OMOGUĆAVA mc_hrz_rgb_pos

1 U 4 MILIJUNA: ONI SU OSTVARILI SVOJE SNOVE U HRVATSKOJ

BIO JE KUHAR, A SADA PROJEKTIRA I DIZAJNIRA NAJLJEPŠE HRVATSKE VILE I MIJENJA VIZURU ISTRE: "JA BUDAN SANJAM JER ŽIVIM SVOJ SAN"

Piše: Dinko Mihovilović Foto: Boris Kovačev Suradnici projekta: Dina Hrastović i Mihovil Horvat

Razgovaraj sBorisom

Na kuhinjskom stolu vile stoje dvije boce limunade ispunjene mirisnom mentom i kraj njih crne čaše, spremne za goste. Kamin grije prostrano prizemlje, a vatra u njemu poput dobrodošlice poziva na na prijateljstvo, ljubav, glazbu, okuse i mirise koje poput dokaza njegovog života i postojanja možemo pronaći svuda oko sebe u Borisovoj «hiži». Domaćin priprema ručak, ruke mu šaraju po otvorenoj kuhinji, poziva nas unutra i pruža nam te iste ruke. Velike su i grube, pitam ga gradi li i on nešto ili je isključivo dizajn njegovo područje. Gradim Istru, kaže, to mi je upisano u genskom kodu i čista sudbina.

Počinjem shvaćati da Borisov talent nije ograničen na interijere, već pokriva cjelokupno iskustvo lijepog življenja. Njegova životna priča to potkrjepljuje na gotovo filmski način: bio je dijete prepoznato u školi kao nadareno za likovnu umjetnost. Tako je i pisalo u komentarima njegovih svjedodžbi, ali njegovi roditelji, škrbni Istrani, nisu shvaćali njegov talent i Boris nije od malih nogu dobio usmjerenje kakvo bi djetetu poput njega pomoglo usmjeriti prirodan dar.

Usprkos tome, Boris je našao svoj put. Isprva je kao početnik učio kuhati u restoranu Valsabbion u Puli. Obuka nije stala na tome, već ju je nastavio po europskim tečajevima i školama gdje je svoj zanat doveo do izvrsnosti. Bio je kuhar do trenutka kada je shvatio da ga širina tanjura ograničava, a on je imao zamisli primjenjive na čitav fizički svijet. S 28 godina odlučio je učiniti skok u nepoznato i da počne ostvarivati svoj kreativni instinkt.

Bez kune u novčaniku, počinje se baviti organizacijom luksuznih evenata i vjenčanja. Kako sam kaže, kome je nedostatak novca prepreka da započne, vara samog sebe. U trenutku kada je shvatio da se posao razvija brže od očekivanog, bez mnogo razmišljanja, prodao je svoj stan koji je naslijedio od roditelja i preselio se u unajmljeni. Uspjeh je uslijedio gotovo odmah, ali Boris je shvatio da postaje kreativno nemiran, da želi još više. Tako se dogodilo da je 2010. započela njegova treća, najuspješnija karijera: arhitektura i dizajn interijera u želji da ljudima pruži autentično, organsko iskustvo Istre, da prošlost i tradiciju u ovom trenutku pretoči za budućnost koja će u svome vremenu postati bezvremenska prošlost – slična onoj iz koje i sam crpi i štiti tradiciju i kulturu Istre i Mediterana.

Danas za sebe ne kaže da je bivši kuhar, event dizajner, organizator vjenčanja, a sada dizajner interijera i konceptualne arhitekture: on je sve od navedenoga u isto vrijeme, poput kameleona mijenja se iz trenutka u trenutak ovisno o smjeru kretanja inspiracije i o problemu koji traži njega kao rješenje. Objašnjava mi da sve je scena i doživljaj koji su prvenstveno vezani uz prostor i okruženje koje promatra i gdje sa svojim teatralnim impulsom nastupa kao režiser: interijeri, eksterijeri, arhitektonska rješenja, cvjetni dizajn, gala večere, luksuzna vjenčanja … on ne briše granice, već za njega one jednostavno ne postoje.

