da su kompjuteraši! Harmonija bi mogla biti tako jednostavna!

VALENT PAVLIĆ

VALENT PAVLIĆ pisac

Magistrirao je francuski jezik i književnost te povijest umjetnosti, a prije dvije godine objavio je prvu knjigu - Evanesco. Htio je biti arhitekt, a postao je kustos u muzeju arhitekture i gimnazijski profesor. Danas je freelance autor.


U intervjuima u projektu 1 U 4 MILIJUNA shvatio sam da ljudi rade zaokrete zbog snažnog poriva u njima samima. Uspjeli su oni koji ustraju u svojoj viziji, čak i po cijenu neuspjeha, svjesni da izgled života ovisi samo o njima.

1 U 4 MILIJUNA: POGLEDAJ CIJELI SPECIJAL

Slijedi svoju strast. I ti možeš biti 1 u 4 milijuna

Saznaj Više

OVO JE TEK POČETAK.

Svatko od nas može biti 1 u 4 milijuna. Ispričaj svoju priču. Slijedi svoju strast i pokreni nešto neprocjenjivo.

Kako ti možemo pomoći da i ti postaneš 1 U 4 MILIJUNA? POŠALJI E-MAIL

Kako smo ostvarili svoj san u hrvatskoj