Naknadno saznajem da se nalazimo na njegovoj djedovini koju je sam uveo u moderno doba, pazeći na to da ne odskače od krajolika kao krivo napisana riječ. Ne trebam biti stručnjak za uređenje interijera da prepoznam ugodnu estetiku iako je, kao laik, ne znam u potpunosti definirati. Obiteljsko naslijeđe nalazi se u središtu emocije koja nosi njegov rad. Ona je prisutna od djetinjstva, mijenja boju i oblik, ali bez nje ne bi bilo smisla ni u čemu što radi. Isključivo mentalan ili naučen pristup nije dovoljan. Ako ne osjeti ljubav prema projektu koji je stavljen pred njega, kao što osjeća ljubav prema svojim rodnim Radetićima i od njih se širi u koncentričnim krugovima, neće ga prihvatiti.

Bez zadrške unosi tu emociju i u svoj odnos prema klijentima: sluša ih, radi zajedno s njima, ali spreman je povući crtu kada osjeti da se udaljava od svog unutarnjeg kompasa. Tada traži da se vjeruje njegovom iskustvu i procjeni, nakon čega se još nije dogodio nesretan kraj.

Boris se ispričava zbog svog grubog glasa, ali upravo je taj glas najvažniji podatak na osobnoj iskaznici njegova lika. Podsjeća me na kamen njegove vile, na stabla s jakim korijenjem među kojima voli lutati potpuno sam, ali i na topli žar njegova kamina. Vila koju je uredio najbolje se može razumjeti tek kada se vidi njega samog kako se kreće i govori samim tim prostorom. Oni su na neki način jedno, pričaju istu priču na drukčiji način. U svojoj skromnosti, nije svjestan ničega od toga, nada se da može biti od pomoći, ponuditi nešto od sebe. Ne primjećuje da cijelom svojom pojavom daje glas Istri, njenim zabačenim dijelovima koje sve više stavlja na kartu. Ne zanimaju ga brojke, statistike, noćenja… zanima ga iskustvo koje svaki čovjek osobno može iz Istre ponijeti sa sobom. Ljudi žele odmor u njegovim vilama upravo zato ne žele kopiju nekog drugog svjetskog odredišta.

Najviše emocije ulaže u rad na starinama: priznaje da im pristupa strože od konzervatorskih ureda. Sa starinama treba pažljivo, oprezno, treba sačuvati njihov duh i ujedno biti njihov zaštitnik pred potencijalnim uništenjem koje nosi današnje doba. Tu leži još jedna velika odgovornost njegovog posla: ne dopustiti vlastitoj ideji da bude u opreci s prirodnim stanjem projekta na kojemu radi. Stoga čitavo vrijeme njegova mašta radi, razmišlja, kreira scene i poboljšava postojeće, priprema rješenja prije nego što se za njih javi potreba. Zatim dolazi na sljedeću scenu i pušta svoju kreativnost da isteče i da oblik novoj ideji.

Ne opterećuje se planovima za daleku budućnost, zna samo da će i dalje raditi na tome da se izražava i da obogaćuje svoju okolinu. Medij nije presudan, nije ograničavajući faktor koji bi mogao staviti povodac snazi njegova izraza. Priznaje da je hazarder i samim time voljan staviti čitav svoj posao na kocku, ali jedino tako može biti siguran da klijentima pruža ništa manje od svega što može dati.

Prije upoznavanja Borisa Ružića mislio sam da su budućnost domaćeg poduzetništva isključivo velike tvrtke, rad s novim tehnologijama ili neki drugi buzzwordi. Nisam računao na čovjeka koji se kući u selo Radetići skromno vraća makadamskim putem kroz šumu i ne želi graditi svoje ime u svijetu, već u kraju u kojem je odrastao. Ali ipak, ne gradi spomenike samome sebi, nego gradi Istru: jedan dio nje, jedan do posljednjeg detalja uređen dio koji živi i diše s okolinom, baš kao i on sam.

BORIS RUŽIĆ: ART VIDEO PRIČA 
BY MILAN TRENC

KORAK PO KORAK VODIČ ZA PROMJENU KARIJERE.

EVO KAKO SAM JA TO NAPRAVIO!

Jeste li imali iskustva u poslu kojim se sad bavite?

U svemu što radim - bio ja dizajner, kuhar, event dizajner ili dizajner interijera i arhitekture – najbitnije iskustvo je iskustvo odrastanja. Ja sam genetski modificiran u kulturi mediterana, na tradiciji mojih predaka, u organskoj arhitekturi istarskih gradova i posebno moga sela. Moje iskustvo je svakodnevno, ja sam budan tip čovjeka, čak i kada spavam - ne sanjam, ja budan sanjam.

Kako ste korak po korak došli do potrebnoga znanja?

Smatram da i danas ništa ne znam☺ I sada svaki dan učim i naučim nešto novo. Različiti su putevi do znanja i uspjeha. Vjerujem u tezu talenta, a talent se ne uči – on je poput gena koji te formira i on je moje formalno obrazovanje. Kroz sve ove godine rada, ulaganja u sebe, putovanja svijetom i inspirativne ljude – ja stalno učim.

Kako ste osigurali financijska sredstva za novu karijeru?

Tko misli da ne može početi bez novca, traži opravdanje za neuspjeh! Ja sam krenuo sa minusom na tekućem računu, ali kada vas nešto tjera, kada vas nešto potiče da želite birati svoj put, onda i sa jednom bijelom plahtom, odbačenim starim škurama sa hiže, sa maminim vazama i cvijećem s livade složite i prodate svoju prvu dekoraciju za jedan event. I tako je krenulo. Novac nije na odmet, ali ako ga nemate dovoljno, to ne znači da vam nedostaje novac, nego vam nedostaje nešto drugo, a to su ideja i hrabrost.

Što je još bitno istražiti prije ulaska u nešto novo?

Bitno je usredočiti se na veću sliku onoga u što ulazimo, ne smije se brinuti o trivijalnim stvarima koje stoje na tom putu, nego na konačni cilj, a to je: pomaknuti granice. Profesionalni zaokret i uspjeh nije postignut bez pripreme i preko noći, ponosim se na činjenicu da je moja samostalno osnovana tvrtka BR među prvima u Istri i šire postala prepoznatljiv brend u arhitekturi i dizajnu, prepoznatljiva po organskim materijama i pomnom njegovanju tehnika i elemenata iz tradicionalne arhitekture, a u kombinaciji sa suvremenim arhitetonskim interpolacijama i modernim dizajnom.

Tko vam je bio najveća potpora i koliko vam je to značilo?

Ljudi koji vas okružuju mogu biti velika inspiracija, poticaj i potpora za preokret i uspjeh u poslu, a za mene je to bila gospođa Sonja Perić, vlasnica prvog jedinstvenog i jedinog hrama gastronomije u Hrvatskoj u kojem sam prije 20 i više godina kao mladi kuhar stasao i bio fasciniran svijetom / mjestom koje se zove Valsabbion. Toliko je na svijetu zavodljivih inspiracija, ljudi, uzora, predmeta naših želja, dobrih dizajnerskih diktata, stilova, boja, okusa i tekstura – a u mojem životu bila je dovoljna samo jedna osoba, jedno mjesto, jedan dan koji mi je preokrenuo i pokrenuo život.

Koje 3 vaše osobine su vam pomogle na putu do uspjeha?

Hazarder. Hahahahah. Mislim da sam baš ja taj hazarder i kao čovjek i kao stručnjak u svom poslu. Intuitivnost, senzitivnost, sposobnost prosuđivanja emocija tri su osnovne karakteristike koje su mi pomogle na putu do uspjeha i koje me na neki način odvajaju od većine. Često osjećam kao da sam različit od osoba koje poznajem, ponekad me to i brine, ali mislim i znam da je sve u redu sa mnom. Ma ja sam uvijek na rubu incidenta, ali u pozitivnom smislu! Trudim se osvijestiti svoje autentične vrline, ponekad promijeniti percepciju i napraviti neke stvari u životu koje me plaše i nešto riskirati svaki dan. Hazarder, dovoljno je da poslušate tu pjesmu i sve će vam biti jasno. Riskiram svaki dan nešto pa čak i jako važne stvari, sve u cilju da realizirano postane uspjeh i jedan trag mog postojanja.

Kako ste znali da ćete uspjeti?

Iskreno, nikada se nisam opterećivao time hoću li i kada uspjeti. S takvim pitanjima ne bih se osjećao sigurno. Nikada nisam pristajao na nešto manje od onog za što mislim da zavređujem, to sam jednostavno ja koji se ni za koga ne mijenjam jer u suprotnom ne bi trebao niti početi raditi ovo što radim.

KAKO VAM JE KARTICA POMOGLA NA ŽIVOTNOM PUTU?

Da bismo mogli živjeti između sna i jave - podrška i sigurnost je imati pravu karticu na svom životnom putu.

Razgovaraj s Borisom

POSTAVI SVOJE PITANJE

Oni su slijedili svoju strast, napravili životni i poslovni zaokret i započeli nešto neprocjenjivo. I ti to možeš!

Postavi Pitanje

ŠTO SMO NAUČILI?

Oni su slijedili svoju strast, napravili životni i poslovni zaokret i započeli nešto neprocjenjivo. Prvi multimedijalni specijal o strasti, hrabrosti, posvećenosti i uspjehu ljudi poput nas.

BORIS KOVAČEV

BORIS KOVAČEV fotograf

Magistrirao ekonomiju, a u inat tome se profesionalno bavi fotografijom 12 godina. Boris je nagrađivani fotograf Cropixa Hanza Medije. "Trudim se biti poduzetan fotoreporter, ali ne poduzimam previše. Sretniji sam kad ulovim neki slučajni kadar".


Iz razgovora s 12 ljudi koje sam fotografirao i snimao u projektu 1 u 4 milijuna, naučio sam da je za promjenu životnog puta ponekad stvarno dovoljna samo želja. To mi je prije zvučalo kao klišej, ali sam se razuvjerio.

MILAN TRENC

MILAN TRENC redatelj videa

Hrvatski ilustrator, crtač stripova, filmski redatelj, novelist, profesor na Akademiji likovnih umjetnosti. Po njegovoj slikovnici "Noć u muzeju", snimljen je istoimeni američki film. Radio je za New York Times i Wall Street Journal, a upravo snima film na temelju najvažnijeg djela Petra Hektorovića "Ribanje i ribarsko prigovaranje" u Starom Gradu na Hvaru.


Naučio sam da u životu ništa nije onako kako se čini na prvi pogled! Možda očekujemo da kompjuteraši sanjaju da su piloti, no tko bi mislio da istovremeno piloti sanjaju da su kompjuteraši! Harmonija bi mogla biti tako jednostavna!

DINKO MIHOVILOVIĆ

DINKO MIHOVILOVIĆ pisac

Završio je studij komunikologije, a zatim i studij informacijskih tehnologija. Radi kao programer, uglavnom za tvrtke iz SAD-a, a 2018. u izdanju Beletre objavljuje prvi roman, Krletka od mora, čime započinje novo poglavlje u svojoj karijeri.


Dok sam intervjuirao 12 ljudi u projektu 1 u 4 milijuna shvatio sam da iako uspjeh ima mnogo lica i motivacija, svima je zajedničko jedno: borba s vlastitim strahom i vlastitim sumnjama. Tko nije spreman riskirati i suočiti se s mogućnošću neuspjeha, ne može ni doživjeti uspjeh.

1 U 4 MILIJUNA: POGLEDAJ CIJELI SPECIJAL

Slijedi svoju strast. I ti možeš biti 1 u 4 milijuna

Saznaj Više

OVO JE TEK POČETAK.

Svatko od nas može biti 1 u 4 milijuna. Ispričaj svoju priču. Slijedi svoju strast i pokreni nešto neprocjenjivo.

Kako smo ostvarili svoj san u hrvatskoj